kontranogama je napisao/la:

fk1921 je napisao/la:I ja sam cuo da ce radovac preci kod nas

Pa da sa sjevera ori
RADOVAC RADOVAC NABIJEM GA NA K.....

Bas danas kontam kako jos uvijek nisam siguran imamo li pravu 10-ku na visokom nivou. Imam osjecaj da Spanac nije toliko ofanzivan, mada ako je kvalitetan kako se nadamo moze i to onda odigrat, a Bekric mi ne ulijeva neko povjerenje da moze biti ta 10-ka za visoke domete. Opet kontam nemamo lijevo krilo, a ni Stevanovic nije to krilo kao krilni napadac, vise neki igrac sredine terena koji ordinira po strani...

i ko grom iz vedra neba uleti 3-5-2 da rijesi sve nase probleme

Tri stopera, a mi imamo samo jednog kako treba. Uz Kosorica moramo dovesti jednu klasu u vidu Jahica ili Dzidica i pridruziti im Zahirovica na stoperu, kao nekog ko je malo brzi od njih, bolji na zemlji i tako... (Bogicevic, Kramaric i Osmankovic rezerve)

U sredini tri igraca, svaki mora igrati sve, bez klasicnog destruktivca, bez klasicne desetke... Ugljesa, Blagoje, Spanac... (Secerovic, Sadikovic, Bekric rezerve)

Sa strana dvojica puna snage, trke i odgovornosti, opasni naprijed, pouzdani nazad. Husic i Miroslav (rezerve Memija, Stanic, Sinisa)
malo je ovdje nezgodno sto objektivno ne znamo koliko Husic moze, a nemas ni rezervu na lijevoj strani, sva trojica u zagradi su vise za desne strane..

U napadu dvojac Lendric i Pozder (rezerve Dzenis i Djermanovic)

Dolazimo do brojke od 21 igraca, na njih dodamo Halvadzica, Zeru i jos jednog novog igraca i to je magicnih 24.

Na golu naravno neprikosnoveni Krosevski.

Jest gotiva bit selektor u slobodno vrijeme.

Ama ovo nama treba
https://www.doznajemo.com/2012/12/28/za ... -grbavice/" target="_blank

exbabilon je napisao/la:Bas danas kontam kako jos uvijek nisam siguran imamo li pravu 10-ku na visokom nivou. Imam osjecaj da Spanac nije toliko ofanzivan, mada ako je kvalitetan kako se nadamo moze i to onda odigrat, a Bekric mi ne ulijeva neko povjerenje da moze biti ta 10-ka za visoke domete. Opet kontam nemamo lijevo krilo, a ni Stevanovic nije to krilo kao krilni napadac, vise neki igrac sredine terena koji ordinira po strani...

i ko grom iz vedra neba uleti 3-5-2 da rijesi sve nase probleme

Tri stopera, a mi imamo samo jednog kako treba. Uz Kosorica moramo dovesti jednu klasu u vidu Jahica ili Dzidica i pridruziti im Zahirovica na stoperu, kao nekog ko je malo brzi od njih, bolji na zemlji i tako... (Bogicevic, Kramaric i Osmankovic rezerve)

U sredini tri igraca, svaki mora igrati sve, bez klasicnog destruktivca, bez klasicne desetke... Ugljesa, Blagoje, Spanac... (Secerovic, Sadikovic, Bekric rezerve)

Sa strana dvojica puna snage, trke i odgovornosti, opasni naprijed, pouzdani nazad. Husic i Miroslav (rezerve Memija, Stanic, Sinisa)
malo je ovdje nezgodno sto objektivno ne znamo koliko Husic moze, a nemas ni rezervu na lijevoj strani, sva trojica u zagradi su vise za desne strane..

U napadu dvojac Lendric i Pozder (rezerve Dzenis i Djermanovic)

Dolazimo do brojke od 21 igraca, na njih dodamo Halvadzica, Zeru i jos jednog novog igraca i to je magicnih 24.

Na golu naravno neprikosnoveni Krosevski.

Jest gotiva bit selektor u slobodno vrijeme.

I nikako zaboraviti Mujagica, s formacijom od dva napadaca mislim da moze dobiti dosta sanse u ovoj sezoni. A sto se formacije tice, svidja mi se, ali ne vjerujem nesto da cemo svaku utakmicu igrati s ovom formacijom, ali Kostic je vec rekao da cemo igrati s dva napadaca, tako da ova formacija definitivno dolazi u obzir. Mislim da imamo kvalitet za istu, uz dolazak jos 2-3 pojacanja. Dosadila je vala vise 4-5-1 formacija. Ceka se utakmica s Olimpicom, brzo ce to

Evo jos jedna za nas starije:
ISTE NOVINE DVAPUT SU SE PRODAVALE:
prvi puta za citanje, a drugi puta za sjedenje. Za citanje kostale su tri dinara (govorilo se: tri stoje), a za sjedenje pedeset para (ili: pet banki). Ispred stadiona, malo dalje od blagajne, stajao je skiljavi Mico i vikao: "Novine za pod guzicu, navali, narode!" Ljudi su kupovali i nitko se nije bunio, niti je kome ikad palo na pamet da od kuce ponese stare novine. Znalo se pravilo za utakmice, kao sto je postojao i utvrdjen troskovnik: karta pedeset dinara (zapravo: pet hiljada), fisek kospi tri dinara i novine za pod guzicu pet para. Isto je bilo i na Grbavici i na Kosevu.
A onda te jednom u dvije godine stari povede u Beograd ili Split i ne mozes se nacuditi zasto tamo nema novina za sjedenje. Istina, u Splitu je beton vruc i neces prehladiti bubrege, a u Beogradu, na Marakani, su plasticne sjedalice, ali opet nije u redu da se ne postuju obicaji i da se ne zna kako dnevne novine ne traju samo jedan dan i ne prodaju se samo jednom.

U to vrijeme su na teren najprije izlazili treneri sa "strucnim stabovima", a tek za njima, minutu ili dvije kasnije, istrcavali su igraci na zagrijavanje. Ocevi bi na tribinama promrmljali: "Eno Ribara." A Ribar, prosijedi cetrdesetpetogodisnjak, malo cickave kose (uvijek je sega kad je stariji covjek malo cickav), u plavoj "Zeljinoj" trenirci, sjeo bi na svoju klupu i, ako nas sjecanje ne vara, zapalio cigaretu. Cijeli stadion je sekundu-dvije gledao u njega. Ribar je bio trener sa karizmom. Pod njegovim pogledom pucale su cjevanice protivnickih napadaca.

O "Zeljinoj" sampionskoj tituli misljenja su se radikalno razilazila. U Sarajevu se znalo da je Ribarev tim osvojio prvenstvo jer je bio najbolji, jer je dao najvise golova, osvojio maksimalan broj bodova, nitko toliko nije u svim prethodnim prvenstvima, i jer je na klupi imao "genijalnog stratega" koji je na gol stavio mladog Cobu Janjusa, koji je na mjestu centarfora imao strasnog Jozu Bukala, cije su lopte ubijale i za kojeg se pricalo, premda to nitko nije vidio, da je udarcem s trideset metara slomio precku.

Medjutim, u ostatku Jugoslavije, pogotovu medju navijacima velikih klubova, prevladavalo je misljenje da je "Zeljo" postao prvak jer je Milan Ribar beskrupulozni ubojica i jer je njegova obrana suptilnim beogradskim i splitskim napadacima lomila noge. Legenda o "Zeljinim" kostolomcima i o strasnom atamanu Ribaru naravno nije bila istinita, premda nije bila ni potpuna laz, a zapravo je savrseno odgovarala nastavku mitologije o okrutnim otomanskim vojskovodjama pred kojima je civilizirani svijet bjezao glavom bez obzira. Svi su u skoli citali Na Drini cupriju i sjecaju se onog nabijanja na kolac. E, Milan Ribar je za "Zvezdine" i "Hajdukove" navijace znacio nabijanje na kolac drugim sredstvima.

A on je samo izmislio ono sto je Vladanko Stojakovic promuklo formulirao kao "muski fudbal". Ribarova obrana lomila je kosti, ali nikada hinjski i s ledja. Noge su pucale jer nisu ocvrsnule i jos uvijek su igrale igru iz vremena romantike. "Zeljin" trener na to vrijeme nije davao ni pet para. Buducnost je bila njegova, premda ni "Zeljo", ni Ribar od te buducnosti nikada nece imati velike koristi, niti ce im itko u njoj priznati velicinu.

Igrali su, u toj sampionskoj generaciji, i ljudi koji su se zvali Velija (Becirspahic) i Avdija (Derakovic). Nesviknutim jugoslavenskim usima njihova su imena zvucala zenski, sto se kosilo s tvrdom i po njezne duse pogubnom "Zeljinom" igrom. Bilo je to vrijeme u kojem su paradoksi bili moguci i jos uvijek se nije znalo tko ce na kraju balade biti sudjen da bude pobjednik, tko ce postati prvak Europe, a ciji ce stadion izgorjeti kao zrtva paljenica.

Milan Ribar je umro u nekoj zagrebackoj bolnici. O tome su hrvatske sportske novine donijele jednu kratku vijest iz koje se nista pouzdano nije moglo znati, osim da je umro neki Sarajlija. Tog dana puhalo je jugo i vjerojatno su nekog ostarjelog "Hajdukovog" ili "Zvezdinog" igraca boljele davno lomljene kosti. Trebalo je s krovova najvisih nebodera u svim velikim gradovima bivse drzave niz vjetar baciti stare novine, novine za pod guzicu, novine od pet banki, krizanteme za grob Milana Ribara.

PS ovo je napisao Miljenko Jergovic u Danima, da ne bude da se ja uvaljujem ko neko ko zna pisati.

Aaaa, kakvi tekstovi za Ribara, najezio sam se sav. Nadam se da ce ovakve legende naci svoje mjesto kada se na kraju izgradi do kraja Grbavica, u muzeju, ispred istocne tribine, da se urade neke skulpture kod lokomotive, nesto. Ako ima jos ovakvih tekstova za Ribara, postavite, i hvala @kontranogama sto si proslijedio

Da se najezis...

Strasan text..

Faktor pise da smo kontaktirali Kostica , ima li istine u ovome ? Prije bi njega uzeo nego Dzidica !

diego1921 je napisao/la:Faktor pise da smo kontaktirali Kostica , ima li istine u ovome ? Prije bi njega uzeo nego Dzidica !

Ni blizu Dzidica.

Ma kakav Kostic, on je meni bezveze igrac a Sloboda je bila samo privremeni boom koji je dugo igrao zajedno, sa dobrim trenerom za ovu ligu, pozitivnom euforijom i uz cinjenicu da su ih svi mahom podcjenjivali.

Od ovog momka zaista ocekujem da bude jedan od najboljih u Zelji sljedece sezone:

Hervas, Del Moral i Gary Medel, Sevilla 12/13

najezih se

Ajzea je napisao/la:

diego1921 je napisao/la:Faktor pise da smo kontaktirali Kostica , ima li istine u ovome ? Prije bi njega uzeo nego Dzidica !

Ni blizu Dzidica.

Lik odigrao fanstaticnu sezonu , nama zabio 2, dosta opasan poslije prekida.Dzidic ima bolju karijeru al to ne znaci nista , stariji je par godina, jest iskusniji al je i sporiji! Celik se uvijek branio i njemu je to odgovaralo, sve lopte u zraku on pokupi ,al je problem kad neko loptu spusti, on ne moze trkom ispratiti.Ovo je moje misljenje , ne moramo se slgati !

Uglješa Radinović, novi fudbaler Željezničara: Imam veliku želju da zaigram na Grbavici

Treba pratiti zvanicnu petak ili subota

KeepTheBlueFlag je napisao/la:Treba pratiti zvanicnu petak ili subota

ma vala sam i umoran od drkanja f5...ovako udjem na forum i sve ce se samo reci....dosta je bilo tiranije

Tako je Ugljesa, igrati za titulu je motiv vise a ne pritisak !
Uzitak je procitati ove tekstove sto je @kontranogama zalijepio.

Pratim vala oci ispadose, jebala vas zvanicna
Isti mi zvuk za obavijesti sa zvanicne i za sms poruke, u ova dva dana se mojoj punici bas stucalo

Vidim da se piše o našim legendama pa da i ja spomenem još jednu,meni uz Ivicu mozda i najdrazu.Poznavao sam ga licno i znam kolika je to ljudeskara bio.Uvijek na zemlji,sa obicnom rajom.Umro je na današnji dan 9.6.2011.godine.JOSIP KATALINSKI SKIJA


Katalinski je rođen 2. maja 1948. godine, u Sarajevu, a nogomet je počeo trenirati i igrati u lokalnom klubu Igman s Ilidže. Kao veliki talent 1964. godine prelazi u mlađe kategorije Željezničara, za čiju je prvu momčad odigrao više od 250 utakmica i postigao 48 golova. Bio je član legendarne momčadi Željezničara koja je postala prvak Jugoslavije 1972. godine, a 1974. godine proglašen je nogometašem godine u tadašnjoj državi.

Za reprezentaciju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je odigrao 43 utakmice i postigao 10 golova. Tri sezone je igrao za francusku Nicu i u 103 utakmice postigao je 28 golova. Igračku je karijeru zbog problema s ozljedama završio 1978. godine, sa samo 30 godina.

Škijin gol na stadionu u Frankfurtu u utakmici protiv Španjolske, 13. veljače 1974. godine, koja je bila majstorica za odlazak na 10. svjetsko prvenstvo, obilježio je njegovu karijeru, jer se njegovim golom Jugoslavija kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u SR Njemačkoj.