avlami97 je napisao/la: ↑

uto sep 26, 2017 12:54 am

Copy paste situacije "Propast dinastije MisimovicA", samo su zamijenili glumce u glavnim ulogama.

P.S. Kada u Klubu vlada javasluk, onda se ne moze napraviti stadion. U Klubu je vladao javasluk kada su se plate dijelile u autobusu, kada niko osim Stanica nije bio prijavljen. Kada se svjesno poslovalo protuzakonito, kada su pare od transfera Adilovica otisle u ruke...pogodite čije. Javasluk je vladao kada nisam mogao doci do Juga, jer lopovima je bilo zao izbetonirati jednu stepenicu. Javasluk je vladao kad su se talile zarade od Njhkstla i Malage. Javaslhk je vladao kada se na godisnji islo kad mu se digne qurcu cejf.

Sent from my HUAWEI G6-U10 using Tapatalk

arctg je napisao/la:Jebote (kako je ružno što sa ovom riječi započinjem ali takav će mi biti cijeli post...) ali stvarno mi je došlo crno pred očima.

Kupi se razočaranost u meni još od utakmice sa Slobodom, pred kraj prošle sezone, u Tuzli. Tada sam konačno počeo da uviđam neke stvari, najviše vezane za igrački kadar, za taj sportski dio našeg Kluba. Ko se sjeća te utakmice, a mislim da vas se većina sjeća, mogla se vidjeti igra na terenu koja to ustvari nije, već čisti strah, kukavičluk, pogubljenost, indisponiranost, indolentnost, bezobraznost, egoizam, narcisoidnost na svakom od igrača Željezničara na terenu. Da ne spominjem ko je sve igrao za nas tada, na koga smo se oslanjali, ko su bili najbolji, ko su bili najgori, ko su bili „lideri“, i to znamo. Ali u Tuzli su tada pokazali da su u stanju da jednostavno rade šta hoće, kad hoće i gdje hoće. Tada sam vidio da to nije uopće bilo kakav tim, a kamo li fudbalski. Skupina degenerika, kako ih neko ovdje pametno nazva „intelektualnih ameba i moralnih patuljaka“, šupaka i pičkica koji su samo gledali kako da pokupe lovu, kako da imaju što bolje frizurice, kako da ispuše što više nargila, popiju što više piva, kako će jedan drugog olajavat, ko će ružnije pričati o treneru. Sve im je preće bilo od onih budala što su im, em punili Grbavicu, em u hiljadama išli na gostovanja po svim usranim selendrama i livadama ove naše Bosne. Boli njih ona stvar što smo mi bježali iz škola, što smo mašili ispite, što smo bježali sa posla ili radili tri dana uzastopno da nas puste na tu utakmicu, što smo razjebavali veze pa umalo i brakove, ostavljali bolesnu djecu kod kuće da odemo pjevat. Kome? Kome da pjevamo i za koga mi da navijamo? Mi odavno ne navijamo za Želju već navijamo da se pojedincima na terenu digne ***** na pravu stranu i da odigraju onako kako Bog zapovijeda i da odigraju ono za šta su debelo plaćeni. Ubije Vitez Boga u tebi na sred Grbavice, pjevaj i aplaudiraj. Široki te ponizi u Kupu, šuti, podržavaj. Zaboraviš ponijeti muda u Tuzlu, napuniš Grbavicu protiv Zrinjskog iduću tekmu. Dvije hiljade ljudi ode u Krupu, ispišaju se igrači, što Krupe, što Želje po njima, protiv Torpeda sahraniš protivničku grupu podrškom Klubu i šta dobiješ? Dobiješ *****, ne na čelo, ne u usta, već direktno u pakaš! Naguze te, izjebu, siluju ti razum, poseru na ljubav i podršku i, majku im ***** svima odreda, bez izuzetka, imaju obraza da izađu iz kuće ili stana na ulicu kao da se ništa nije dogodilo. Da li ste vi svjesni kakvi su to karakteri i“profesionalci“? Da li ste normalni ljudi kada primarnu krivicu za izgubljenu titulu i za loše rezultate uvijek svalite na trenera, petog, desetog? Pa jesmo li promijenili koliko ono trenera u zadnje tri godine? Kakav smo rezultat dobili? Isti. Kako ne kontate da nije do trenera? Kako je moguće da samo par osoba vidi šta su nam uhljupi priredili? Kako je moguće da ne vidite neke stvari i pored toga što su oni, halo, javno o tome pričali? Allaha mi dragog, ja nisam neka moralna vertikala, ali da sam na njihovom mjestu, u zemlju bih propao od blama. Ubila bi me sramota zbog onoga što sam priredio, ne sebi i onome na čiji račun živim, već zbog hiljada budala koje su kontale „evo ga, gotovo je, konačno smo počeli da rušimo sve, da ličimo na tim, evo ga, titula“. Je li naš grijeh što smo to kontali? I opet, je li moguće da niko ne vidi da je glavni, osnovni, prvi, najveći problem u igračima? Je li, jebeno, moguće? Jesmo li toliko otišli u *****? Generacija iz prošle sezone je meni namrža otkad navijam za Željezničar i, čak i da su uzeli titulu, ako je ikako moguće, da se izbriše svaki trag da su igrali za nas ikada ikako. Zbog njih ja nemam povjerenja u ovu generaciju igrača i neću imati povjerenja u narednih deset generacija. Mnogo, mnogo kvarljiva roba su ti kvazifudbaleri. Mnogo. Samo smo mi, očigledno, mnogo više od toga slijepi da to ne vidimo i da ne reagujemo na to.

Slavko. Ja stvarno, ali stvarno, stvarno ne znam kojim povodom je ovdje spomenut, pa bar 500 puta nakon što je dobio otkaz. Neki su izgleda obolili od nekog kompleksa, šta ja znam. Jer kako da drugačije nazovem pacijenta koji iz čista mira napiše „Slavko sjebao Zakarića pripremama, debeli ćelavac, permanentni ublehaš, najveći krivac za popušenu titulu“. Pa Bože ima li te? Pa Bože, stvarno, ima li te i ako ima, kazni mozak koji je u stanju da ovo prenese na tastaturu i da napiše, i da još uz to klikne na „Objavi“. Znači iz jebenog čistog mira! Halo ba, pa da li vi razmišljate svojim glavama? Gledate li malo dublje ili šire, kako hoćete već, od onoga što vidite golim okom? Iz koje jebene potrebe se događa to spominjanje Slavka, a čovjek znači nema više dodirne tačke sa našim Klubom? Serete svi o njegovim izjavama i najavama, a Adžemove bisere ovdje neko kad spomene, hoće da ga kastriraju. Nemoj, Adžem je naš ba. Nema veze što ne zna dvije pametne sastaviti i što ti suze idu na oči kad čuješ njegove izjave o sakutiranju, dobroj atmosferi, pičkama materinama. Po čemu se on sa time razlikuje od Slavke? Isti *****, nema razlike! Samo ovaj mlađi je naš pa ne talasaj, vojnik kluba. Ne kažem da nema krivice kod Slavke za popušenu titulu. Ima, itekako. Ali znači Slavko je kriv što nije izliječio problem kod igrača i Slavko je kriv što nije javno izašao sa detaljima u javnost, a nisu krivi igrači što su uopće doveli do tog problema. Ne, ne, ne, ja stvarno, mrtvih mi, ne mogu da vjerujem da neko razmišlja na ovaj način. Znači, po onoj posovici, kriva je posljedica, a nije uzrok. Kriva je Monarhija što je Srbiji objavila rat, a nije Srbija što je ubila njihovog prijestolonasljednika. Boktenejebo, ja mislim da smo mi napravili presedan u logici i filozofiji sa našim zaključcima, našim tezama i hipotezama, našim tvrdnjama i našim razmišljanjem. Uvijek nađemo krivca tamo gdje ga nema i uvijek zažmirimo, namjerno ili ne, pred stvarnim problemima. I onda opet, kada se sve smiri i koliko-toliko izgladi, seremo o tim imaginarnim krivcima. Dobro, opet ponavljam, jeste kriv i Slavko. Ali je njegova krivica minorna, na nivou statističke greške spram krivice onih koji su mu uradili sve što su uradili. I vraćam se na početak, zašto spominjanje Slavke ovdje? Dobro, kada smo igrali protiv njegove ekipe. Ali zašto se to spominjanje provlači već tri mjeseca ovdje i to najviše bez ikakvog povoda i bez ikakvog razloga? Šta ba mi više imamo sa njim i šta on ima sa nama? Šta ste vi, neke face pred nekim ako sada napišete „demagog, ublehaš, neznalica“? Kakvog to efekta ima? Kako to pomaže Adžemu, Želji, igračima, navijačima? Kako to pomaže našem ugledu? Brukamo sami sebe sa pljuvanjem po njemu. Kriv je i zasrao je ali do ove mjere sigurno nije. Samo što smo mi generalno đubrad, i to poprilično nezahvalna, pa imamo taj običaj da svako malo hraknemo na one u koje smo se do jučer kleli. Pa bar vi što ste Slavku dizali u nebesa, što ste se kleli u njega, probajte se suzdržat od bilo kakvog komentarisanja. Pa sačuvajte malo dostojanstva i obraza ako ga imate. Više cijenim one što su od početka govorili loše o Slavki, iako takvih skoro i nema, nego one što su svršili na njega kada smo pobjedili Zrinjski a za sedam dana mu već grob iskopali. Zapravo, ove druge i ne cijenim. Gade mi se, prezirem ih. Ako ništa, Slavko je ispao gospodin (bar do sada, do ovog famoznog intervjua) i nije talasao o prljavom vešu, kako o igračima, tako i o ostalima u Klubu, a nije da nije imao materijala, svi to dobro znate. Ali, eto, odjednom iskoči ovaj intervju na nekom amaterskom sportskom portalu, nakon našeg poraza upravo od Slavkinog tima. Ja lično sumnjam u vjerodostojnost tog intervjua ali eto, vidim da je većinu to upalilo pa traže demante, oglašavanja, ostavke, pičke materine. Hajmo mi svaki članak koji se o nama objavi demantovati ili potvrditi, preko zvanične stranice i još u novine to da stavimo. Pa, jebote, jeste li vi zdravi sa vašim očekivanjima? Ja nikad ne bih odgovorio na ovo, niti bih slovo napisao na tu temu, kao navijač, a kamo li da sam u Klubu. Zašto? Slavko, bivši si, koliko-toliko si ispunio cilj, isplaćen si za svoj poso i vozdra! A mislim da mi kao navijači imamo mnogo, mnogo, mnogo prećih stvari za raspravljati i razmišljati nego što je to jedan bivši trener našeg Kluba.

Seremo, opasno seremo. Kao navijači, kao navijačka grupa, kao simpatizeti, kao svaka kategorija (mada je i to kategorisanje glupo. Ili jesi, ili nisi.) onih što podržavaju Želju. Krenuli smo fino, i sa posjetom, i sa podrškom Klubu kroz razne akcije, članstvo, i tako dalje. Krenuli smo fino i kao navijačka grupa. Malo se organizacije uvelo, diglo se doslovce iz mrtvih. I onda, puf, ništa. Sa prosjeka od sedam hiljada, skresasmo posjetu na dvije i pol do tri hiljade. Sa jakim kopom i još jačom vokalnom podrškom, sa silnog „bratstva“ svedosmo se na jedva dvjesto ljudi koji više zijevaju nego što pjevaju a drugarstva na tribini ni za prozvat. Šta je? Ujebalo nas neosvajanje titule? Pa? Hoćemo li sad pet godina tugovati pa da opet se pođemo vraćati polahko na tribine? Ne kontam, bili smo friško ujebani nakon Krupe i utakmice sa Torpedom pa u zadnjem kolu protiv Radnika, kad su ti šanse za titulu ravne nuli, dođe haman šest hiljada ljudi. A na rođendanu Kluba, na 96 (DEVEDESETŠESTOM!) rođendanu Kluba koliko je ono bilo ljudi. Tri i pol hiljade? A drugi na tabeli, deveto kolo, dva boda iza prvog, sa više nego dobrim skorom do sada. **** nas dan nezahvalni i bezobrazni, da nas ****! Pa i u Europi, nakon takvog završetka sezone, napunismo Grbavicu i u finom broju pohodismo Crnu Goru i Švedsku. Više nesretno nego nespretno ispadosmo od mnogo jačeg protivnika pa nas to kao razočaralo? Mi navikli svake godine bar do četvrt-finala Europa Lige doći i tamo nepravedno ispasti od Schalkea, pa nam poraz od AIK-a razočarenje. He, blago se nama sa takvim razmišljanjem i takvim pristupom. Stid i sram da nas bude za ovo što priređujemo, ne Misimoviću, ne Adžemu, ne igračima, već imenu Željezničar i imenu Manijaci. Neka nam je na obraz i mala posjeta, i smiješna podrška, i način na koji funkcioniraju Manijaci i kazne Klubu, i retardirana skandiranja i sve što nam srozava ugled i što odmaže nama samima. Neka nam je na obraz! Evo kontam dal' da opletem po Manijacima, po Jugu, ali đe ću. Neko će me otkucat, neko će me na utakmici safatat a belaj sebi neću. Nit ću više šta da komentarišem, neka rade šta hoće, boli me *****. Ja samo znam da neću da budem dio ovoga što se sad radi. A trideseti rođendan... Generalno, kao navijače, ne znam šta nas je uhvatilo. Koji nas to ***** udara pa smo ovakvi kakvi jesmo. Pa familijo, je li toliki problem ta izgubljena titula, je li toliki problem to ispadanje od AIK-a. Što ovo radimo sami sebi? Šta je to tako jebeno pa ni rođendan Kluba ne možemo da ispoštujemo. Šta se to promijenilo u odnosu na prethodnu sezonu, i na onu prije nje, i prije te sezone i tako 96 godina unazad? Na šta smo to mi navikli pa razočarani sada ovim što imamo. Hoćemo skupa pojačanja, 15 hiljada prihod od ulaznica na jednoj utakmici (odbij pola za organizaciju i milju-dvije za kazne). Hoćemo jug, hoćemo veći stadion, ni trećina sadašnjeg kapaciteta nije popunjena. Hoćemo reprezentaciju u Dolini, iz čista mira lajemo na Savez. Hoćemo uspjeh, titule, iskorak u Europi, a kao da ne znamo pa se pravimo ludi da nam treba strpljenje i postepni rad, kontinuitet, da polahko rastemo za nešto tako. Hoćemo ovo, hoćemo ono, ma hoćemo *****! Ništa mi zaslužili nismo! Jednu sezonu se sjetili dolaziti na utakmice, jednu sezonu se sjetili učlanjivati, jednu sezonu se sjetili da postoji Željo i da mu je potrebna velika podrška jer dušmana ima na svakom koraku, pa kad se neke stvari ne dese kao što smo ih očekivali, to sve nabijamo na nos, inatimo se nekome, ostavimo Klub na cjedilu... nama na obraz, nama na sramotu. I nikome drugom.

Upravo i ljudi iz Kluba, gubite se. Gubite se ko nevinost na ekskurziji, ukopavate sami sebe i sami sebi stavljate konopac oko vrata. Ne treba vam to. Ne govorim ovo ovako blago iz razloga što mislim da ste vi neko božanstvo, da ste vi aman neko Bogom dan da spasi našeg Želju. Jok. Vi ste mi isti ***** i ko i prethodne uprave što su bile, ko i naredne što će biti. Ali, eto, imamo mi i taj običaj da one stvari što su svugdje normalne, što se za njih kaže „kako Bog zapovjeda“ (rad na infrastrukturi, legalizacija poslovanja i tako dalje, i tako bliže) nazovemo vanserijskim, nečim sjajnim, izvanrednim. A ustvari, to se naziva „onako kako i treba“. Niste vi izmislili toplu vodu niti ste zaslužili Zlatne ljiljane zbog posla kojeg radite. Jok ba, o tome i ne sanjajte. Do nas je što smo navikli na javašluk i žabokrečinu pa nam to „kako Bog zapovjeda“ izgleda ko nešto vanzemaljsko, ekstravagantno. Upravo zato što smo mi navikli na govna do grla, i što nam je neobično da neko radi posao kako treba, a ne bi nam trebalo biti, zato ovako blago i „nastupam“. Svaka vam čast na svemu što ste lijepo uradili. Bilo je možda malo više tih lijepih stvari od onih lošijih, ali ove druge su vas počele obuzimati sve više i više. Prvo od sportskog segmenta pa nadalje. Ovo „nadalje“ ne bih pisao. Za to moram biti jal' insajder, jal' uposlenik Kluba da znam šta se uistinu dešava a to nisam. Najbitniji mi je taj sportski segment. Ne kažem da ostali nisu bitni, ali mi smo FK, Fudbalski klub, akcenat na FUDBALSKI. Ako već niste u stanju da uhvatite pravi kurs i da doneste, primjenite i učvrstite jednu određenu politiku kojom će se voditi sportski segment Kluba, a očigledno da niste, ne petljajte se u ono o čemu blage veze nemate, tako vam svih vaših uspjeha i lijepih stvari što ste za Želju uradili. Ja nisam fudbalski veleznalac niti sam stručnjak za zeleni teren, ali ovo više ovako ne ide. Pa da ima jedna stvar o kojoj se može racionalno i argumentovano komentarisati iz tog sportskog segmenta, nema ni to. Sve je toliko zapetljano, puno prevrata, sve se radi na vrat, na nos, sve je od jutra do sutra, da čovjek ne stiže ni razmisliti o jednoj stvari a već druga iskače kao problem. Okej je za sada, deveto kolo, drugo mjesto, pet bodova u minusu i pet bodova u plusu. Usput da natakrim na tuki ove što su se već sada oprostili od titule, a zaboravio sam to uraditii u dijelu o navijačima. Bilo je dvije-tri utakmice gdje mi je došlo da se jednostavno skljokam gledajući igru, taktiku, zalaganje, trku itd. Ostalo je bilo prihvatljivo. Ne na željenom nivou ali prihvatljivo, pogotovo ako se uzme u obzir da sezone startamo blago rečeno katastrofalno. Imali smo dosta i sreće, bilo je i sudijskog zavlačenja. Sve u svemu, ništa što do sada nismo navikli da gledamo, neki naš prosjek, naša standardna priča. Zato se nema šta puno i srati za zeleni teren, za igru, za poziciju na tabeli ili igrački kadar. Ali ne mogu da prestanem razmišljati o jednoj stvari. Evo, i Ćenan je otišao, pa je vrijeme da to i napišem. Vratite Amara. Amar je naš najuspješniji trener, jebeni doktor za ovu žabokrečinu od lige i fudbala i skoro stopostotni garant za uspjeh, brkati genije koji nas je toliko puta usrećio i čovjek koji živi Željezničar. Ima svojih mušica, ima grešaka, pa čak i kardinalnih, i o njima sam jednom i pisao. Ima stvari preko kojih mu ja ne bih prešao. Ali u pitanju je sportski uspjeh Kluba. Ovako još dugo nećemo gurati. Ovakvom sportskom politikom nećemo daleko. Možemo ovu sezonu izgurati, možemo možda i narednu. Već one iza nama je tapija. Ja mrzim taj kult ličnosti što smo od Amara stvorili i nikako ne bih volio da ispadne da samo sa njim možemo osvojiti titulu. Ali trenutno, kako sada stvari stoje, tako i jeste. Dajte mu komplet sportski segment u ruke, dajte mu malo veći budžet nego prethodnicima. Ne petljajte mu se u posao, ostavite mu gamad od igrača na milost i nemilost. Vi nastavite tamo gdje ste stali sa infrastrukturom, pravnim, kadrovskim i finansijskim poslovima. Ja mislim da niko od vas, ni Amar, ni Misimović, nije svjestan kako skoro svi mi želimo da vidimo taj tandem u Klubu, kako želimo da gledamo Amarov rad na terenu i vaš rad van terena skupa. Kunem se svime na svijetu, nebo bi nam tada bila granica. Svi vi volite Klub, i Amar, i Miske, i svi. Pa zar je tako teško, u ime te ljubavi ako ništa, u ime zajedničkog uspjeha, sjesti za stol, riješiti probleme koje imate i skupa krenuti dalje. Sviju mi, kakva bi tada euforija nastala, kako bi gazili sve pred sobom na terenu i van njega, niste svjesni. Da jeste, već bi našli model po kojem ćete svi skupa funkcionisati. Problem dug prema Amaru? Daj mu platu od 20.000 KM, pa i poreze na to, kroz to mu vraćajte dug, a on će vama kroz uspjeh na terenu vraćati te pare i više od njih. Svi na istom, svi sretni, svi zadovoljni a najveću korist ima Željo. Neka prvo počne kao trener, neka skine to breme neosvajanja trofeja, pa polahko neka uvodi Adžema u trenerski posao, ili bilo koga drugog, neka uče od njega, a neka se on posveti funkciji tog famoznog sportskog direktora ili kako već se zove. Malo, samo malo volje je potrebno, a rezultati mogu biti...

Razočaran sam u ovaj forum. Evo više od godinu i pol je ovaj forum, odnosno podforum, aktivan, treba da posluži kao on-line zajednica navijača Željezničara. Kao mjesto za razmjenu mišljenja, ideja, ostvarivanje nekih kontakata, informisanja o Klubu i svemu ostalome. To jeste bio ispočetka, to jeste i sada ali vrlo rijetko i vrlo kratko. Ali ovaj forum je drastično pao. I na internetu, na forumu, mislim da se može osjetiti energija, kako pozitivna, tako i negativna. Ova druga je počela baš da preovladava ovdje. Izostanak vrlo, vrlo cijenjenih i kvalitetnih forumaša, izostanak njihovog pisanja, teme o kojima se ovdje piše, načini izražavanja i komunikacije, nerazmišljanje prije nego što se nešto objavi, stalna prepucavanja sa ss.ba forumom... ima još stvari za nabrojati, ali, realno, sve ovo je od ovog foruma napravilo mjesto koje sve češće, bar ja, zaobilazim. Nažalost. Žao mi je moderacije i administracije ovog foruma. Imao sam priliku nakratko da budem njihov član i vidio sam sa kakvim se belajima susreću. Nije im nikako lahko, ja se ne bih upuštao u njihov posao iz 100 razloga. I upravo zato što je njih tako malo i što rade tako velik posao, ne krivim ih za stanje kakvo jeste na forumu. Krivim forumaše. Čak i u najcrnijim vremenima, ovako se nije ponašalo, ne samo po forumu, već po internet portalima, društvenim mrežama i tako dalje, i tako bliže. Malo se preozibljno se shvata jedan internet forum, pa iz toga proizilazi deset drugih belaja, a opet, u konačnici, Željo ispašta, njegov ugled i ugled nas kao navijača Želje. Jedino što bih mogao ovako navesti kao zamjerku je to što je forum otvorenog tipa. Ne može se o Želji pisati na otvorenom forumu, jednostavno, nismo još toliko sazreli. Nažalost, ovo je moj zadnji post na ovom forumu. Ne osjećam više ništa prema njemu. Ovdje sam pisao svoje najljepše priče i tekstove (oprostite na manjku skromnosti), bio sam dio „pobune“ protiv dušmanskog portala i foruma ss.ba tako što sam se registrovao ovdje, bio čak i jedno kratko vrijeme član moderacijskog tima, pročitao mnogo lijepih priča, mišljenja i kritka, nagledao se mnogo dobrog foto i video materijala, čak i upoznao privatno nekoliko forumaša. Ali sve je to izlapilo kao ne znam ti šta, kao da nikada nije ni postojalo i totalno sam izgubio osjećaj pripadnosti ovome forumu i potrebe da ga otvaram. Ima tu i do ličnih obaveza, i do ličnih problema, ali već dugo, dugo to nije to i nema potrebe da sebe na silu forsiram i da sam sebi škodim više. Ulazit ću povremeno da pročitam nešto, ali... Stvarno mi je žao, najviše zbog momaka koji se trude da od ovog foruma naprave nešto više, ali nemaju podršku drugih i to je automatski kraj njihovih pokušaja. Nije ovo "oproštaj" onakav kakav sam htio da bude.

Razočaran sam, u mnoge stvari, u mnoge ljude i u mnoge rezultate koje sam vidio u zadnje vrijeme. Nikada nisam bio ovako razočaran kada je Željo u pitanju. Od utakmice sa Slobodom, koju sam prvo spomenuo, preko Krupe, utakmice sa Torpedom, cirkusa sa Slavkom, do naše igre protiv Viteza, Širokog i u konačnici, opet protiv Slobode u Tuzli... na ovom zadnjem je to razočarenje i doživjelo svoj vrhunac i na tom vrhuncu ja sam osjetio potrebu da sve ovo napišem, da se ispucam i istresem. Žao mi je zbog ovolikog broja psovki i vulgarizama. Stvarno se izvinjavam, inače nisam takav. Niti bih peglao sa ovolikim postom. Možda nešto izgleda i nepovezano ali tri je ujutru...Tek sada kada ovako pročitam ispočetka, shvatim koliko sam razočaran i koliko sam pod lošim utiscima. I sada, na kraju, vidim da sam opet neke stvari izostavio, ali više nije bitno. Neka stoji, neću ništa brisati ili prepravljati. Neka stoji. Nadam se da ću u maju, ako Bog da, ući na ovaj forum, naći ovaj post, pročitati ga i shvatiti koliko je stanje bilo loše i koliko se toga popravilo kada budem stavljao šal oko vrata i kada budem kretao na proslavu titule mog, našeg Željezničara. Do tada, svani suboto, svani da zapjevam svom Želji. Svom životu, svojoj ljubavi, svojoj radosti. Bez njega ne mogu, koliko god razočaran bio. Do mezara!

arctg je napisao/la: ↑

uto sep 26, 2017 3:14 am

Jebote (kako je ružno što sa ovom riječi započinjem ali takav će mi biti cijeli post...) ali stvarno mi je došlo crno pred očima.

Kupi se razočaranost u meni još od utakmice sa Slobodom, pred kraj prošle sezone, u Tuzli. Tada sam konačno počeo da uviđam neke stvari, najviše vezane za igrački kadar, za taj sportski dio našeg Kluba. Ko se sjeća te utakmice, a mislim da vas se većina sjeća, mogla se vidjeti igra na terenu koja to ustvari nije, već čisti strah, kukavičluk, pogubljenost, indisponiranost, indolentnost, bezobraznost, egoizam, narcisoidnost na svakom od igrača Željezničara na terenu. Da ne spominjem ko je sve igrao za nas tada, na koga smo se oslanjali, ko su bili najbolji, ko su bili najgori, ko su bili „lideri“, i to znamo. Ali u Tuzli su tada pokazali da su u stanju da jednostavno rade šta hoće, kad hoće i gdje hoće. Tada sam vidio da to nije uopće bilo kakav tim, a kamo li fudbalski. Skupina degenerika, kako ih neko ovdje pametno nazva „intelektualnih ameba i moralnih patuljaka“, šupaka i pičkica koji su samo gledali kako da pokupe lovu, kako da imaju što bolje frizurice, kako da ispuše što više nargila, popiju što više piva, kako će jedan drugog olajavat, ko će ružnije pričati o treneru. Sve im je preće bilo od onih budala što su im, em punili Grbavicu, em u hiljadama išli na gostovanja po svim usranim selendrama i livadama ove naše Bosne. Boli njih ona stvar što smo mi bježali iz škola, što smo mašili ispite, što smo bježali sa posla ili radili tri dana uzastopno da nas puste na tu utakmicu, što smo razjebavali veze pa umalo i brakove, ostavljali bolesnu djecu kod kuće da odemo pjevat. Kome? Kome da pjevamo i za koga mi da navijamo? Mi odavno ne navijamo za Želju već navijamo da se pojedincima na terenu digne ***** na pravu stranu i da odigraju onako kako Bog zapovijeda i da odigraju ono za šta su debelo plaćeni. Ubije Vitez Boga u tebi na sred Grbavice, pjevaj i aplaudiraj. Široki te ponizi u Kupu, šuti, podržavaj. Zaboraviš ponijeti muda u Tuzlu, napuniš Grbavicu protiv Zrinjskog iduću tekmu. Dvije hiljade ljudi ode u Krupu, ispišaju se igrači, što Krupe, što Želje po njima, protiv Torpeda sahraniš protivničku grupu podrškom Klubu i šta dobiješ? Dobiješ *****, ne na čelo, ne u usta, već direktno u pakaš! Naguze te, izjebu, siluju ti razum, poseru na ljubav i podršku i, majku im ***** svima odreda, bez izuzetka, imaju obraza da izađu iz kuće ili stana na ulicu kao da se ništa nije dogodilo. Da li ste vi svjesni kakvi su to karakteri i“profesionalci“? Da li ste normalni ljudi kada primarnu krivicu za izgubljenu titulu i za loše rezultate uvijek svalite na trenera, petog, desetog? Pa jesmo li promijenili koliko ono trenera u zadnje tri godine? Kakav smo rezultat dobili? Isti. Kako ne kontate da nije do trenera? Kako je moguće da samo par osoba vidi šta su nam uhljupi priredili? Kako je moguće da ne vidite neke stvari i pored toga što su oni, halo, javno o tome pričali? Allaha mi dragog, ja nisam neka moralna vertikala, ali da sam na njihovom mjestu, u zemlju bih propao od blama. Ubila bi me sramota zbog onoga što sam priredio, ne sebi i onome na čiji račun živim, već zbog hiljada budala koje su kontale „evo ga, gotovo je, konačno smo počeli da rušimo sve, da ličimo na tim, evo ga, titula“. Je li naš grijeh što smo to kontali? I opet, je li moguće da niko ne vidi da je glavni, osnovni, prvi, najveći problem u igračima? Je li, jebeno, moguće? Jesmo li toliko otišli u *****? Generacija iz prošle sezone je meni namrža otkad navijam za Željezničar i, čak i da su uzeli titulu, ako je ikako moguće, da se izbriše svaki trag da su igrali za nas ikada ikako. Zbog njih ja nemam povjerenja u ovu generaciju igrača i neću imati povjerenja u narednih deset generacija. Mnogo, mnogo kvarljiva roba su ti kvazifudbaleri. Mnogo. Samo smo mi, očigledno, mnogo više od toga slijepi da to ne vidimo i da ne reagujemo na to.

Slavko. Ja stvarno, ali stvarno, stvarno ne znam kojim povodom je ovdje spomenut, pa bar 500 puta nakon što je dobio otkaz. Neki su izgleda obolili od nekog kompleksa, šta ja znam. Jer kako da drugačije nazovem pacijenta koji iz čista mira napiše „Slavko sjebao Zakarića pripremama, debeli ćelavac, permanentni ublehaš, najveći krivac za popušenu titulu“. Pa Bože ima li te? Pa Bože, stvarno, ima li te i ako ima, kazni mozak koji je u stanju da ovo prenese na tastaturu i da napiše, i da još uz to klikne na „Objavi“. Znači iz jebenog čistog mira! Halo ba, pa da li vi razmišljate svojim glavama? Gledate li malo dublje ili šire, kako hoćete već, od onoga što vidite golim okom? Iz koje jebene potrebe se događa to spominjanje Slavka, a čovjek znači nema više dodirne tačke sa našim Klubom? Serete svi o njegovim izjavama i najavama, a Adžemove bisere ovdje neko kad spomene, hoće da ga kastriraju. Nemoj, Adžem je naš ba. Nema veze što ne zna dvije pametne sastaviti i što ti suze idu na oči kad čuješ njegove izjave o sakutiranju, dobroj atmosferi, pičkama materinama. Po čemu se on sa time razlikuje od Slavke? Isti *****, nema razlike! Samo ovaj mlađi je naš pa ne talasaj, vojnik kluba. Ne kažem da nema krivice kod Slavke za popušenu titulu. Ima, itekako. Ali znači Slavko je kriv što nije izliječio problem kod igrača i Slavko je kriv što nije javno izašao sa detaljima u javnost, a nisu krivi igrači što su uopće doveli do tog problema. Ne, ne, ne, ja stvarno, mrtvih mi, ne mogu da vjerujem da neko razmišlja na ovaj način. Znači, po onoj posovici, kriva je posljedica, a nije uzrok. Kriva je Monarhija što je Srbiji objavila rat, a nije Srbija što je ubila njihovog prijestolonasljednika. Boktenejebo, ja mislim da smo mi napravili presedan u logici i filozofiji sa našim zaključcima, našim tezama i hipotezama, našim tvrdnjama i našim razmišljanjem. Uvijek nađemo krivca tamo gdje ga nema i uvijek zažmirimo, namjerno ili ne, pred stvarnim problemima. I onda opet, kada se sve smiri i koliko-toliko izgladi, seremo o tim imaginarnim krivcima. Dobro, opet ponavljam, jeste kriv i Slavko. Ali je njegova krivica minorna, na nivou statističke greške spram krivice onih koji su mu uradili sve što su uradili. I vraćam se na početak, zašto spominjanje Slavke ovdje? Dobro, kada smo igrali protiv njegove ekipe. Ali zašto se to spominjanje provlači već tri mjeseca ovdje i to najviše bez ikakvog povoda i bez ikakvog razloga? Šta ba mi više imamo sa njim i šta on ima sa nama? Šta ste vi, neke face pred nekim ako sada napišete „demagog, ublehaš, neznalica“? Kakvog to efekta ima? Kako to pomaže Adžemu, Želji, igračima, navijačima? Kako to pomaže našem ugledu? Brukamo sami sebe sa pljuvanjem po njemu. Kriv je i zasrao je ali do ove mjere sigurno nije. Samo što smo mi generalno đubrad, i to poprilično nezahvalna, pa imamo taj običaj da svako malo hraknemo na one u koje smo se do jučer kleli. Pa bar vi što ste Slavku dizali u nebesa, što ste se kleli u njega, probajte se suzdržat od bilo kakvog komentarisanja. Pa sačuvajte malo dostojanstva i obraza ako ga imate. Više cijenim one što su od početka govorili loše o Slavki, iako takvih skoro i nema, nego one što su svršili na njega kada smo pobjedili Zrinjski a za sedam dana mu već grob iskopali. Zapravo, ove druge i ne cijenim. Gade mi se, prezirem ih. Ako ništa, Slavko je ispao gospodin (bar do sada, do ovog famoznog intervjua) i nije talasao o prljavom vešu, kako o igračima, tako i o ostalima u Klubu, a nije da nije imao materijala, svi to dobro znate. Ali, eto, odjednom iskoči ovaj intervju na nekom amaterskom sportskom portalu, nakon našeg poraza upravo od Slavkinog tima. Ja lično sumnjam u vjerodostojnost tog intervjua ali eto, vidim da je većinu to upalilo pa traže demante, oglašavanja, ostavke, pičke materine. Hajmo mi svaki članak koji se o nama objavi demantovati ili potvrditi, preko zvanične stranice i još u novine to da stavimo. Pa, jebote, jeste li vi zdravi sa vašim očekivanjima? Ja nikad ne bih odgovorio na ovo, niti bih slovo napisao na tu temu, kao navijač, a kamo li da sam u Klubu. Zašto? Slavko, bivši si, koliko-toliko si ispunio cilj, isplaćen si za svoj poso i vozdra! A mislim da mi kao navijači imamo mnogo, mnogo, mnogo prećih stvari za raspravljati i razmišljati nego što je to jedan bivši trener našeg Kluba.

Seremo, opasno seremo. Kao navijači, kao navijačka grupa, kao simpatizeti, kao svaka kategorija (mada je i to kategorisanje glupo. Ili jesi, ili nisi.) onih što podržavaju Želju. Krenuli smo fino, i sa posjetom, i sa podrškom Klubu kroz razne akcije, članstvo, i tako dalje. Krenuli smo fino i kao navijačka grupa. Malo se organizacije uvelo, diglo se doslovce iz mrtvih. I onda, puf, ništa. Sa prosjeka od sedam hiljada, skresasmo posjetu na dvije i pol do tri hiljade. Sa jakim kopom i još jačom vokalnom podrškom, sa silnog „bratstva“ svedosmo se na jedva dvjesto ljudi koji više zijevaju nego što pjevaju a drugarstva na tribini ni za prozvat. Šta je? Ujebalo nas neosvajanje titule? Pa? Hoćemo li sad pet godina tugovati pa da opet se pođemo vraćati polahko na tribine? Ne kontam, bili smo friško ujebani nakon Krupe i utakmice sa Torpedom pa u zadnjem kolu protiv Radnika, kad su ti šanse za titulu ravne nuli, dođe haman šest hiljada ljudi. A na rođendanu Kluba, na 96 (DEVEDESETŠESTOM!) rođendanu Kluba koliko je ono bilo ljudi. Tri i pol hiljade? A drugi na tabeli, deveto kolo, dva boda iza prvog, sa više nego dobrim skorom do sada. **** nas dan nezahvalni i bezobrazni, da nas ****! Pa i u Europi, nakon takvog završetka sezone, napunismo Grbavicu i u finom broju pohodismo Crnu Goru i Švedsku. Više nesretno nego nespretno ispadosmo od mnogo jačeg protivnika pa nas to kao razočaralo? Mi navikli svake godine bar do četvrt-finala Europa Lige doći i tamo nepravedno ispasti od Schalkea, pa nam poraz od AIK-a razočarenje. He, blago se nama sa takvim razmišljanjem i takvim pristupom. Stid i sram da nas bude za ovo što priređujemo, ne Misimoviću, ne Adžemu, ne igračima, već imenu Željezničar i imenu Manijaci. Neka nam je na obraz i mala posjeta, i smiješna podrška, i način na koji funkcioniraju Manijaci i kazne Klubu, i retardirana skandiranja i sve što nam srozava ugled i što odmaže nama samima. Neka nam je na obraz! Evo kontam dal' da opletem po Manijacima, po Jugu, ali đe ću. Neko će me otkucat, neko će me na utakmici safatat a belaj sebi neću. Nit ću više šta da komentarišem, neka rade šta hoće, boli me *****. Ja samo znam da neću da budem dio ovoga što se sad radi. A trideseti rođendan... Generalno, kao navijače, ne znam šta nas je uhvatilo. Koji nas to ***** udara pa smo ovakvi kakvi jesmo. Pa familijo, je li toliki problem ta izgubljena titula, je li toliki problem to ispadanje od AIK-a. Što ovo radimo sami sebi? Šta je to tako jebeno pa ni rođendan Kluba ne možemo da ispoštujemo. Šta se to promijenilo u odnosu na prethodnu sezonu, i na onu prije nje, i prije te sezone i tako 96 godina unazad? Na šta smo to mi navikli pa razočarani sada ovim što imamo. Hoćemo skupa pojačanja, 15 hiljada prihod od ulaznica na jednoj utakmici (odbij pola za organizaciju i milju-dvije za kazne). Hoćemo jug, hoćemo veći stadion, ni trećina sadašnjeg kapaciteta nije popunjena. Hoćemo reprezentaciju u Dolini, iz čista mira lajemo na Savez. Hoćemo uspjeh, titule, iskorak u Europi, a kao da ne znamo pa se pravimo ludi da nam treba strpljenje i postepni rad, kontinuitet, da polahko rastemo za nešto tako. Hoćemo ovo, hoćemo ono, ma hoćemo *****! Ništa mi zaslužili nismo! Jednu sezonu se sjetili dolaziti na utakmice, jednu sezonu se sjetili učlanjivati, jednu sezonu se sjetili da postoji Željo i da mu je potrebna velika podrška jer dušmana ima na svakom koraku, pa kad se neke stvari ne dese kao što smo ih očekivali, to sve nabijamo na nos, inatimo se nekome, ostavimo Klub na cjedilu... nama na obraz, nama na sramotu. I nikome drugom.

Upravo i ljudi iz Kluba, gubite se. Gubite se ko nevinost na ekskurziji, ukopavate sami sebe i sami sebi stavljate konopac oko vrata. Ne treba vam to. Ne govorim ovo ovako blago iz razloga što mislim da ste vi neko božanstvo, da ste vi aman neko Bogom dan da spasi našeg Želju. Jok. Vi ste mi isti ***** i ko i prethodne uprave što su bile, ko i naredne što će biti. Ali, eto, imamo mi i taj običaj da one stvari što su svugdje normalne, što se za njih kaže „kako Bog zapovjeda“ (rad na infrastrukturi, legalizacija poslovanja i tako dalje, i tako bliže) nazovemo vanserijskim, nečim sjajnim, izvanrednim. A ustvari, to se naziva „onako kako i treba“. Niste vi izmislili toplu vodu niti ste zaslužili Zlatne ljiljane zbog posla kojeg radite. Jok ba, o tome i ne sanjajte. Do nas je što smo navikli na javašluk i žabokrečinu pa nam to „kako Bog zapovjeda“ izgleda ko nešto vanzemaljsko, ekstravagantno. Upravo zato što smo mi navikli na govna do grla, i što nam je neobično da neko radi posao kako treba, a ne bi nam trebalo biti, zato ovako blago i „nastupam“. Svaka vam čast na svemu što ste lijepo uradili. Bilo je možda malo više tih lijepih stvari od onih lošijih, ali ove druge su vas počele obuzimati sve više i više. Prvo od sportskog segmenta pa nadalje. Ovo „nadalje“ ne bih pisao. Za to moram biti jal' insajder, jal' uposlenik Kluba da znam šta se uistinu dešava a to nisam. Najbitniji mi je taj sportski segment. Ne kažem da ostali nisu bitni, ali mi smo FK, Fudbalski klub, akcenat na FUDBALSKI. Ako već niste u stanju da uhvatite pravi kurs i da doneste, primjenite i učvrstite jednu određenu politiku kojom će se voditi sportski segment Kluba, a očigledno da niste, ne petljajte se u ono o čemu blage veze nemate, tako vam svih vaših uspjeha i lijepih stvari što ste za Želju uradili. Ja nisam fudbalski veleznalac niti sam stručnjak za zeleni teren, ali ovo više ovako ne ide. Pa da ima jedna stvar o kojoj se može racionalno i argumentovano komentarisati iz tog sportskog segmenta, nema ni to. Sve je toliko zapetljano, puno prevrata, sve se radi na vrat, na nos, sve je od jutra do sutra, da čovjek ne stiže ni razmisliti o jednoj stvari a već druga iskače kao problem. Okej je za sada, deveto kolo, drugo mjesto, pet bodova u minusu i pet bodova u plusu. Usput da natakrim na tuki ove što su se već sada oprostili od titule, a zaboravio sam to uraditii u dijelu o navijačima. Bilo je dvije-tri utakmice gdje mi je došlo da se jednostavno skljokam gledajući igru, taktiku, zalaganje, trku itd. Ostalo je bilo prihvatljivo. Ne na željenom nivou ali prihvatljivo, pogotovo ako se uzme u obzir da sezone startamo blago rečeno katastrofalno. Imali smo dosta i sreće, bilo je i sudijskog zavlačenja. Sve u svemu, ništa što do sada nismo navikli da gledamo, neki naš prosjek, naša standardna priča. Zato se nema šta puno i srati za zeleni teren, za igru, za poziciju na tabeli ili igrački kadar. Ali ne mogu da prestanem razmišljati o jednoj stvari. Evo, i Ćenan je otišao, pa je vrijeme da to i napišem. Vratite Amara. Amar je naš najuspješniji trener, jebeni doktor za ovu žabokrečinu od lige i fudbala i skoro stopostotni garant za uspjeh, brkati genije koji nas je toliko puta usrećio i čovjek koji živi Željezničar. Ima svojih mušica, ima grešaka, pa čak i kardinalnih, i o njima sam jednom i pisao. Ima stvari preko kojih mu ja ne bih prešao. Ali u pitanju je sportski uspjeh Kluba. Ovako još dugo nećemo gurati. Ovakvom sportskom politikom nećemo daleko. Možemo ovu sezonu izgurati, možemo možda i narednu. Već one iza nama je tapija. Ja mrzim taj kult ličnosti što smo od Amara stvorili i nikako ne bih volio da ispadne da samo sa njim možemo osvojiti titulu. Ali trenutno, kako sada stvari stoje, tako i jeste. Dajte mu komplet sportski segment u ruke, dajte mu malo veći budžet nego prethodnicima. Ne petljajte mu se u posao, ostavite mu gamad od igrača na milost i nemilost. Vi nastavite tamo gdje ste stali sa infrastrukturom, pravnim, kadrovskim i finansijskim poslovima. Ja mislim da niko od vas, ni Amar, ni Misimović, nije svjestan kako skoro svi mi želimo da vidimo taj tandem u Klubu, kako želimo da gledamo Amarov rad na terenu i vaš rad van terena skupa. Kunem se svime na svijetu, nebo bi nam tada bila granica. Svi vi volite Klub, i Amar, i Miske, i svi. Pa zar je tako teško, u ime te ljubavi ako ništa, u ime zajedničkog uspjeha, sjesti za stol, riješiti probleme koje imate i skupa krenuti dalje. Sviju mi, kakva bi tada euforija nastala, kako bi gazili sve pred sobom na terenu i van njega, niste svjesni. Da jeste, već bi našli model po kojem ćete svi skupa funkcionisati. Problem dug prema Amaru? Daj mu platu od 20.000 KM, pa i poreze na to, kroz to mu vraćajte dug, a on će vama kroz uspjeh na terenu vraćati te pare i više od njih. Svi na istom, svi sretni, svi zadovoljni a najveću korist ima Željo. Neka prvo počne kao trener, neka skine to breme neosvajanja trofeja, pa polahko neka uvodi Adžema u trenerski posao, ili bilo koga drugog, neka uče od njega, a neka se on posveti funkciji tog famoznog sportskog direktora ili kako već se zove. Malo, samo malo volje je potrebno, a rezultati mogu biti...

Razočaran sam u ovaj forum. Evo više od godinu i pol je ovaj forum, odnosno podforum, aktivan, treba da posluži kao on-line zajednica navijača Željezničara. Kao mjesto za razmjenu mišljenja, ideja, ostvarivanje nekih kontakata, informisanja o Klubu i svemu ostalome. To jeste bio ispočetka, to jeste i sada ali vrlo rijetko i vrlo kratko. Ali ovaj forum je drastično pao. I na internetu, na forumu, mislim da se može osjetiti energija, kako pozitivna, tako i negativna. Ova druga je počela baš da preovladava ovdje. Izostanak vrlo, vrlo cijenjenih i kvalitetnih forumaša, izostanak njihovog pisanja, teme o kojima se ovdje piše, načini izražavanja i komunikacije, nerazmišljanje prije nego što se nešto objavi, stalna prepucavanja sa ss.ba forumom... ima još stvari za nabrojati, ali, realno, sve ovo je od ovog foruma napravilo mjesto koje sve češće, bar ja, zaobilazim. Nažalost. Žao mi je moderacije i administracije ovog foruma. Imao sam priliku nakratko da budem njihov član i vidio sam sa kakvim se belajima susreću. Nije im nikako lahko, ja se ne bih upuštao u njihov posao iz 100 razloga. I upravo zato što je njih tako malo i što rade tako velik posao, ne krivim ih za stanje kakvo jeste na forumu. Krivim forumaše. Čak i u najcrnijim vremenima, ovako se nije ponašalo, ne samo po forumu, već po internet portalima, društvenim mrežama i tako dalje, i tako bliže. Malo se preozibljno se shvata jedan internet forum, pa iz toga proizilazi deset drugih belaja, a opet, u konačnici, Željo ispašta, njegov ugled i ugled nas kao navijača Želje. Jedino što bih mogao ovako navesti kao zamjerku je to što je forum otvorenog tipa. Ne može se o Želji pisati na otvorenom forumu, jednostavno, nismo još toliko sazreli. Nažalost, ovo je moj zadnji post na ovom forumu. Ne osjećam više ništa prema njemu. Ovdje sam pisao svoje najljepše priče i tekstove (oprostite na manjku skromnosti), bio sam dio „pobune“ protiv dušmanskog portala i foruma ss.ba tako što sam se registrovao ovdje, bio čak i jedno kratko vrijeme član moderacijskog tima, pročitao mnogo lijepih priča, mišljenja i kritka, nagledao se mnogo dobrog foto i video materijala, čak i upoznao privatno nekoliko forumaša. Ali sve je to izlapilo kao ne znam ti šta, kao da nikada nije ni postojalo i totalno sam izgubio osjećaj pripadnosti ovome forumu i potrebe da ga otvaram. Ima tu i do ličnih obaveza, i do ličnih problema, ali već dugo, dugo to nije to i nema potrebe da sebe na silu forsiram i da sam sebi škodim više. Ulazit ću povremeno da pročitam nešto, ali... Stvarno mi je žao, najviše zbog momaka koji se trude da od ovog foruma naprave nešto više, ali nemaju podršku drugih i to je automatski kraj njihovih pokušaja. Nije ovo "oproštaj" onakav kakav sam htio da bude.

Razočaran sam, u mnoge stvari, u mnoge ljude i u mnoge rezultate koje sam vidio u zadnje vrijeme. Nikada nisam bio ovako razočaran kada je Željo u pitanju. Od utakmice sa Slobodom, koju sam prvo spomenuo, preko Krupe, utakmice sa Torpedom, cirkusa sa Slavkom, do naše igre protiv Viteza, Širokog i u konačnici, opet protiv Slobode u Tuzli... na ovom zadnjem je to razočarenje i doživjelo svoj vrhunac i na tom vrhuncu ja sam osjetio potrebu da sve ovo napišem, da se ispucam i istresem. Žao mi je zbog ovolikog broja psovki i vulgarizama. Stvarno se izvinjavam, inače nisam takav. Niti bih peglao sa ovolikim postom. Možda nešto izgleda i nepovezano ali tri je ujutru...Tek sada kada ovako pročitam ispočetka, shvatim koliko sam razočaran i koliko sam pod lošim utiscima. I sada, na kraju, vidim da sam opet neke stvari izostavio, ali više nije bitno. Neka stoji, neću ništa brisati ili prepravljati. Neka stoji. Nadam se da ću u maju, ako Bog da, ući na ovaj forum, naći ovaj post, pročitati ga i shvatiti koliko je stanje bilo loše i koliko se toga popravilo kada budem stavljao šal oko vrata i kada budem kretao na proslavu titule mog, našeg Željezničara. Do tada, svani suboto, svani da zapjevam svom Želji. Svom životu, svojoj ljubavi, svojoj radosti. Bez njega ne mogu, koliko god razočaran bio. Do mezara!

ChWilla je napisao/la: ↑

uto sep 26, 2017 9:03 am

ja imam...