Senad Arnautovic"Buco", legendarni golman Željeznicara.




Evo i jedna iz malo novijeg perioda, Nermin Vazda. Pogledajte samo dres i prisiveni grb.

ENVER HADZIABDIC >HADZIJA< Legenda Zelje i jugoslovenskog fudbala, u diskusiji sa sudijom, na utakmici protiv Hajduka u Splitu. (pocetak 70 - tih)

Slobodan Janjus, golman Zelje, intervenise ispred Hajdukovog napadaca, na utakmici: Hajduk - Zeljeznicar (pocetak 70 tih)

Vasilije Čiko Radović u akciji na JNA - veliki golman, još veca ljudina

VELIJA BEĆIRSPAHIĆ - fudbalska legenda Želje u duelu sa igračima Vojvodine (1972).

Lopta ako i prodje pored njega, igrac sigurno nece

Katalinski

Hurmasica je napisao/la:

Katalinski

Noge i misica
Ne znam da li je neko primijetio sliku koju sam maloprije postavio Vasilija Cike Radovica..brani bez rukavica
Kjosevski i ovi nasi tek tada ne bi se znali sastaviti sa loptom
Jos da ne pricamo kakve su atlete bili golmani, to je cudo sta su radili, vidi se i po slikama. Mene samo zanima kakvi bi to igraci bili da jos treniraju po danasnjim rezimima, da ih napucas u teretani kao Cristiana Ronalda, mada nije bilo ni potrebe, dovoljno vidjeti prirodnu gradju npr Josipa Bukala, koja je to masina samo bila
Hvala @Hurmasica na otvaranju ove odlicne teme, i hvala ti za odlican sadrzaj koji postavljas

[video]https://youtu.be/hSKt4PJsr10[/video]
Malo i video materijala...

[video]https://youtu.be/0NwnkQZ1L8o[/video]

[video]https://youtu.be/qIJE5HCsd4I[/video]

[video]https://youtu.be/aGzwhD-xAqw[/video]

Prva slika "Buco" u Vogosci, stadion odakle su dosli Haris Skoro i Blagoje Bratic u Zelju.

sergejevic je napisao/la:Prva slika "Buco" u Vogosci, stadion odakle su dosli Haris Skoro i Blagoje Bratic u Zelju.

Hvala na informaciji

Vrijeme do Drugog svjetskog rata Željezničar je odigrao u promjenjivoj formi. Međutim već krajem 1939. godine i početkom 40-ih, počinju nacionalna zaoštravanja, progoni Jevreja, a klubovi se svrstavaju u nacionalne torove. Željezničar i pored takve situacije održao je svoj status radničkog kluba.

Nažalost, rat je pokucao i na vrata Bosne i Hercegovine. Klub kakav je Željezničar odmah se našao u nepovoljnom polažaju. Ponosni, radnički klub odbija da se svrstava pod zastavu nacističkog i ustaškog režima što je tadašnji ustaški režim još više razljutilo te su tako odlučili raspustiti FK Željezničar, oduzeti mu svu imovinu. Ponos i čist obraz u FK Željezničar uvijek je bio iznad svih nacionalnih, fašističkih i rasističkih podjela. Klub svih nas, klase radničke, koja ne zna niti će znati za bilo kakve podjele!

Sigurno se pitate šta je bilo sa igračima, ljudima iz kluba i generalno sa Željom u Drugom svjetskom ratu? Volio bih da se prije toga vratimo u vrijeme osnivanja kluba. Naime, željezničari su uvijek važili za ljude koji su ispred svog vremena, vrijedne radnike, ljude koji čuvaju i poštuju svoju tradiciju. Još 1906. godine radnici radionice u Sarajevu postavljaju zahtjev da se radno vrijeme sa 12 i više sati dnevno skrati na 9 časova. Iste godine, generalnim štrajkom nekih državnih preduzeća (kvalifikovani radnici porijeklom iz austrougarskih zemalja) Direkcija odobrava uvođenje 9 satnog radnog vremena koje ostaje na snazi do kraja austrougarskog perioda. 1920. Godine željezničari organizuju masovne proteste i započinju generalni štrajk u kojem je učestvovalo preko 60 000 željezničara iz cijele Kraljevine SHS. Jednostavno klasa koja je uvijek vukla naprijed, tražila bolje, avangarda jednom riječju. Kao takvi uvijek su se nalazili na meti vlastodržaca, krupnih „riba“, kojima nikako nije odgovaralo komešanje željezničara. Tako se je i vlast postavila prema našem klubu od samog osnivanja.

Policija, racije, praćenja, sve je to obilježilo prve dane postojanja našeg kluba. Pored tadašnjih klubova koji su osnovani iz vjersko-nacionalnih razloga, jedino su Hajduk i Željezničar imali radničku pozadinu.

Da bi se progoni i gašenja nastavili 1941. godine, uspostavljanjem zloglasne NDH i početom Drugog svjetskog rata...

Iako mu je zabranjen rad, FK Željezničar nikada nije prestao da živi. Radnici željeznica, omladinci su kroz razna okupljanja održavali klub u životu. Iako baš kao i na početku svog postojanja, ustaški režim je 24 sata motrio igrače i ljude okupljene oko našeg kluba. Klub je bio „ugašen“ ali opet je bio prijetnja nacionalistima, fašistima i zlu koje se nadvilo nad ove prostore.
Nažalost, mnogi od naših bivših igrača su uhapšeni i odvedeni u logore gdje su mučeni i ubijani. Do zadnjeg dana su ostali vjerni ideji Željezničara i radničkog pokreta. Njihova imena možete vidjeti ispod. Slava im i veliko hvala!

1945. godina
Nakon oslobođenja zemlje, radnici željeznica nastavljaju tamo gdje su stali 1941. godine sa FK Željezničar. Ljubav, entuzijazam i upornost su učinili svoje i klub nikada nije prestajao sa radom tokom samog rata iako je bio formalno ugašen. I baš kao 1921. godine, rađeno je sve iz temelja, počeci su bili teški...