pon sep 02, 2024 4:43 pm
Nema nista od kazne za ljude koji su utrcali na teren? Ti ljudi moraju biti prve osobe na Grbavci koje ce finansijski odgovarati za stetu nastalu na stadionu. Upravo zbog njih, ako bude zatvorena tribina, a po pravilnicima Saveza bi trebala biti, ta dva lika moraju snositi odgovornost za znacajni dio finansijske stete.
Ne mogu da prihvatim statistiku. Igra je odsijecanjem Jabera i Radovca nestala. Jos po ovim pricama da ce Jaber ici uskoro, mi cemo imati problema uigrati se. Imenjak je pisao da novajlije nisu nista pokazale i slazem se donekle s ocjenom. Boljevic mi je OK, ostalo... Nista.
Zao mi je sto Grbavica nije stadion iz 1998. Nesto me vrati na tu sezonu. Pa onaj uspon do cetvrtog mjesta nije bio samo zbog igraca. Tribine su se sazivile s igracima. Svaki korner je bio gol u zraku, protivnicima su klecale noge. Tacno ono sto vecina zove pritiskom seljackih ekipa po drugim stadionima i gradovima, to se osjetilo najvise kod nas. Imali smo mi tih sezona, a po pricama starijih, Grbavica je bila najpoznatija zapravo po tome, da smo protivniku ostavili dojam da zivi mogu otici samo ako ostave bodove na Stadionu.
E gdje se to izgubilo, ne znam. Samo kazem da se sjecam da smo freneticno navijali i kod 3:0 na Kosevu za uhljupe, kad smo gubili 4:1, do neke 80. minute. To je uvijek bila nasa osobina. A sada nema tog pritiska. Ima gluposti pusigapederujebemotimater (na koju se samo Bandic jednom primio i niko vise, a stalno se pjeva), i neprestanog pritiska ne na protivnicke, vec na nase igrace.
I sve ovo nam se desava, jer nismo osvojili titulu prvaka preko 10 godina. A meni muka kad se sjetim one sezone iza sezone kad smo bili prvaci, pa kad je umjesto hiljadu do 5 vise ljudi trebalo doci u zadnjem kolu, doslo nas je manje. Kao zasicenje, kao prekucavanje lige ili sta li?
Kad ce nas proci taj osjecaj prekucavanja lige? Da skontamo Bgm da su drugi poceli igrati lopte, dok mi mastamo o Dinamu bh. lige. Ko kaze da je Sloga naivna ekipa? Solidan tim, ukomponovan od bivsih fudbalera i prvaka s Borcem i Zeljom. Ima tu fudbalera koji bi igrali i kod nas, ili makar ulazili s klupe.
Hoce li ikad seljacke sredine prestat biti seljacke sredine, a zapravo sredine gdje cemo imati baze talenata i potencijalne igrace za buduca vremena? Mi jos uvijek govorimo selo Tuzla, selo Zenica, selo Travnik, selo Bihac, a pitari svugdje s cvijecem odlaze, iako su od tog nekog poola od 200 igraca, upropastili najmanje 180 ekstra talentovanih klinaca.
Ni ova nasumicna kupovina igraca kod nas nije u mom fazonu, ali da Bog da mi dosli do cilja, koja god on sredstva podrazumijevao, ali nekako imam osjecaj da se vrtimo u krug... Malo se dozovemo finansijski, pare se propale, jer ako postoji profesija gdje nista nije zagarantovano, to je zasigurno fudbal, a posebno fudbal u BiH. Mi cemo to spiskat na pojacanja, jer je pritisak svake godine tu. Svake godine u kojoj se nije osvojila titula je izgubljena godina. Nema godina gradnje, nema godina da se kaze sacuvajmo kompletan roster, odbaci 5-6 losih, dovedi 5-6 kvalitetnih zamjena. Svake godine iz ekipe se izvlaci najbolje, pa ponovo pravimo kostur, uigravamo momke i ne pocinjemo ispocetka, nego uvijek negdje na sredini ili pri vrhu ocekivanja.
Ne znam kako bih nazvao ovo stanje u sebi, koje nikom nije bitno vec meni samo. Nije gorcina, nije ni tuga... Zeljovac sam svim srcem, ali jeste umor i jeste nemoc sto neke vazne stvari ne izgledaju onakvim kakvim sam ih oduvijek zelio gledati. To neko stanje gdje god se spomene neko ime u vezi Kluba, vec je prekrizeno u startu, natovareno pretjeranim ocekivanjima. Coric nek kiksa jos koju, sapunat ce mu se daska. Umoran sam od playbacka. Evo vec su uletili, a vec vidim i osjetim dolazak nekih novih kikseva i ponovo jebenog reseta u kojem cemo prizivati nova kadrovska rjesenja, kao metodu izlaza.
I tako ce onda propast jos jedna sezona u cunamiju ocekivanja. Ponovo ce ljudi biti nervozni zbog Zelje, malo zbog komsijskih uspjeha, malo zbog gledanja drugih kako igraju Evrope, dok je Grbavica pusta ljeti. Ne na ovom forumu, ali na stadionu nema generalno puno ljudi spremnih shvatiti da je klub kao insan, bio jako bolestan, da taj bolesnik nije jos stao na noge, i da jos uvijek ne znamo kad ce ozdraviti do kraja.
Koliko god bezobrazno zvucalo, da ni tih 20 KM, pa ni akcija generalnog sponzorstva nije dovoljna da mu se pomogne, ali jeste kad se ode s dresovima u Tuzli, kad se nakrca stadion i zivi se za Klub svim sto se ima.
Zeljo jeste Klub koji se treba boriti za trofej vise, biti najbolji u svemu, upisan zlatnim slovima u sve rekordne liste. Zeljo treba i da bude osovina bosanskog drustva, nesto kad ne radi dobro, kao da je nestalo struje, vode, kao da je Sunce prestalo i zivot nestao. Zalog buducnosti, vjera u bolje sutra, vjera da se Klub sa prvih linija najveceg i najljepseg sehera, moze posamarati s obrazom s bilo kojim drugom grupom krelaca na planeti. Zeljo, da kad pogledam dijete u kolijevci i zakacim onaj plavi sal ili siperak, dodajem se lopte s njim prije nego je i prohodalo, sutra mi kaze Bicu fudbaler, Zeljo da u njemu moj sin moze istrcati tamo gdje sam prvi put plakao, da ponovo placem od srece gledajuci ga sa svojim prezimenom na ledjima.
E taj Zeljo, tu nadu, taj izlaz u sportu punom svega, to penjanje iznad ucmalosti... Zeljo svih nas. Tog Zelju cu ja uvijek gledati. Mozda nece biti trofeja, ali ce uvijek biti podrske. Mozda nece biti rezultata, ali ce biti zalaganja. Zeljo na kojeg smo ponosni svi. I onih kojih nema, i nas koji smo tu jos uvijek, gradeci nesto za sutra.
