sri nov 28, 2018 2:32 pm
Ne. Ne mogu da se osjećam teško, tužno... Željo je to, uzme tuga malo, ali popusti čim se setim. Željo je to, golemo ime, golema ljubav, jedinstvena historija i ideal kakav treba zaslužiti. A ideal zvani Željo se zaslužuje svaki dan. Ponašanjem, odnosom prema porodici, prema državi. Odnosom prema svima kroz čije vene teče ova radnička poštena plava krv. I nemam kada da budem očajan, tužan, valja se dati sav i na tribini i na ulici, poslu, kući. Pokazati vlastitu dostojnost plavom idealu. Željezničaru. Proći će kriza, doći će nova, biti će nas manje na tribini, još, ali siguran sam da će ulicama uvijek koračati Zeljini navijači, znali oni to ili ne. Pa kako da budem razočaran, zar može nestati suština. I što prije skontamo, jača će pjesma da bude, jača familija, jači Željo. Uvijek jači, ma kakva kriza i zlo da nas snađu. Uvijek u srcu, uvijek na tribini. I kad stane srce moje...