sri nov 22, 2017 7:41 pm
Evo sad sa tekme...proslava uz bokalić, da se malo zagrije insan, pa kući laganini. Ne znam danas sam tako lagano odgledo tekmu, bez srkleta, nervoze, bez treme i straha da ga možemo fasovati, i ispasti. Da je i koju tekmu prve ekipe ovako pogledati. Cijelo vrijeme razmišljam zašto je to tako, i par je stvari koje utiču na moje ponašanje. Kao prvo momci su ekipa. Imaju glavu i rep, kvalitetno su posloženi. Kao drugo vidi se pozitivna vibracija između njih, ginu jedan za drugog, ginu za ekipu, za klub...idu glavom gdje neko ne bi ni nogom. Kao treće želja...zadnji atom snage, za svaku loptu, u svaki duel, bez respekta prema protivniku, sa psihološkom snagom, pobjedničkim mentalitetom i vjerom u sebe. Na kraju, lijepo je pobjediti, ali kada vidiš ovakvu skupinu momaka, igrača, da ovoliko daju od sebe, nemaš snage niti da im prigovoriš bilo šta. Nemaš snage za kritiku, zvižduk ili psovku. Sa ovakvim pristupom, i angažovanjem, uz neke dorade, može ova ekipa još, nisu oni sve rekli što znaju i umiju.
Samo 5% i ni stolice više!!!!