Edis je još kao igrač, i kapiten bio uzor za sve po ponašanju izvan terena, vrhunski profesionalac, pravi borac, srce ko regal. Isto to je ponio sa sobom kada je završio karijeru i počeo raditi sa mlađim kategorijama Želje, a to pokušava danas implementirati i na našoj prvoj ekipi.
Visoka doza profesionalnosti (koliko je to u našim uslovima moguće), izuzetna fizička spremnost igrača, maksimalna angažovanost, pravičnost, iskrenost, jasna poruka da igraju samo najspremniji i najangažovaniji, koji su 100% fokusirani na teren (primjeri Memije i Tiaga koji nisu trenutno u takvoj fazi, pa ih zato i nema u prvih 11).
Ono gdje ja vidim trenutno izazov je uigranost (koja bi obzirom na individualne kvalitete pojedinaca trebala doći kroz utakmice) i nešto što mi jako smeta, a to po meni mora riješti je SEBIČNOST. U izvještajima sa svih dosadašnjih utakmica bilo je primjera da dobre akcije i šanse nisu realizovane jer su pojedinci bili i previše sebični i nisu proigrali kolegu u boljoj prilici da poentira. Mislim da Edis, kao i svaki ozbiljan trener ne pravi razliku između odlične asistencije i egzekucije, odnosno gola, i nadam se da će to uspijeti prenijeti i na igrače.
