pon avg 29, 2016 1:16 pm
Naš glavni problem je što mladi igrači i djeca ne vide reprezentaciju kao nešto što je svetinja, kao nešto zbogg čega si počeo da treniraš košarku, kao nešto što je prioritet i ispunjenje sna. Poštovanje prema košarci u ovoj zemlji je na užasnom nivou, reprezentacija je samo loše vođena menadžerska prčija gdje imaš 2-3 kvalitetna igrača, 5 propaliteta, i 5 talenata koji ništa u životu nisu postigli, i sviju boli k za tu reprezentaciju, ova 2-3 bolja igrača dolaze i odlaze kad im je ćejf, ovi mladi su sretni čisto što će im to možda pomoći da upadnu u neki klub u Belgiji ili regionu, a ovim propalitetima satisfakcija što igraju kao za neku repku nema veze što hljeb zarađuju u BiH, Rumuniji, Kosovu itd..
Evo uzmimo Srbiju kao primjer, dole svaki blok ima košarkaški teren, djeca od malena igaju basket i na tv-u gledaju Teodosića, Bjelicu, Bogdanovića, Nedovića, Jokića i ostale kako ginu za državni grb, i kako drugi put za redom dokazuju da su košarkaška velesila, djeca u Srbiji to gledaju, odrastaju sa snom da i oni jednog dana budu junaci svoje zemlje. Dakle gromno je poštovanje prema košarci, i repka je ispred eurolige, nba, lične afirmacije, čista ljubav. Cugaju i srbi, ako iko ima boema u ekipi imaju oni, ali oni se pošteno razvale, snime i postave na društvene mreže, ALI nakon što stave medalju oko vrata.
Možemo uzeti i primjer Bojana Bogdanovića, na pitanje kakva je reakcija kluba po pitanju reprezentacije i kvalifikacionog turnira za OI, on kaže da će igrati, i da svako ko želi da igra za svoj naionalni tim to može uraditi, a da su druge priče samo blesavi izgovori, a naš kapiten i jedan od rijetkih uzora bh košarci ostavlja tim na cjedilu da bi "upoznao grad".
Uglavnom yebe se ovu zemlju za košarku, pa i ne čudi dernek od sinoć, da Bog da ispali u B diviziju, bolje da nemamo reprezentaciju nego da ovi invalidi igraju, da ih izdajica vlastitog naroda sa klupe vodi, i da u savezu sjede varalice i lopovi ekstra klase.