Prolazi evo već četvrti dan od utakmice koja nas je sviju potkopala, skratila nam živote, urušila zdravlje itd itd. Mada ja mislim da je prelomni trenutak bio drugo poluvrijeme u Krupi, mislim da je poslije te utakmice bilo manje-više svima jasno gdje smo šta smo.
Prošli smo za ova 4 dana kroz raličite faze od sjebavanja, nevjerice, ljutnje, reformatorskih ideja za smjenu svih i svakoga. Uprava našeg voljenog kluba već se oglasila u medijima svojim saopćenjima koja su takva kakva jesu.
Ništa neobično, gube se u posljednje vrijeme ko abdest, pa im nije teško da srljaju iz greške u grešku.
Prije svega, prije bilo kakvog obraćanja javnosti trebali su se obratiti nama, dakle nama armiji navijača i objasniti šta i kako se dešava, izvinuti se ako treba, i sve već što i ide uz to. Koliko znam do sada to nisu uradili. Nadalje, nisu trebali izdavati nikakva saopćenja dok koliko god nesposobni NSBIH ne da svoj izviještaj sa utakmice u BN pa onda fino argumentovano sa par pismenih dopisa da kažu šta misle o svemu. Ovako su ih oni koji su sve ovo i zakuhali spustili na svoj nivo i još navukli na tanak led.
Reakcija Bake na pressu poslije utakmice jasno govori kakva je situacija. Nismo mi oni pa da nam urlikanje i galama budu najjači argumenti. Vjerovatno ga je to sve i pogodilo toliko jer je tekma bila očito naštimana, pa čak i u takvim okolnostima sami smo sebi najviše krivi. Sreća u nesreći što smo mi titulu već prebolovali, halalili se snjom, ispili svoju čašu žuči i konačno prodisali i progledali.
Od utakmice u nedjelju nemam apsolutno nikakvih očekivanja, utakmica ko utakmica. Sve je moguće i ništa nije moguće. Ovisi kako je ko stvari posložio u svojoj glavi. I još nešto Petroviću Slavko, nisi ti jedini koji imaš svoje teftere i tekice. . .