još malo pa prođe Zubandan
Danas su svi moji (ne)prijatelji pitari dobili mail sa istim sadržajem
Priča o Zubandanu iz malo drugačijeg ugla
Kako ide ona stvar Pušenja? »Ko igra za raju i zanemari taktiku, završi karijeru u nižerazrednom Vratniku«, jel tako? Živa istina. Na vlastitoj koži iskusio. Valjda sam bio več prije predodređen za takvu karijeru. Sudbina garant.
Nikada nisam volio na suho trčati, ali sa loptom, vazda. Važniji mi je bio potez, lijep potez…. Idealan potez, nego dobar rezultat. Jebeš rezultat kada postupak nije dobar. Jel' tako? Svi nešto hoče… trofeje, titule, lovu, slavu na guzove, bez ljepote. Fali ocjena za umjetnički dojam. Trka, snaga, trka…..što se nisu atletike ili biatlona ufatili? Valjda što nema ni love ni slave. Kako da ti objasnim kakava je to slast kad mu provučeš kroz none? Jednom, dvaput…. I treči put kad te hoče krkan polomiti k'o kukuruz. Ovca bleji i čudi se, a ti samo čuješ ooooooooo….. Jebeš golove, za to se živi. Fudbal je šou a ne irgat. Narodu je dosta svog irgata a da još plača da gleda druge kako irgate. Jel tako? Jest.
Kako su me samo od malih nogu peglali, nemaš pojma. Mogao bih doktorsku disertaciju napisati na temu: Psihološke metode i zahvati u modernom nogometu. »Sine moj, ti imaš dragulje u nogama, ti si perspektiva ovog sporta, ti si novi Pele….. Daj potrči malo, probaj igrat kolektivno,… Digni glavu več jednom…..***** ti sto majki, konjino sebična! Jeli vidiš da sam čeka več pola sata…. Izlazi napolje majku ti glupu«….. tako još koliko hočeš. Činjenica je da su me malo stesali i ubrzali. Ma, bio sam ja vazda brz, samo su me kao, usmjerili. Ma, oni tjerali svoje, ja svoje….
Dani i tekme prolazili, nekad zadovoljan, nekad ko kurton, prazan i jadan. Največa nagrda mi je bila kad čujem »Bravo care, što bekana još malo ne provoza!?« Znaš kako je kad dođu điberi igrat protiv velikog kluba. Napale se k'o mlada. Jel tako? Po svaku cjenu hoče napraviti neki kao rezultat. Nije ih sramota naroda što gleda, nije ih sramota psovanja i vrjeđanja, ne čuju oni smjeh i ne vide čuđenje mase. Žele samo bobu, ili nekad i više, da se mogu kroz koju godinu kurčit u selu kako su oni bili sudionici te, za njih historiske tekme. » E…. te godine smo mi tamo odigrali veličanstveno, sve novine i televizije su pisale kak'i smo bili. Ja sam čuv'o onog malca. Svjetski igrač, čudo od djeteta, ali kraj mene nije mog'o ni pisnut'. Imam iz novina izrezano.«
Ok, hočeš bobe, uzmi, danas nisu tako važne, preči mi je moj čeif. Za moj čeif češ guzice dati. Guzicu za bodove, samo tako. Lomim ga na tri mjesta… noge lijevo, ruke desno a glava se vrti ko globus. Ljuljam ga u temelju, jedan trzaj i on… ode. Znaš li gdje češ? Kupi i meni cigare! Evo ga opet, kidiše k'o da je bjesan, stisn'o zube, kockasta vilica iskočila dvadeset centi pred glavu. Hoče da me polomi za kolica. Ode on na šupku, lagano, van terena. Jedino šta je polomio su kante sa vodom i reklame. Poslije me juri po cjelom igralištu, hoče da se sveti. Ni na poluvremenu ne mogu od njega pišat, a piva stisla.
E vidiš, tada… mislio sam da piva i lopta mogu skupa. Pazi na sportski život. Hrana, spavanje, minerali i vitamini i tako to. Znaš več. Koje spavanje koji minerali? Samo mineralna za mamurluk. Pored ovakvog nočnog života ti spavaj… nema šanse… ni teoretske. Trese 'zika u živo, koke napucane ko za reklamu, ima se para, znaju te…. i tako iz noči u noč. Tekma je sutra ili ko zna kada, a sada je sada.
Ost'o bih ja jedan u nizu talentovanih malaca, balavac koji je puno obečavo a malo dao, da nije bilo te tekme. Ta tekma su moja vrata u kuču slavnih, vrata u raj. Sada visim na zidu skupa sa istinskim legendama. Od tada i za vječno cijeli grad i država zna za mene. Prije i poslije ne postoji.
Pun stadion, petdeset milja. Jel' tako? Nočna tekma. Ko dobije prvi, ko zijani vazda donji. Oni kao domačini mi kao gosti. Oni kao jaki, moćni, grandiozni, mi kao bjedni, blijedi. Oni več slave. Trese se zemlja do Japana. Strah te izači na travu. Moguli ja kako kuči… ili ako baš moram, onda bi na klupu… Izašli smo prvi. Huk, ma tutanj….sve grmi i ječi. Odjednom muda ko lubenica a srce do desnog ramena veliko. Iztrčavaju zvjeri željne naše krvi. Kako su ih samo pogurali i naložili. Strava. Jurišaju, melju… šta su pasli… nije mi jasno. Vuku se sekunde k'o godine. Treba ovo izdržati. Publika nas nosi. Naša naravno. Nema uzmicanja i predaje. Borimo se ko da je glava u pitanju. Njie glava, jeste obraz… još gore. Tu su svi oni koje si zabavljo, koji su te bodrili i carom nazivali. Koje bi bilo sranje da kleknemo… neopisivo. Još se držimo, još smo tu. I tako cjelu tekmu, kost u kost.
I onda… i onda šou! Zadnja je minuta. Jedna jedva..slučajno spašena lopta se pretvara u majstoriju. Remek djelo. Filigranski rad. Sve iz prve, kao da smo samo to trenirali. Čekam na loptu ko zapeta puška… pazim da me Švabe ne maznu u ofsajdu. Daj mi čovječe loptu! U prostor! Sada! Letim… Ja sam orkan! Ako sada sviraš kraj kunem se svim na svijetu živog ču te sahraniti na sred' terena! Vagam golmana i pucam na prazan go. Uđi kučko… uđi kurvetino! Vuče se k'o da misli lijevo ili desno. Liže stativu… desno….tooooo!
Ma, atomska je pičkin dim kako je puklo. Još mi zvoni u glavi. Zemlja se trese….nebo se trese. Trčim ko pobješnjeli bik… moji me probaju uhvatiti. Tek sada vidim koliko nas je… ludilo. Valjaju se po travi nazovi pobjednici. Plaču… suza suzu goni. Dresovima brišu sline. Ko je sada donji!? Taj osječaj to je…. Ma kakvi orgazmi i tripovi! Tu može biti komotno kraj. Ostalo je samo odrađivanje posla.
Potuc'o sam se k'o profi jedno vrijeme po svijetu a da nisam niti blizu bio takom osječaju kao tada. Nije da nisam želio reprizu, ponovno kolektivno svršavanje…. Jebi ga, nije se dalo. Sve što se je izdogađalo nije ni blijeda sjena te noči. Sada mi se čini da je to za mene bilo prerano. Takve stvari bi se trebale dešavati na vrhuncu karijere a ne k'o meni na početku. Balavac prebrzo dotakao zvijezde … tako nekako. Opet, kada se samo sjetim sreče i ludila te noči nije mi žao. Zubima si mogao gristi ljepotu, tako gusta i močna je bila.
I sada bi isto, samo žešče i jače. Nije mi žao što jesam nego šta nisam. Bitan je potez, jebeš karijeru. Cener za umjetnički dojam. Bravo maesto vrijedi više od miliona. Jel tako?