LARS1921 je napisao/la:Mi se nećemo nikome izvinjavati !

Naravno, mi ne grijesimo.

black64 je napisao/la:

11plavih'92 je napisao/la:

LARS1921 je napisao/la:"U svakom slučaju, unatoč otkazu Željezničar nije moj bivši klub i nikada neće biti. Možda su neki htjeli da bude, ali nakon 28 godina provedenih na Grbavici jednostavno ne može biti. Ja mogu trenirati i Real Madrid, no zna se ko je na prvom mjestu", poručio je Mulalić.


Honaj, Ronaldo, ti ćeš meni krugove da trčiš

Enis je takav kakav jeste. A da i mi pretjerujemo nekad, malo je reci. Uprkos svemu i on je nas takav kakav je. Izjave nakon smjene.... vruce glave na sve strane

nemoj Enisa spominjat

**** onog Slovenca, dovedite Edisa za derbi, nek ih opet kosi Sablja.

PREORAT MORAMO TEREN

Idemo poginuti na terenu hahaha nadam se da sutra u ovo doba slavimo pobjedu od 2:0 (Nikolic, Ugljesa)

Treba izdržati do sutra, ovih 22 sata će biti kao godina. Hajdeeeeee zeljoooooo

Familijo, neka nam je svima sa srećom, da slavimo ako Bog da. Čujemo se nekad naredne sedmice.

Naša priča ovdje kreće, do finala stati neće. Sretno Željo.

Sta cemo kad sutra nakantamo kone, bice **** Bosance daj Janeze...

Sent from my Plavo Sokocalo

ko veceras zaspi, taj normalan nijeeeeeeeeeeee

Obicno se igra lopte i bori za bodove, a negdje u podsvjesti se ceka samo jedna utakmica, koja je uvijek bila vise od fudbala. Slave se pobjede, a negdje u dnu duse se nadas porazu rivala, jer valjda tek onda ona tri boda protiv neke ekipe imaju smisla i doista vrijede. "Zeljo dobio, pitari izgubili," kazes kada neko postavi pitanje o nasoj "kukuruz" ligi. Vjerovatno ga i ne zanima odgovor, jer eto on "navija" za Real, a prevrce ocima kada pricas o Zelji ili Sarajevu. "Ma, to je namjesteno sve," odmahne rukom i upotrijebi zamjenicu "mi" kada prica o kraljevskom klubu iz Madrida, iz Spanije, s Pirineja. Poslije pomenute zamjenice prestanes da slusas, a u tebi kuha sve, pa tiho, dok okreces glavu opsujes i njega, i Real, pa i Barselonu, da iskoristis priliku. Ja tek onda pocnem proklinjati onaj ruzni Videoton, i dvadeset i cetvrti April, i osamdeset petu godinu, i onog levata sto zabi gol u tristo prvoj minuti. Dok svi normalni cekaju kraj utakmice taj levat se nadje da zabije gol. Proklinjem njega sto nije bio normalan i cekao da sudija jos jednom puhne u pistaljku i pustio Zelju da igra s tim kraljevskim klubom. Siguran sam da bi ih Zeljo pobijedio na penale, a ja bih onda onom sto me upita za "kukuruz" ligu objasnio da nas moze povuci taj "njegov" omiljeni klub i da ih Zeljo moze dobiti kad hoce.

Koliko god se pricalo o toj utakmici s Videotonom, i nesudjenoj pobjedi protiv Reala, jedna utakmica je uvijek bila vaznija od svega. Sta ti vrijedi finale Kupa Uefa ako izgubis od pitara? Nista. Koliko god pobjeda imao, ako ne potvrdis u derbiju nesto ti fali. Kada se zakotrljaju one kuglice i kada ovi nasi iz saveza pocnu sa svojim "namjestanjem" parova ceka se samo jedan. "Kad je derbi?" Jedino vazno pitanje koje se postavlja. Cijela sezona stane u tu jednu utakmicu i dovoljno je samo nju pogledati da sve bude sasvim jasno. Neko se nabrije i trazi pobjedu da potvrdi dobru sezonu, neko zna da mu je to zadnja sansa da se izvadi pred navijacima za lose igre do tada. Samo jedna utakmica, a toliko naboja i zelje. Utakmica koja se ne moze namjesiti, mada oni "navijaci" Reala nadju neki argument zasto ne valja ni ta utakmica. Losa igra, los sudija, losi dresovi, belaj na tribinama, samo se udaraju... Ko ih **** kad ne znaju koliko to nama znaci. Ganja se lopta iz kola u kolo, gubi se, a i pobjedjuje, a sve se to cini kao neka priprema za jednu utakmicu. Za derbi. Prica se, prijeti, izvlaci, laze, provocira, bacaju se opklade i broje dani do pocetka. A kao i obicno, najgore bude kad usitni. E tek onda se shvati car derbija. "Sta ces s njim, on je pitar?" Vice ti jaran dok pijes kafu s prvim rodjakom. "Fakat," pomislis u sebi. "Sta cu s pitarom ispijati kafe?" Jos jednom mu pokazes prstom na prsa, bas tamo gdje pise "1921" ispod lokomotive i onda mu pozelis da Zeljo dobije derbi.

Nesto se cudno desava, gledas prema semaforu, a tamo pise 5-0 vodi Zeljo. Bas kad dignes ruke visoko u zrak skontas da si u krevetu i da vec treci dan sanjas rezultat na derbiju. Pokusavas da vratis onaj osjecaj dok si gledao prema semaforu, ali vec je prosao. Svaka minuta traje barem jedan dan, ali ide i to vrijeme, svakih pola sata prodje po jedna minuta, ali se derbi priblizava. Trazis negdje one sretne carape, majicu u kojoj si isao na tekmu kad smo dobili zadnji put(dok se dobija na derbiju majica se ne mijenja), prelazis kratki put od velikog kjafira(kako kazu kod nas) do velikog vjernika, a sve za pobjedu na derbiju. Bijese jedan derbi devedest i osme, petog sestog(praznik obojen u plavo) kada se igralo samo jer mora. Mnogi su znali ko ce dobiti, a ko nema sanse te noci na Olimpijskom stadionu. Bila je to dobra noc, mi smo dosli, onako kako najvise volimo, opusteni, ispunjeni prkosom i zeljom da podjebajemo one koji misle da se sve moze kupiti. Ginuli su momci u plavim dresovima, doduse bile su i bijele pruge, prkosili vec proglasenom sampionu, kada se ukaza Zuban. Pratila se satima ona lopta prema blizoj stativi gola koji je branio neki celavi tip, lagano je ona skakutala, a meni pred ocima onaj April iz osamdeset pete, onaj nekoliko puta pomenuti levat opuca loptu prema blizoj stativi, nesto je i ona skakutala dok ne zatrese mrezu. Nisam vise nista ni vidio, znao sam tada da ce uci i ova Zubanova, da mora zatresti mrezu. Zvone mi stihovi jedne pjesme u glavi:"...ali sve dok igra Zeljo ja znam da ima Boga..." Kazu Zeljo je sampion drzave. Ja ne vjerujem. Kontam da kazem da smo mi dosli da se zajebajemo s pitarima, oni su sampioni drzave, mi skupili djecu koja su pod granatama ganjala loptu. Onda se sjetis onog sna i rezultata 5-0 za Zelju i skontas da je onaj osjecaj bio neki sum u predjelu grudnog kosa naspram pobjede od 1-0 i to u zadnjom minuti kad svi normalni cekaju da sudija svira kraj.

Dobro je pa smo i mi jednom ispali nenormalni, a bas taj derbi odredi sudbinu kluba, i bas taj derbi pokaza svu vaznost ove igre. Postoji nesto sto nas okruzuje, htio neko priznati ili ne, sto utice na nase puteve. Ja kazem Bog, a ako neko ima drugacije misljenje neka bude slobodan i nazove kako zeli. Ja sam to shvatio na onom derbiju dok sam gledao Zubanovu loptu kako skakuce prema mrezi, sve se vratilo, cijeli krug se zatvorio, a od tada je krenulo neko novo vrijeme. Ostane tako dvadeset i prva godina kao ona u kojoj se rodila ljubav, ostane ono veliko "NE", sedamdeset druga, osamdeset peta, devedeset druga, devedeset i osma. Mogao sam ovo sve brojevima, ali nekako je ljepse jer duze traju osjecaji. Onda se zatvorio krug, a Zeljo je izasao kao pobjednik, ma koliko bolio onaj poraz u polufinalu ili ona vatra koja je prozdirala zapadnu tribinu nase doline cupova. Moralo je tako.

Nije nam se dalo da pobjedimo Reala na penale, da osvojimo Kup Uefa, pa da pobjedimo i Real i Milan u Ligi Prvaka, da budemo prvaci cijelog svijeta, da se tucemo s Marsejom, Juventusom, Ajaksom i da im budemo rivali. Neko je htio da nam ovaj nas derbi, sarajevski, bude zauvijek najveca utakmica, ona koju cekamo i za koju zivimo. Neki novi krug je odavno krenuo, svaka utakmica, pobjeda ili poraz ima neko svoje znacenje, a mozda nekad neko na kraju to sve poveze i shvati da je nas Zeljo opet izasao kao pobjednik. Mi zelimo samo veliko srce, hrabrost i prkos dok se igra za grb Zeljeznicara. Nasa prica je velika, gotovo nevjerovatna, a jedna utakmica vrijedi vise od svih, jer to nije igra, to pitanje casti i ponosa.
HAJDE ZELJOOO!!

Da li se stream moze gledati na mobitelu?

SWRA_1921 je napisao/la:Da li se stream moze gledati na mobitelu?

Koji stream

[video]http://www.youtube.com/watch?v=OtUyXPRdpvI[/video]

Željo mi te volimo...

Sergejević kapa do poda

Larsone jesi li snimio sinoc "Finale" na OBN-u ?
Bio je Bekric gost.

Poslano sa mog GT-I8190 koristeći Tapatalk

Kapiten je napisao/la:Larsone jesi li snimio sinoc "Finale" na OBN-u ?
Bio je Bekric gost.

Poslano sa mog GT-I8190 koristeći Tapatalk

Nisam znao ni da ima, treba neko javit i ja bi snimio.

Biće ti na kanalu OBNa na yt.

@sergejevic
Svaka cast

Jbg. Ja sam vidio najavu negdje ali nisam stigao ovdje napisati, a nisam mgao ni gledati...
Valjda bude na tom njihovom kanalu.

sergejevic je napisao/la:Obicno se igra lopte i bori za bodove, a negdje u podsvjesti se ceka samo jedna utakmica, koja je uvijek bila vise od fudbala. Slave se pobjede, a negdje u dnu duse se nadas porazu rivala, jer valjda tek onda ona tri boda protiv neke ekipe imaju smisla i doista vrijede. "Zeljo dobio, pitari izgubili," kazes kada neko postavi pitanje o nasoj "kukuruz" ligi. Vjerovatno ga i ne zanima odgovor, jer eto on "navija" za Real, a prevrce ocima kada pricas o Zelji ili Sarajevu. "Ma, to je namjesteno sve," odmahne rukom i upotrijebi zamjenicu "mi" kada prica o kraljevskom klubu iz Madrida, iz Spanije, s Pirineja. Poslije pomenute zamjenice prestanes da slusas, a u tebi kuha sve, pa tiho, dok okreces glavu opsujes i njega, i Real, pa i Barselonu, da iskoristis priliku. Ja tek onda pocnem proklinjati onaj ruzni Videoton, i dvadeset i cetvrti April, i osamdeset petu godinu, i onog levata sto zabi gol u tristo prvoj minuti. Dok svi normalni cekaju kraj utakmice taj levat se nadje da zabije gol. Proklinjem njega sto nije bio normalan i cekao da sudija jos jednom puhne u pistaljku i pustio Zelju da igra s tim kraljevskim klubom. Siguran sam da bi ih Zeljo pobijedio na penale, a ja bih onda onom sto me upita za "kukuruz" ligu objasnio da nas moze povuci taj "njegov" omiljeni klub i da ih Zeljo moze dobiti kad hoce.

Koliko god se pricalo o toj utakmici s Videotonom, i nesudjenoj pobjedi protiv Reala, jedna utakmica je uvijek bila vaznija od svega. Sta ti vrijedi finale Kupa Uefa ako izgubis od pitara? Nista. Koliko god pobjeda imao, ako ne potvrdis u derbiju nesto ti fali. Kada se zakotrljaju one kuglice i kada ovi nasi iz saveza pocnu sa svojim "namjestanjem" parova ceka se samo jedan. "Kad je derbi?" Jedino vazno pitanje koje se postavlja. Cijela sezona stane u tu jednu utakmicu i dovoljno je samo nju pogledati da sve bude sasvim jasno. Neko se nabrije i trazi pobjedu da potvrdi dobru sezonu, neko zna da mu je to zadnja sansa da se izvadi pred navijacima za lose igre do tada. Samo jedna utakmica, a toliko naboja i zelje. Utakmica koja se ne moze namjesiti, mada oni "navijaci" Reala nadju neki argument zasto ne valja ni ta utakmica. Losa igra, los sudija, losi dresovi, belaj na tribinama, samo se udaraju... Ko ih **** kad ne znaju koliko to nama znaci. Ganja se lopta iz kola u kolo, gubi se, a i pobjedjuje, a sve se to cini kao neka priprema za jednu utakmicu. Za derbi. Prica se, prijeti, izvlaci, laze, provocira, bacaju se opklade i broje dani do pocetka. A kao i obicno, najgore bude kad usitni. E tek onda se shvati car derbija. "Sta ces s njim, on je pitar?" Vice ti jaran dok pijes kafu s prvim rodjakom. "Fakat," pomislis u sebi. "Sta cu s pitarom ispijati kafe?" Jos jednom mu pokazes prstom na prsa, bas tamo gdje pise "1921" ispod lokomotive i onda mu pozelis da Zeljo dobije derbi.

Nesto se cudno desava, gledas prema semaforu, a tamo pise 5-0 vodi Zeljo. Bas kad dignes ruke visoko u zrak skontas da si u krevetu i da vec treci dan sanjas rezultat na derbiju. Pokusavas da vratis onaj osjecaj dok si gledao prema semaforu, ali vec je prosao. Svaka minuta traje barem jedan dan, ali ide i to vrijeme, svakih pola sata prodje po jedna minuta, ali se derbi priblizava. Trazis negdje one sretne carape, majicu u kojoj si isao na tekmu kad smo dobili zadnji put(dok se dobija na derbiju majica se ne mijenja), prelazis kratki put od velikog kjafira(kako kazu kod nas) do velikog vjernika, a sve za pobjedu na derbiju. Bijese jedan derbi devedest i osme, petog sestog(praznik obojen u plavo) kada se igralo samo jer mora. Mnogi su znali ko ce dobiti, a ko nema sanse te noci na Olimpijskom stadionu. Bila je to dobra noc, mi smo dosli, onako kako najvise volimo, opusteni, ispunjeni prkosom i zeljom da podjebajemo one koji misle da se sve moze kupiti. Ginuli su momci u plavim dresovima, doduse bile su i bijele pruge, prkosili vec proglasenom sampionu, kada se ukaza Zuban. Pratila se satima ona lopta prema blizoj stativi gola koji je branio neki celavi tip, lagano je ona skakutala, a meni pred ocima onaj April iz osamdeset pete, onaj nekoliko puta pomenuti levat opuca loptu prema blizoj stativi, nesto je i ona skakutala dok ne zatrese mrezu. Nisam vise nista ni vidio, znao sam tada da ce uci i ova Zubanova, da mora zatresti mrezu. Zvone mi stihovi jedne pjesme u glavi:"...ali sve dok igra Zeljo ja znam da ima Boga..." Kazu Zeljo je sampion drzave. Ja ne vjerujem. Kontam da kazem da smo mi dosli da se zajebajemo s pitarima, oni su sampioni drzave, mi skupili djecu koja su pod granatama ganjala loptu. Onda se sjetis onog sna i rezultata 5-0 za Zelju i skontas da je onaj osjecaj bio neki sum u predjelu grudnog kosa naspram pobjede od 1-0 i to u zadnjom minuti kad svi normalni cekaju da sudija svira kraj.

Dobro je pa smo i mi jednom ispali nenormalni, a bas taj derbi odredi sudbinu kluba, i bas taj derbi pokaza svu vaznost ove igre. Postoji nesto sto nas okruzuje, htio neko priznati ili ne, sto utice na nase puteve. Ja kazem Bog, a ako neko ima drugacije misljenje neka bude slobodan i nazove kako zeli. Ja sam to shvatio na onom derbiju dok sam gledao Zubanovu loptu kako skakuce prema mrezi, sve se vratilo, cijeli krug se zatvorio, a od tada je krenulo neko novo vrijeme. Ostane tako dvadeset i prva godina kao ona u kojoj se rodila ljubav, ostane ono veliko "NE", sedamdeset druga, osamdeset peta, devedeset druga, devedeset i osma. Mogao sam ovo sve brojevima, ali nekako je ljepse jer duze traju osjecaji. Onda se zatvorio krug, a Zeljo je izasao kao pobjednik, ma koliko bolio onaj poraz u polufinalu ili ona vatra koja je prozdirala zapadnu tribinu nase doline cupova. Moralo je tako.

Nije nam se dalo da pobjedimo Reala na penale, da osvojimo Kup Uefa, pa da pobjedimo i Real i Milan u Ligi Prvaka, da budemo prvaci cijelog svijeta, da se tucemo s Marsejom, Juventusom, Ajaksom i da im budemo rivali. Neko je htio da nam ovaj nas derbi, sarajevski, bude zauvijek najveca utakmica, ona koju cekamo i za koju zivimo. Neki novi krug je odavno krenuo, svaka utakmica, pobjeda ili poraz ima neko svoje znacenje, a mozda nekad neko na kraju to sve poveze i shvati da je nas Zeljo opet izasao kao pobjednik. Mi zelimo samo veliko srce, hrabrost i prkos dok se igra za grb Zeljeznicara. Nasa prica je velika, gotovo nevjerovatna, a jedna utakmica vrijedi vise od svih, jer to nije igra, to pitanje casti i ponosa.
HAJDE ZELJOOO!!

Naježio sam se.

“Bilo je kontakta. Zvali su i Sarajevo i Željezničar. Željezničar je bio posebno zainteresovan, ali na kraju nije došlo do dogovora”, kaže Subić.

Pročitajte više na: http://sport1.ba/subic-bilo-je-kontakta ... e-sedmice/" target="_blank