Naš najveći problem je upravo što ste i rekli ranije, hemija u ekipi. Nema međusobne podrške, ispravljanja tuđih grešaka, nema jednostavno tima na terenu. Ne vjerujem da je to radi toga što su neki u svađi pa eto atmosfera poljuljana već više bih rekao da ako ne otvorimo utakmicu kako treba uvuče se nepotrebna nervoza u ekipu i više niko nikome ne vjeruje na terenu, a Kostić nije imao autoriteta ili možda znanja da razdrma glave igračima. Za to ipak treba neko iskusniji, ko je prošao sve i svašta sa timovima, mangup, a takav je upravo Slavko.
Psihološki smo trenutno tanki pravo jer eto baš jučer vidim. Dade Bekrić gol majke mi tačno se više naši igrači sjebali kad su loptu vidjeli u mreži nego igrači Čelika. Nakon toga dođu i ti neshvatljivi, barem meni, padovi u igri, a to znači samo jednu stvar - nedostatak samopouzdanja. Eto vratite malo film, protiv Viteza se mučimo i umjesto da zapnemo mi u drugom poluvremenu padamo totalno i gubimo živce na glupostima, protiv Zrinjskog perfektno prvo poluvrijeme i kad svi očekujemo da nastavimo u tom ritmu, mi se povučemo i primamo gol. Haj' što primamo gol al' reakcija ekipe nakon toga je katastrofalna u najmanju ruku k'o da smo gol primili u 85. minuti a ne 55. Protiv Čelika dajemo gol i sami sebe isprepadamo nakon toga i šta se desi? Glupost Husića na samom kraju utakmice. Na stranu to što je on igrač sa bubicama u glavi ali je do onog penala odigrao sasvim solidnu utakmicu.
Pozitivna stvar je to što se za 13, 14 dana sa dobrim šefom kao što je to Slavko Petrović, psiha igrača može dovesti u neko normalno stanje koje se može dodatno poboljšati pobjedom protiv Krupe. Dakle, individualni kvalitet imamo itekako i nemojte crnjačiti kako u ovoj ekipi nema igrača za vrh tabele jer ima itekako. Problem je psiha kod većine igrača, nedostatak samopouzdanja, a šta je tome razlog stvarno ne znam. Obavio je Slavko razgovore sa svakim igračem, sigurno je shvatio i sam gdje je problem i siguran sam da će se to riješiti do utakmice sa Krupom. Neko kaže Ćelo ne zna u šta se upustio... znao je on i u gorim situacija biti vjerujte mi.
Ma yebeš mu mater, mogu ja biti ljut dan, dva zbog igre ali nakon toga opet sve po starom. Iščekujem utakmicu, sanjam punu Dolinu i uvijek me obuzme neka euforija kada se spomene Željo. Dohavizati se na pauzi, izvršiti remont lokomotive i protiv Krupe istrčati u stilu starog, dobrog Željezničara!
