Moderator/ica: storm_raider
Svaka cast, da si nam ziv i zdrav jos dugo. I da nam dolazis na Grbavicu jos dugo. Malo smo skrenuli sa puta, ali vraticemo se mi na pravi kolosijek. Trebamo se vratiti pravim vrijednostima i Zelju naseg podrzati. Razumijem i ja ovu omladinu, nikada ni rijeci ne mogu napisati na njih, ma ni protiv onih sto su bacili baklju. Ja sam nesto stariji, odrastao odmah nakon rata, bio godinama na Jugu, ali se dobro sjecam mog prvog poslijeratnog dolaska na razrusenu Grbavicu i prvog treninga na pomocnom. Nikada necu zaboraviti koliki mi je taj travnjak tada izgledao. Nesaglediv, nedokuciv. Nikada necu zaboraviti kadetski derbi protiv Sarajeva i koliko su svi bili ponosni oko mene na Zelju tada. Istina je da su sada neke druge vrijednosti, ali Zeljo je protkan dobrotom i uzajamnim razumjevanjem i zaista je najblizi dio porodice. Hvala ti, treba nam ovakvih postova. Nadam se da ce starija gospoda koja cita ovaj forum krenuti tvojim stopama i napisati nesto. A ovi mladji da ce citati, jer svi smo mi dio Zelje. Ovakve stvari nam samo pomazu.Ndare je napisao/la: ↑čet nov 15, 2018 10:10 amRijetko pišem a volim da čitam ovaj Naš forum. I shvatam da smo se uhvatili u krug tipa uprava napolje/uprava ostani. Da bih svatio ovu djecu a moram ih tako nazvati jer za mene jesu koji bezrezervno tjeraju upravu, moram krenuti od početka i naći suštinu i mislim korijen razloga za to. Helem onomad kako mi volimo reći u moje vrijeme moj stari me je svako jutro za mene tada pravo rano svaki vikend odvodio da gledam gepeka pofalićkog iskru i to je trajalo jutro pravo dugo jer smo se sa fićom prebacivali od pomoćnog Željinog, šljake pa do koševskih šljakastih terene i sve se stizalo pogledati do poslijepodnevnih sati. A naroda bilo uz one gelendere da jedva možeš naći mjesta. Spektakularno je bilo na glavnom terenu puna drvena penzionerska tribina i ostale krcate lijep sunčan dan a moj Željo protiv Crvenke igra u drugoj ligi a mi ushićeni ja onako mali staeri me u krilu drži da vidim. LJEPOTA!! Poslije toga vikend isti scenario isti obred mali fildžan ligaši i odlazak fićom na tekme a onda pravac Hrasnica gdje u prolazu sretnemo u Hrasnici u nakom kombiju folciki grupa kamen na kamen snima pjesmu a dugokosa Neda Ukraden ispred kombija potpisuje nekim momcima nake papiriće. A na stadionu Famosa karta više se traži i redovi. Viore se zastave Želje i Jugoslavije a stari mi kaže ova Nam je bitna utakmica jer Nam Željo ovim dosta toga rješava za ulazak. Meni nije bilo baš jasno gdje to ulazi Željo al mi je bilo predivno na prepunom stadionu Famosa gledati svog Želju. Prolazile su godine išlo se na šljaku pomoćni travnati, koševske šljake i Boga mi poćelo se i osamostaljivati pa na Grbavicu uz onu čuvenu "čiko mogu li sa Vama ući" prolazilo pored plave betonske ograde do ulaza i kad prođeš pored onog što cijepa karte uz onu čuvenu pitalicu čovjeku koji te uvodi "jel on tvoj" kad uđeš cijeli svijet je bio otvoren za tebe, srce bi lupalo nenormalno od uzbuđenja i ustrčao bih odmah lijevo ne mogavši da dočekam uz one prve betonske tribinice prije drvene da vidim tren i igrače kako se zagrijavaju dok se čulo šuštanje lišća sa jablanova na sjeveru a semafor DOMAĆI GOSTI ručna varijanta sa čovjekom koji je mijenjao rezultat iza gola na sjeveru onako kao i mi čekao početak utakmice. Djetinjstvo tadašnje bilo je u mojoj kao i u većini mahala zasnovano na poštavanju i kodeksima. Kad u žbunju nađeš staklenu flašu od kiseljaka i na pauzi tekme na velike gdje su golovi bili od kamenica odmjereni koracima i kad onu flašu ode neko da opere u smetljarniku ili prvog komšije i donese vode ko kaže prva že i tako dalje to se poštovalo kao da je zapisano i po tom redu se voda pila bez ikakvih predrasuda. Isto tako se poštovala hijerarhija u raji na malu srednju i veliku. Najveća čast ti je bila ako te velika ili srednja raja ubaci da igraš tekmu sa njima. Tad si se trudio kao da ti život od toga zavisi. Isto tako su se i slušali da im doneseš nešto i tu nije bilo nikakve priče. To je bilo najnormalnije i to se poštovalo. Počelo se i trenirati u Želji na šljaci i ondje na betonu iza istoka. Bilo je naporno i zafrkano a Rutko je znao i šljagu opucati ako petljaš više nego je rečeno. Dizači tegova i bokseri su non stop trčali uz niz stepenice juga. Uvijek je bilo živi na stadionu. Došla je i noć kada je Pista pustio i nije ispratio do kraja Ćuhaija a Maca kako reće nije se bacio kako treba i finale i Real ostaše onako kroz pjesme navijača epsko antologijska priča. Niko to nije zamjerio nego i iduće kolo Grbavica puna. Sport i život i Željo nastavili su dalje...Onda su došla vremena srednje škole i cuga je bila pod mus uz gitaru kad je neki dernek. Noć subote na nedelju i dom na Trebeviću gdje je nas dvadesetak muškoženskog sastava odvali uz zvekana klipače i krivo je more balkan.....Jutro u nedelju glava nekoliko desetina centimetara veća i jedno kilogram teža a usta i ždrijelo suhi al u glavi bubnja Željo Partizan moraš stići. Malo sam izvršio dohaviz uz rigoleto i planinsku hladnu vodu i pravac cesta na stop. Stao mi je nekakav moskvić i lik me je do dijela koji vodi ka žićari dobacio. Bio je ljubazan i nešto govorio al ja ga nisam havizo jer bilo je samo u glavi " Hoću li stići". Žićara tramvaj elektoprivreda izlazak na stanici i pogled na stadion gdje je tekla plavo bijela rijeka ljudi. Dan sunčan al prohladan već je pozna jesen mi onako oni jaki stadion krcat. Mi na jugu grobari istok do preko pola. Milko Batrović Spasić...Žvaka, Meša, MIki Tašo.. Uhhh.. I dođe i JNA najveća škola života za klinca koji postaje čovjek. I tamo tranzistor u dalekom Nišu i Željo na radiju. Rat i zapaljena Grbavica gdje je izgorio i dio moje duše i srca i tijela. Najgora ratna noć a zapalili su je na žalost i oni koji su dolazili na nju....Moraju znati mlađe generacije da ovo nisam slučajno napisao jer ova hronologija dovodi do toga zašto sam ja za upravu jer način odrastanja vjerovanja od one šljake, moga fiće koji nas je vozio i oca koji me je usmjerio kao Želji kao i njegov njega, prve žeđi, kupovine starijim, služenja vojnog roka, gledanja kako vam dio života i ljubav gori u plamenu dakle sve to vi na žalost niste imali mogućnost da prođete i da drugačije a ne paušalno date glas uprava napolje. Puno smo ja i Željo prošli da bi nas trenutno stanje razdvojilo. Krvarili smo zajedno u ovome gradu, tugovali i radovali se. A porodica se nikada ne napušta, pogotovo kad joj je teško....
Pa i kako ce kad je clanove birala troclana komisija iz ovih struktura,po principu,podoban-nepodoban.cipiripi je napisao/la: ↑čet nov 15, 2018 8:20 amKada se je prosle godine birao novi saziv Skupstine mi sa org-a smo izabrali svoja tri clana i za te momke znam da su glas razuma i da rade sve kako mi vecina odlucimo.
Niko od ove balavurdije nije clan Skupstine, sto automatski po Statutu znaci da nemaju pravo glasa i ne mogu odlucivati i donositi odluke u ime navijaca
A Ultrasa u kopu 101!exdomorocki je napisao/la: ↑čet nov 15, 2018 11:20 amPa i kako ce kad je clanove birala troclana komisija iz ovih struktura,po principu,podoban-nepodoban.cipiripi je napisao/la: ↑čet nov 15, 2018 8:20 amKada se je prosle godine birao novi saziv Skupstine mi sa org-a smo izabrali svoja tri clana i za te momke znam da su glas razuma i da rade sve kako mi vecina odlucimo.
Niko od ove balavurdije nije clan Skupstine, sto automatski po Statutu znaci da nemaju pravo glasa i ne mogu odlucivati i donositi odluke u ime navijaca
Kakav paradoks
JUG JE SAMO JEDAN!