pet dec 14, 2018 2:30 pm
Amar mi je toliko pao u ocima da to nije normalno. dvije godine se ubjedjujem da on sa mnogim desavanjima nema veze, da se drugi kriju iza njegovih brkova, iako mi je zdrav razum govorio drugacije srce jednostavno nije zeljelo vjerovati. previse mi je srece taj covjek donio u nekom navijackom zivotu, bio mi je neka ikona, nas brko iz druge galaksije....
danas kad su maske pale, osjecam se tako prevarenim i naivnim da zbog toga osjecam fizicku bol.
moje razocarenje nije plod ove svjeze price o kamata, tuzbama, parama...
ono je plod cinjenice da se covjek nije zelio prikljuciti ekipi postenih i radisnih ljudi na celu sa Senadom koji su istinski zasukali rukave i u jednom veoma kratkom vremenu uradili pravi posao za Zeljinu dobrobit. bilo je tu gresaka, posebno onih na sportskom planu, i bas zbog toga sam ocekivao da ce se moj dojucerasnji heroj prikljuciti i pomoci. da ce svojim neospornim fudbalskim znanjem nadograditi ovu nasu plavu pricu. nazalost to se nije desilo. Amar je pokazao neko drugo lice.
zao mi je zbog svega. iz ovoga se nece izroditi nista dobro iako sam jos do prije dva dana vjerovao da ima neke nade da izdobri.
vise ne vidim scenario u kojem ce Zeljo dugorocno profitirati. bili smo i ostat cemo mali mahalski klub u kojem ce se buducnost odredjivati po poluzadimljenim kafanama ispunjenim polusvijetom.
neko je kroz pricu spomenuo katarzu. prijeko nam je potrebna ali za nju kao kolektiv ocito jos nismo sazreli.
Jedan život, jedna ljubav, jedan klub.
Željezničar za život cijeli!