Nedavno sam pisao o navijačkom kodeksu, pa da još malo nastavim

zbog ovih naših maladih navijača. Znam da če biti kolutanja očima i komentar >> šta se ovaj stari navijo

<< Tako sam i ja nekada
Želim popraviti neke stereoptipe o klubu radničke klase. Moj stari je u jesen 1940 krenuo na zanat, praksa željeznička radionica. Kao klinac od 10 godina je bio uvijek uz klub i iz prve ruke sam čuo priče koje su poslije potale temelj Želje. Klub su osnovali inžinjeri željezničke radionice uz podršku radnika. Znate li šta je bio tada inžinjer u Sarajevu? Trostruki doktror kvantne fizike u liku Alfreda je sada manje nego tada inžinjer. Ta
inteligencija je vodila klub. Radnička klasa je prepoznala poštenje i htjenje, prepoznala je istinske vrijednosti. Klub nije htio da se upušta u prijeratne međunacionalne sporove u Sarajevu, nije žandarmeriji kraljevine dopustio da čaprka po klubu. Šta se dogodilo u toku drugog svjetskog rata? Dali je Grande Željo igrao pod NDH zastavom? Pričao mi je stari, kada se raspravljalo o tome dali da se igra NDH prvenstvo bila je dovoljna samo jedna rečenica jednog čovjeka. Odprilike >> Mi smo svačiji i ničiji, vremena nisu za šport, ljudi nestaju, gine se a mi da igramo.<< Ostalo je historija.
Koliko je KPJ i OZNA mogla da utiču na klub? Toliko da su morali anamo one napraviti a nas pokrasti. Klub je uvijek bio
moralna vertikala grada. Zašto nismo postali Đerzelez ili srpski Železničar

? Zato jer su Klub vodili ljudi koji su imali pamet da stanu na loptu, imali muda da podvale kad treba i da se pomarišu kad nije bilo druge. D. Dimitrijević,Hinko Tegzeš, J. Domorocki, H: Topić. M.Ribar, H. Omanović, A, Sučič, I. Osim.... nikad nebi pristali na diktat mahale, po cijenu života.
I danas su vremena slična a prođe skoro sto godina.
Pustite na miru druge klubove i navijače. Mi imamo veliku i svijetlu tradiciju i treba da je poštujemo i njegujemo. Lako je propasti u septičku jamu... odprilike po sekunde

. Koliko treba da se izkobeljaš iz nje?