Evo jedna moja priča, valjda će vam se svidjeti
Mehmeda majka budila, budila. Ustani sine Mehmede. Da, ustani sine Mehmede.
Ako sam nešto u životu želio to je da igram kao Mehmed. Znate vi koji Mehmed. I da mi stari, provjereni poznavaoci fudbala sa Željinog stajanja pjevaju „ustani sine .....“
Mehmed Meša Baždarević, posljednji fudbalski romantik na ovim prostorima. Na bh prostorima. Bilo ih je i kasnije i na Balkanu a i širom svjieta ali Meša je naš i njega vrijedi pominjati. Ne zato što je aktuelni selektor bh reprezentacije nego što je Meša naš Baggio, Maradona ili Cruyff, njihovi fudbalski romantici. Svjetsko a naše.
Moji počeci i saznanja o fudbalu su bila vezana isključivo za Želju, Grbavicu i Mešu. Sve što sam tada znao je da navijam za Želju i ako ponašanje bude zadovoljavajuće vodiće me na Grbavicu da gledam Mešu. Vrlo jednostavno.
Cijele sedmice se pripremaš kao za Bajram. Ne možeš da dočekaš trenutak polaska prema stadionu, iako je udaljen jedva jednu trolejbusku stanicu. Tada nismo imali neke silne opreme kluba, nismo imali šalova, zastava, dresova. Ali smo imali veliku i volju i želju da budemo tu, subotom ili nedeljom kad se već igrala utakmica. U pamćenju duboko urezano ostaju zvukovi tranzistora iz većine stanova i javljanja reportera iz Rijeke, Osjeka, Niša.
Put prema stadionu i iščekivanje ulaska na jednu od tribina, većinom je to bio stari drveni zapad, u mom dječijem mozgu je trajao cijelu vječnost. Nikad stići. Još dok se amidže (kojima ovim putem javno zahvaljujem što pripadam plavoj boji) pozdrave sa svim poznanicima a ja kao siroče stojim i čekam da nastavimo. I tako svaki put.
I onda se ukaže velika zelena površina i neki momci u plavom, kasnije ću saznati nadimak „sarajevski plavi“. 10 momaka u plavom i Meša. Pratiš, upijaš svaki korak, dribling, pas, šut da bi kasnije na prašnjavoj livadi to isto bezuspješno pokušavao.
Meša „joj je znao sve“, nije samo floskula nego dokazana činjenica. Predvodnik generacije koja je igrala polufinale kupa Uefa je morao sa loptom znati sve. Centralni vezni kako se sad ta pozicija zove, sa fantastičnom motorikom, pregledom igre i zadnjim pasom. Kad se moderno objašnjava ko je i šta je Meša. Kad si zaljubljenik u loptu, što mi koji se okupljamo ovdje i jesmo onda samo možeš reći, fudbalski romantik. Romantik koji zbog nepravedne sudijske odluke propusti Italiju 90, romantik koji zaigra za svoju zemlju iako je u tom trenutku sudbina te zemlje jako neizvjesna, romatnik koji se vrati na Grbavicu da se oprosti od najdražeg dresa i rukom na bijeloj majici napiše „Željo za život cijeli“.
Meša je fudbal igrao u ritmu one lijepe sevdalinke koju su mu pjevali sa tribina Grbavice. Mehmeda majka budila...