čet nov 24, 2016 2:15 pm
Nazalost sve ovo cesto ode predaleko. Ja mislim da smo mi izgubili put i da neke stvari nismo smjeli dozvoliti sebi. Shvatam ja pisanja po forumu i tako je uvijek bilo i bice. Otvoreni rat sa savezom nakon utakmice sa Sirokim, nista nismo dobili. To lici na ovu utakmicu reprezentacije u Grkoj. Na svim forumima se pisalo treba napasti UEFU, prijetiti istupanjem iz kvalifikacija i da je savez tako uradio vjerovarno bi nam ljudi samo otvorili vrata da sami izadjemo. Nekako se previse ide raji niz dlaku i ispunjavaju zelje navijaca. Od dovodjenja igraca do objave ratova. Nakon toga otovreni rat sa nacelnikom opstine. Mislim da je to jedan presedan u sportu, da se jedan klub bori protiv nacelnika. Bilo je raznih psovki, pozivanja na ovo ili ono, a cinjenica jeste da je taj isti covjek imao najvise glasova naroda iz te opcine, a i na zadnjim izborima isto tako. Dakle, covjek kojeg su ljudi izabrali da im bude nacelnik i sada bi neko ratovao s njim i ulazio u neke sukobe. Onda je usljedio rat sa sportskim drustvom. Jos jedna izuzetno glupa odluka, mnogo vremena smo izgubili, povlacili se po medijima, po nekim politickim emsijama, neke kamate, tvrdnje nasih da oni zele ono sto nama pripada. Nakon nekoliko mjeseci se sjelo i dogovorilo. Da li su im dali nesto sto je nase? Kako to da je onda postignut dogovor na nasu stetu, jer je samo deset dana prije dogovora bila prica o nekim talovima, otimanju nase zemlje i slicno. Jos jedan rat iz kojeg nismo nista dobili, a izgubili mnogo. Ratovi sa vecinom poznatijih medija u drzavi. Evo i ovi posljednji. Jos jedna velika glupost. Njima je posao da pisu, da provjeravaju, istrazuju, pa na kraju i da prenose mahalske price. Imaju svoje izvore i na njih se pozivaju. Koliko su tacni pokazuje broj klikova na tim portalima i koliko ih raja prati. Da su losi niko ih ne bi citao i ne bi imali nikakav uticaj u drustvu. Sukobi s Mulalicem, Bogicevicem, Jahicem... Lakrdija oko Capljica, prica o bojkotu odredjenih igraca, prica o nekim unutarnjim strujama koje su kao dovele Capljica, a druga struja nije htjela njega, pa je clan jedne od najboljih ekipa koje je ovaj klub imao potrosen i bukvalno ponizen. Da, takodjer prepucavanje putem medija sa sindikatom fudbalera, s federalnom televizijom...
U svim tim ratovima, borbama, bitkama i kako vec nazvati sve to, mi smo se izgubili. Ekipa vjerovatno nikad losija, visimo na granici izmedju lige za prvaka i lige za opstanak, ucestale smjene trenera i rekonstrukcije ekipa. Prosle godine smo ostali bez Evrope, a ove godine se borimo za istu i bice prava katastrofa ako je ne izborimo.
Kako je rekao jedan veliki knjizevnik:" Ako si se uputio prema cilju i putem poceo zastajati i kamenjem gadjati svakog psa koji laje na tebe, nikad neces stici na cilj."
Takva je situacija i kod nas. Na svaku kritiku se burno reaguje i krece u neke ratove saopstanjima, borbe protiv ovih i onih, a cilj nam je sve dalje. Imali smo idealnu priliku za gradnju istoka, veliki odziv navijaca, a onda umjesto da se iskoristi momenat ide prepucavanje s nacelnikom i sd-om koje je usporilo gradnju tribine.
Ova uprava je napravila neke dobre stvari, posebno u adminstrativnom djelu, a sigurno najveca i najvaznija jeste rekonstrukcija stadiona. 99% navijaca ovog kluba bi preslo preko svega samo da vidi tu tribinu, da vidi Grbavicu u novom ruhu i to je trebao biti glavni cilj ove uprave. Sve je trebalo podrediti tome, a ostalo bi doslo na svoje bez nekog srkleta. Ovako se u sred rekonstrukcije stadiona krenulo u ratove i prepucvanja, neke sulude izjave o titulama, smjene trenera, tjeranje igraca.
Nazalost, ako se ceka neki trenutak da sve bude med i mlijeko, da svaki covjek na svijetu aplaudira na svaki potez uprave, mislim da nece docekati. Uvijek se nadje neko ko ima neke svoje interese, neko ko ima neko svoje misljenje i ako nastavimo ovoliko vremena i energije trositi da svakom kriticaru zacepimo usta putem zvanicne stranice, onda nismo na dobrom putu. Doveli smo sebe u situaciju da se prica o nekim podjelama navijaca ovoga kluba, o nekim strujama i otvorenim ratovima ove uprave i neke opozicije. To nije Zeljo i nikada nije bio. Na stranu svi uspjesi ovog kluba, finale kupa marsala, titula u Jugi, polufinale Kupa Uefa, titule i kupovi u nasoj drzavi, ono sto ovaj klub cini velikim jeste filozofija. Zaboravlja se da je ovaj klub iz naroda, da je klub radnika, sredstvo obicnog puka koji prkosi onima kojima se ne smije prkosti. Mi ne pisamo po sirotinji, mi ne gazimo nejac, mi ne uzimamo najbolje igrace iz lige, mi nismo favoriti za titule, i najvaznije od svega mi se ne borimo izmedju sebe. To se zaboravilo, a bez velike sloge danas ne bi gledali naseg Zelju. Zeljo su ona djeca koja odrastaju oko stadiona po parkovima i betonu, po sljaci na pomocnom stadionu, djeca koja odigraju polusezonu bez poraza kada ih svi otpisu, ona djeca koja danas ponosno predstavljaju svoj klub sirom Evrope.