Charlie Sheen je napisao/la: ↑sri nov 29, 2017 1:01 am
Ugljesa Radinovic-Backa 7 utakmica bez ucinka
Javi Hervas-Merida 7 utakmica bez ucinka
Dimitros Toskas-Olymp volos
Denis Pozzder-Zug 94 svicarski nizeligas 10 nastupa dva gola
Sandi KRizman-AE larisa Grcka druga 13 tekmi 4 gola
Matteo Boccaccini-Sasso Marconi 4.ta italijanska 13 nastupa 2 gola
Mirko Kramaric-bez kluba Djermanovic-Stal druga poljska 19 utakmica 6 golova
Mirza Halvadzic-Mjallby treca svedska 25 utakmica 2 gola 5 asistencija
Dusan Mladenovic-Dinamo Vranje druga srbijanska 6 utakmica
Varea-Dugopolje 17 tekmi 2 gola
Uzelac-slobodan igrac
Loncaric-Tromso bez nastupa
Nenad Dedic-Ebnat amaterska njemacka
Yani-Bohemians 2 nastupa
kucamo na vrata zaboravljenih asova,od ovih mozda smo se zajebali za Djermanovica i Krizmana.
To gdje su igrači završili poslije Želje ne mora ništa značiti, bitno je samo to koliko je trener uspio izvući iz njih, pogledaj na konkretnom primjeru o čemu pričam.
Govorimo o igračima iz sezone 2009./2010., odnosno prva sezona u Amarovom drugom mandatu kada smo osvojili titulu.
Iz čitave ekipe samo su Šeha, Coca i Višća napravili karijere. Delimir Bajić se vukao po grčkim drugoligašima, kasnije čini mi se igrao i za Radnik. Sablja završio karijeru. Elvis Mešić poslije Želje kratko bio u Izraelu, nakon toga otišao u Jedinstvo. Mirko Radovanović - Smederevo, Marko Farić - Omiš, Peđa Šimić - Split, Milan Ćulum - Srbija pa Sloboda, Denis Selimović - Keflavik, Bešlija završio karijeru, Bučan - Split pa Olimpic, Goran Perak - Malezija, Haris Bešlija - Slavija, Mešanović završio karijeru, Rovčanin - Travnik, Lazo - Kukesi, Bajro Spahić - Rudar Kakanj.
Sezona 2011./2012. kada smo dominantno osvojili duplu krunu: Gušo - penzija, Elvir Čolić - GOŠK, Kvesa - Antalya pa Hajduk, Goran Marković - Zrinjski pa niželigaši, Semir Kerla - Litvanija, vratio se nakratko da nam sjebe titulu i opet nazad za Litvaniju, Jadranko još uvijek tu, Zola - Roselare, Adilović - turska druga, Zeba - Split, Sloboda pa Željo, Stana i dalje u Želji, Elvis Karić trener golmana, Mirsad Ramić - GOŠK, Nyema - Australija, Selimović - Čelik, Metalleghe, Vitez, Benjo Čolić - Čelik, Zrinjski, Olimpic , Karvina, Vasilić - austrijski niželigaš, Bešlija završio karijeru, Jamak - Litvanija pa Zrinjski, Smajić - Metalleghe, Bekrić povremeno vodio prvi tim Želje, Perica Stančeski ko zna gdje.
Hoću da kažem da je i iz ekipa koje su dominirale bh. fudbalom rijetko ko napravio ozbiljnu karijeru. Na prste jedne ruke se mogu izbrojati igrači koji su iz Želje otišle u bolji klub. Hoću da kažem da i treneri trebaju znati izvući maksimum, pa ove Amarove ekipe su limitirane na svakoj mogućoj poziciji, ali on je iz njih izvlačio sve što je mogao i oni su igrali nevjerovatno u tom nekom sistemu koji im je Amar uspio nametnuti. Da je neko od ovih trenera koji su prodefilovali kroz naš klub vodio ove ekipe, glavu dajem da ne bismo vidjeli ni jednu od ovih titula koje smo osvojili. Isto tako glavu dajem da bi Amar izvukao više iz nekih gore nabrojanih igrača koji su u posljednje vrijeme napustili klub. A neki od njih su pak dovođeni bez ikakvog sistema i logike i potpuni su promašaji.
Adžem je također unaprijedio neke igrače za razliku od permanentnog. Zakarić, Bogičević, Stanić su mnogo mnogo bolji nego prošle sezone, pa i Blagojević igra dosta konstantnije u zadnje vrijeme. Zec i Ramović se još uvijek dižu i mislim da nisu dostigli svoj maksimum, a uz sve to forsira našu djecu, odnosno bolje rečeno djeca nam nose vezni red.
I opet pored svega toga, guranja djece, dizanja ekipe, bolje igre nego prošle sezone, borbe, trke, želje, motivacije, neko sebi da zapravo da pljuje Adu. A usput rečeno nalazimo se na diobi prvog mjesta uz dosta solidan broj bodova.
Kakvi smo mi to ljudi? Da li je čovjek bar sada zaslužio da na miru, bez prozivanja radi svoj posao, a pokazao je da to jako dobro može. Adžemova najveća i prednost i mana je to što je Željezničar..