pon nov 28, 2016 1:31 pm
Trebalo nam je ovo i bas mi je drago sto smo se svi malo obradovali preko vikenda, poslije nekoliko tmurnih dana. Strucni stab i igraci su nas obradovali jednom fenomenalnom partijom, dali su nam do znanja da mozemo racunati na njih, da ce u ovom periodu oni biti ti koji nas mogu podici i dati nam osmjeh na lice.
Kada se osvrnemo unazad, svi oni su pokusali to da urade i par kola ranije. Poluvrijeme koje se desilo u Mostaru, trebalo se desiti i protiv Sirokog, gdje smo uz malu dozu srece mogli dati cak tri gola za jedno poluvrijeme, a otisli smo kuci praznih ruku. Pa i protiv Slobode je na neki nacin bilo neposteno sto smo izgubili dva boda. Trudili su se igraci, a strucni stab je i tada postavio jednake ciljeve, no to je sport i nije okrenulo na stranu na koju je trebalo da se okrene. A bas je trebalo, jer te sportske rezultate jos cekamo da se dese kako bi mogli biti gotovo potpuno zadovoljni svi skupa.
Dvije gostujuce utakmice , poslije dvije sportske nepravde, su nam dolazile i bez obzira na tu zelju na terenu koja se vidjela odranije, mi nismo mogli znati kako ce to rezultatski izgledati. Bitna je bila pobjeda u Vitezu, jer su bodovi znacili vise od svega u tom trenutku. Tu smo ostvarili jedan trenutak sportskog mira i znacajan iskorak na psihickom nivou. Pisao sam poslije te utakmice, kada sam se dotakao Zrinjskog, da oni nemaju nominalno jace igrace od nasih, ali da im je taj mir u klubu, manji pritisak i poslozenost u vidu igrackog kadra od samog starta prvenstva dao prednost nad ostalim. I prizeljkivao sam ovu utakmicu, smatrajuci da je ovaj okrsaj najbolje vrijeme da igracki vidimo gdje stojimo u duelu sa Zrinjskim. Poljuljani sa par utakmica gdje nisu pobijedili, posebno sa tekmom u Tuzli, postepeno su vec poceli osjecati pritisak ekipa koje lagano stizu tu njihovu prednost i ova utakmica sa nama im je bila najmanje podobna, dok smo mi imali pobjedu sa Vitezom i odlicnu sansu da se razigramo u Mostaru i da sagledamo gdje stojimo i sta mozemo postici u ovom trenutku prvenstva.
Nadao sam se pristupu kao u prvom poluvremenu u Sirokom. Dobio sam mnogo vise od mog Zelje. Ova utakmica je zapravo bila sklop svih dobrih momenata koje smo dobijali na ranijim utakmicama u kracim intervalima. Bilo je pitanje vremena kada ce se desiti da oba poluvremena odigramo slicno. Uvijek nam je negdje nesto falilo, gdje su protivnici znali iskoristiti nas mentalni disbalans. Cini mi se da je utakmica protiv Viteza pokazala igracima da su jaci u tom segmentu psiholoske pripreme, a da im je to dalo krila, jer su bili svjesni koliko su bili blizu bodova i u Sirokom i na Grbavici prije Viteza. Trebalo je lopta malo da se jos zakotrlja. I zakotrljala se u pravo vrijeme.
Odigrali smo utakmicu sezone onda kada je najvise trebalo, trcali smo od pocetka do kraja, po teskom terenu smo od prvog momenta znali sta zelimo. Borbeno, uz visoki presing, uz mnogo trke, uz pravljenje viska prostora, gdje smo imali mogucnost da se napravi poneka kombinacija na onoj bari od terena. Dokazali su nam igraci da oni mogu napraviti taj iskorak i da imaju dovoljno kvaliteta da sa odlicnim pristupom i sa psihickom stabilnoscu ne moraju da strahuju za rezultat.
Nama to sve budi nadu u boljeg Zelju na terenu, a budimo se rezultatski kada je najvise trebalo da nadoknadimo neke zaostatke. Slavko Petrovic nam je opet pokazao nesto u sta nismo bili do kraja sigurni kroz ove rezultate od ranije, a to je da njegova filozofija nije bila da se igra samo ziceraski sa konkurentima. To jeste bilo tako na pocetku. On je znao u sta je dosao i da igraci i on trebaju vremena da postignu tu stabilnost da bi mogao u nekim utakmicama hrabrije nastupiti. Na pocetku je njegova teorija bila osvajanje jednog boda na strani a kuci da budu pobjede. Sa ove distance to je bilo logicno, jer je ekipa poslije onih silnih poraza morala dobiti neke bodove a situacija nimalo nije bila dobra ni psihicki ni fizicki. On je za kratko vrijeme poceo osvajati bodove, ali se vidjelo da postavlja igru jako oprezno kada gostujemo i da su svrha samo bodovi pa cak i defanzivno postavljeni kao ekipa.
Medjutim, poslije onih pauza vidjela se vec u Sirokom neka druga odlucnost. Kolicina pritiska i napadi u tom prvom poluvremenu davali su jasan signal da Petrovic ima sve vecu sigurnost u ekipu, mada taj put nije upalilo rezultatski. Sloboda je isto jedan peh i tu se doslo do jedne raskrsnice, a ona se zvala Vitez. Nismo tu bili ofanzivno odlucni kao u Sirokom, opet se Slavko vratio onom osnovnom, a to je osvajanje bodova. Tu je upalilo. Nova sansa za ofanzivni pokusaj na strani je upravo bilo odmjeravanje sa prvoplasiranom ekipom, gdje smo prvi put u sezoni rastereceniji od pritiska za moranjem u osvajanju bodova. To je bilo jasno poslije Viteza. Dakle, za mene je igra Zelje, analizirajuci Petrovica od pocetka, bila sasvim prirodna u ovoj utakmici. Pokusao je opet isto ono sto je pokusao protiv Sirokog. S tim, sto je dobio odziv u ekipi u oba poluvremena ovaj put. Slavko to radi sistematicno. Neprimjetno iz utakmice u utakmicu podize ekipu na malim postotcima prema gore. Nekad rezultat nije davao znak da se to desava, ali ova eksplozija nije dosla slucajno. Ovo je naporan rad sa igracima, pravljenje jedne atmosfere medju igracima, davanje na znacaju svim kvalitetima koji jedan igrac u timu mora imati, a da je to sklopljeno u cjelinu.
Pa smo na utakmici mogli vidjeti da svaki igrac ima isti cilj, da danas igraju jedan za drugog, da kao tim pocinju da znaju kako da se ponasaju u svim trenucima, i da naprave odlucnost i da postignu ono sto je cilj u devedeset minuta. Za takvo nesto treba mnogo vremena i puno analiza. Mi smo prakticno od ekipe koja nije opucala na gol protiv Viteza na Grbavici i koja je izgledala potpuno izgubljeno i gdje je svaki igrac izgledao usamljen sam za sebe, bez timskog duha, bez timskog rada, zbunjeno i nedoraslo za nosenje dresa jednog ovakvog kluba, dosli smo u fazu gdje je sve ovo ispalo obrnuto i pozitivno protiv tog istog Viteza u gostima.
Dakle, okrenuo se jedan ciklus utakmica, a rezultat stanja u ekipi je potpuno preobrazen, iz neuspjesne grupe, postala je odlucna timska grupa, koja vec moze ganjati dobre rezultate. Svaka cast Slavko Petrovicu, ja nisam iskreno mislio da je ovo period koji je moguc, da se ovakve stvari preokrenu tako brzo.
Naravno, utakmica protiv Celika slijedi i tu bi trebala da se dokaze odlucnost i da se ova teorija i prakticno dokaze. Ne mislim pri tome da je za takvo nesto potrebno da damo pet golova. Samo jedan gol ce biti dovoljan i taj gol da bude pobjeda nasih igraca. Ne bi smjeli mi navijaci odmah da razmisljamo na nacin kako je samo visok rezultat onaj rezultat koji bi trebao da nas zadovolji.
Ovaj put bi bilo lijepo da im se najvecom podrskom zahvalimo na nasoj Grbavici i da je sto vise napunimo. To bi bio znak sa nase navijacke strane da znamo da cijenimo dobre igre na terenu, njihov trud, a posebno da kao navijaci posaljemo jasnu poruku da smo i najbolji navijaci i da znamo da volimo svoj klub glasom i dlanovima. Da ih ispratimo na pauzu, da znaju da smo uz njih i da cekamo velike stvari na proljece. A velike stvari na proljece nas ocekuju. Tribina nas ceka. Zeljino proljece nas ceka. Novi Zeljo , novi stadion, a sve u sklopu jednog velikog srca.