Nikada u istoriji Želje naša djeca, odnosno igrači iz omladinske škole nisu lakše dolazili do prvog tima. To se posebno odnosi na ove zadnje, Mireta, Memiju, Dženisa, pa donekle i Baju i Dadu. Razlog je u prvom redu nedostatak šuški za dovođenje kvalitetnih pojačanja. Primjera radi da se naši dogovoriše sa Tomićem, ne bi Mireta možda još bilo niti na mapi. Kako su neki od tih mladića psihološki jači i zreliji iskoristili su pruženu priliku maksimalno, dali svoj maksimum za Želju, i na kraju napravili odlične transfere gdje su bili (pre)zadovoljni i oni i klub. Neki od njih su razmišljali drukčije pa počeli zanovjetati kod trenera šta bi igrali (beka ili krilo) ili misliti da su nezamjenjivi nakon jednog gola u Europi. Takvo razmišljanje naravno dovodi do negativnog momenta, pa jedan omladinac zapusti stomak, a drugi krene glumit zvjezdu. Na žalost nisu to radili samostalno, nego su imali podršku i ljudi oko sebe (čitaj managera, roditelja, i kvazi novinara). Ja se iskreno nadam da su svjesni da to kod Edisa ne može, i da moraju promjeniti svoj pristup i razmišljanje 100%. Ne bi valjalo da bude drukčije, jer nema većih od Želje. I sa Faćom i Zubanom treba razgovor oko malog napraviti. Nije Messi da iz kadeta bude u roasteru za prvu ekipu. Idi malo čeliči se kroz juniore sine, pokaži dominaciju u svom uzrastu, a Edis će ti dati šansu ne sikiraj se.
