Sa Petrovicem sam jednom sjedio. Bilo je to u Zlatnom Srcu kod 2. Gimnazije. Malo ko me je impresionirao dobrotom i mudrim pristupom kao on tada. Covjek te pricom 'otvori' doslovno. Ja sada nisam nikakav fudbalski strucnjak, niti fanatik. Zeljin sam fanatik, ali ne mogu suditi o njegovom fudbalskom znanju, jer je daleko ispred ili iznad, kako hocete, mojeg. Ono sto mogu reci je da je covjek "iz raje", ljudina jednom rjecju i neko ko je zavolio Zelju veoma brzo. Failo je Petrovicu ocito dosta toga da bi bio uspjesan sa Zeljom, a mozda je i imao necega i previse. Ljudskosti za pocetak. Ne znam, ali znam da mu je falilo sarajevskog mangupluka, splitske vatrenosti, ili crnogorske gordosti pa da igracima sve u lice saspe i da ih sa nulom pomozi. Mozda je i nama falilo malo vise strpljenja, ne znam. Nikada vjerovatno necu ni saznati...
Ja cu licno banovati svakoga ko se ovdje bude sprdao sa njegovim fizickim izgledom. Covjek je bolestan, kosu je izgubio jer je bolestan i razne su druge tu nuspojave.
Sretno gospodine Petrovicu, mozda se opet nekad sretnemo!
A tebi Ado, posebno zelim srecu. Pokazi ovim klosarima u kopackama da si prvo mangup, pa tek onda trenercina. Tim redom, molim te!
Volim te Zeljo!