Nijedan klinac ovdje se ne budi bez fudbalskih snova, niti je plava boja obicna nijansa.
U Dolini fudbalskih kriticara, wannabe trenera i neostvarenih talenata, nikada tisina nije bila glasnija.
U gradu podcijenjenih velicina i tragaca mana, grupa njih suti pred maestrom. Danas sute, jer nista ti zamjeriti ne mogu, sute i zato sto iscekuju vijest hoces li otici ili ostati.
Mozes sutra otici zbog novca. Novac se potrosi, slava nikada.
Ko ti moze garantovati da tamo negdje neces pasti, ovdje se brzo vratiti.
Nista nije slucajno, ni da je plavo nebo, ni more... ni da si ti ovdje.
Ovdje se snovi ne sanjaju iz hira, nego nadanja. Ovdje stanuju uspavani sampioni, cekaju povratak na tron plavih visina.
Mrzim nedovrsene price. Previse sam ih se nagledao, a uvijek ostave onaj vakuum emocija. Nahraniti porodicu ili nahraniti naciju, shvatas li dilemu?
Jula 1990. prvi put sam ozbiljnije shvatao fudbal. Svabo je predvodio plave. I osjetio se ponosnim sto je on Zeljin i od tada ga niko nadmasiti nije mogao, niti jedan lik nije mogao biti ispred Kluba.
Istog mjeseca si se rodio. Nisi ni svjestan mozda, ponikao nisi, ali si se (ponovo) rodio na Grbavici.
Ovdje klincima treba uzor. Ovdje ljudima treba slava proslih uspjeha. Ostani bar jos cijelu 17. i sve ce ti se reci.
Ostani Miro !

Jednom Željezničar,uvijek Željezničar ! - I.O.