sub okt 15, 2016 11:54 am
Sutra je novi gradski derbi. Utakmica u kojoj nema pravog favorita. Međutim i utakmica u kojoj se jednom od timova u dane pred utakmicu, kako medijski tako i među rajom, dodjeli uloga „papirnatog“ favorita. Ja lično svjedok sam bezbroj utakmica između Želje i Sarajeva. Svjedok sam i niza tih utakmica u kojima je taj „papirnati“ favorit gotovo po pravilu gubio utakmicu. Sjetimo se samo predzadnje naše pobjede pod vodstvom Edisa Mulalića. Ovi današnji igrači Želje i Sarajeva su po meni u 5 deka. Ima pozicija gdje smo mi možda bolji, ali ima i pozicija gdje su oni vjerovatno jači. Ne bih imao ništa protiv da recimo u prvom sastavu Želje sutra igraju Ivetić, Duljević, Ahmetović. Nekako u dane pred ovu utakmicu oni tamo su nam svjesno prebacili ulogu favorita. Hajd sto su nam je oni prebacili, nego što smo se i mi ufurali pa smo je prihvatili. Ja ne vidim po čemu smo mi to sutra favoriti. Činjenica je da trebamo graditi svoj optimizam na zadnje dvije utakmice, ali to nikako ne znači da smo zbog njih sutra favoriti. Pa do prije par kola za ove naše igrače govorili smo da Željo nikada nije imao gori tim, ne igrački, nego što se tiče hemije u klubu, i da u njemu nisu igrali nama nikada mrži igrači (izuzev Mire). Zadnje kolo mi smo igrali protiv Radnika, a kone protiv Slobode. Do posljednjih minuta i mi i oni imali smo rezultat 1:1. Nama se posrći pa u 90 minuti postignemo gol, a oni u 90 minuti propuste dvije velike šanse. To je dakle samo stvar sudbine, a ne daj Bože moglo se desiti i obrnuto pa bi oni sada imali četiri boda više, a mi vjerovatno ne bi bili ovako ufurani.
U utakmicama gdje igraju dva podjednaka tima jako je vazno ulogu favorita prebaciti na onog drugog. Time protivnik postaje dodatno opterećen, a svoje igrače rasteretiš, naložiš ih na protivnika da dokažeš da si ipak bolji, daš im dodatni motiv. Bojim se da njihovi navijači i stručni štab pred ovu utakmicu to jako dobro rade, a mi bez nekih velikih argumenata to prihvatamo. Nekako sam ubjeđen da će njihovi igrači u utakmicu ući dosta agresivno, a ako naši na teren ne iznesu srce i muda nego samo ulogu „papirnatog“ favorita bojim se da neće biti dobro. Zato momci (igrači) sutra zaje.bite priče o nekakvim favoritima nego JURIŠ U BOJ jer sutrašnja utakmice nije „normalna“ utakmica nego boj, a kako reče Njegoš: „Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka“.
1921. godine Dimitrije Dimitrijević, Ludvig Leple, Stjepan Katalinić i ostali radnici iz Željezničke radionice skupljaju novac za kupovinu lopte i dresova na kojima je bila kao grb izvezena lokomotiva.
Od ovog kluba uzeti KAMATU, najveći je haram.