sub apr 28, 2018 7:29 pm
Evo i mene. Nisam vala mogao ništa da napišem nakon onog sinoć. Nisam imao snage. Ali džaba, moram se osvrnuti i prokomentarisati sve ovo.
Prvo, sam sebi postavljam pitanje od sinoć. Šta smo to mi toliko skrivili i pogriješili, pa nas pored svih ovih u ligi i okolo mrzi i Onaj odozgo? Već druga godina, ista situacija. Izgubljena titula, sve je isto, samo je bol veća. Meni ponestaje snage, volje i živaca za ovim utakmicama. Ne znam gdje nestade onaj prijašnji osjećaj. Jedva sam čekao da svane, da se ide na tekmu. Nije se moglo spavati, pilo se cijelu noć, slavilo...
Zbog opravdanog razloga sinoć nisam bio na Grbavici. Iskreno, nisam bio optimista. Ja se vozim iz Sarajeva, srećem ljude sa autima, ogrnutim šalovima Želje, odoše na utakmicu, iz ko zna kojih mjesta i gradova... Psujem od a do ž, nerviram se... Govorim sebi kakav sam to ja baksuz, ko bi rekao da ću propustiti takvu utakmicu... Ali onda se sjetim prošle utakmice i poraza od Krupe, pa me i prođe ta euforija.
Dolaze obavijesti na rezultatima, 1:0, 1:1, 2:1 i onda, samo što sam pomislio "evo ga majku mu *****" pogledam u mobitel... Kad se nisam iz očaja zabio autom u kamion ispred sebe. Jebao sam sve što mi je palo na pamet. Kakvi smo mi baksuzi, za nepovjerovati. Da bar nismo ni poveli. Ovako je samo gori osjećaj, kad znamo da smo mogli pobjediti. Vjerujte da mi je više žao Graovca, nego nas svih. Momak je svaku utakmicu ostavio srce na terenu, ginuo je, umirao za svaki dio terena, za svaku loptu. Ali, kad igraš sa luzerima i kad ti je trener čovjek koji nema kvalitet da bude trener, šta možeš?
Kasnije sam malo gledao, i po onome što sam vidio, mi nismo loše igrali. Druga je stvar što protiv sebe imaš sudije i klub koji je sklon svemu i svačemu da dođe do cilja. Samo ne znam do kada će ih pratiti jebena sreća, do kada će se izvlačiti u posljednjim minutama?
Dobro, neću o tome. Nije ni problem u sinoćnjem remiju. Titula je izgubljena u Mostaru (3:3) i u porazu od Krupe prošlo kolo.
Skupina pičkica i luzera ponovo je razočarala svoje navijače. Navijače koji su uprkos prethodnim sramnim i blijedim izdanjima ekipe, došli u solidnom broju da daju podršku. Jebali ste im (nam) majku, aferim!
Kapa dolje Danielu i Dženanu. Nemam šta reći, pogotovo za Graovca.
Pa mi da imamo još 2-3 igrača kao što je Zajmović, titula bi bila naša. Džaba nama Gorani, Stojani i ostale pičke majkine kada oni ne igraju srcem. E ovo što rade Zajmović i Graovac, ovo se zove IGRA SRCEM! Ovo se zove borbenost! Oni ginu, a ostali glade muda i boli ih ***** što smo mi popišani na isti način kao prošle godine. Knjigu bih mogao napisati, imam da kažem toliko toga, ali mi je muka više.
Dosta nam je onih koji za odlazak imaju unaprijed spakovane i pripremljene kofere! Dosta nam je onih kojima je ovo usputna stanica! Takvi nam ne trebaju! Takvi ne mogu biti Željo! Takvi ne zaslužuju biti ovdje i šetati se po travnjaku na kojem su nekad srce i krv ostavljale mnoge legende.
Adžem se mora vratiti u omladinski pogon. Koga dovesti, pojma nemam. Samo treba neko ko će imati muda, ko će biti šef i kod koga će se znati red. Neko ko će jebati mater svima onima koji hodaju po terenu i koji misle da su Messi i Ronaldo za ovu ligu.
Stevanović, Graovac, Šabanadžović, Hajdarević, Ramović i Zajmović su igrači oko kojih se treba zabaviti. Tu još dodati Šehiće i Dacića... Danielu dati sve što želi da ostane. Ako smo već ostali bez Mire, ne dajte da ostanemo i bez Graovca. On je igrač koji diše kao i Željo. A koliku god platu da ima i dobija, zaslužuje veću.
Kup je samo utjeha. Još nas razočarajte i tu i onda definitivno nemamo o čemu pričati. Da se ja pitam, u ovom slučaju bi samo batine govorile. Hajte manekeni, da vas vidimo u srijedu protiv Barcelone.
HOĆEMO POBJEDE, IGRAJTE PIČKICE!
Vidimo se u srijedu na Grbavici! Do tada, offline. Treba doći sebi nakon ovog.
MOJA PRVA LJUBAV BIO JE ŽELJO!
