sub feb 26, 2022 10:42 pm
Valjda smo se ispuhali i istresli sve što treba na Edisove izjave, Bekrićevu spremu, Sedadovo nesnalaženje na 9ci, Hamzino bespotrebno petljanje i Resićevu federalno nivo igru...elem neise 877/10 000 karata koje smo MI ne klub nego MI Željini navijači dali u zadatak je za sad onako nit li nit la...Neko će od po mom skromnom mišljenju zlobnika reći eto opet sergija ( pitarska metafora za nešto nepoznato a to je privrženost i ljubav prema klubu kakvu niko nema ), a mi ko mi, bacimo se lako u razmišljanje poturene kosti iliti buhe i počnemo razmišljati " pa jel to tako". Ne ,nije niti će biti tako jer porodica mora u tugi i veselju biti uvijek tu na fonu, na raspolaganju, na najnormalnijoj gesti koja se u svakoj pravoj normalnoj porodici radi i dešava. Mislim da je vrijeme za još jedan taj pomak i iskorak u kojem mi kreiramo budućnost, a koja će u istoriji ostati vjećno zapisana kada budu čitale generacije koju će naša djeca stvarati. Sve je uvijek hvala Bogu bilo do nas. I sada je do nas. Nema tu puno kalkulacija, nema tu navika da se pojavi neko i dekretom otme od drugog da dobije nešto, nema tu podstanarskih svojatanja, nema jer mi imamo svoje. Mi smo Željini Željo je naš. Dakle do nas je, znamo šta je učiniti, hajmo je napuniti u inat svima koji bi da nas ne bude, hajmo je ispunit iz ljubavi prema tradiciji, onoma što ih nema i onima kome je ostavljamo. Željezničar za život cijeli!
To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava.