čet avg 18, 2022 10:57 pm
Fudbal nije nikada bio jedan čovjek, niti jedan igrač. Nemoguće je fudbalski klub spojiti sa takvim načinom funkcionisanja i opstanka u bilo kojem podneblju pa tako i u našem. Klub je skup ljudi koji pušu u istom smjeru i čine sve da naprave da tom klubu i tim ljudima u konačnici bude bolje. Kod nas to već jako dugo nije bio slučaj, iz x ili y razloga. (Ne bih o njima.)
Ako prati iko kolumne stranih fudbalera ili eto čak iz regiona znao bi da dušu kluba čine obični radnici istog poput ekonoma, čistačica, ljudi na održavanju terena, "medicinara" i ostalih. Oni koji su najdalje od oka kamere. Klub čini i stručni štab, i simbioza istog međusobno, gdje svi imaju povjerenja jedni u druge i rade za dobrobit kluba, a ne vlastitu promociju i dobrobit. Više puta se pokazalo da i pojedinac izvlači iz sebe maksimum samo onda kada je ekipa skladna.
Klub čine i fudbaleri. Nekada su fudbaleri bili "romantičari". Potezi u kvadratu prostora, a ringišpil u glavi protivnika pokušavajući da zaustavi seriju driblinga. Danas, to više nije fudbal. Fudbal je danas ono što Santos kod nas proizvodi najviše na terenu. Motorika, trčanje, pressing, pokušavanje da protivnika u ranoj fazi njegove igre primoraš na grešku i onda istu kapitaliziraš pogotkom.
Eh ovo napisano, to je 0,01% onoga što je klub. Za ostatak, možda nekad u bolja vremena.
Za život cijeli, plavo-bijeli.
Ne znam ko će te voditi, ko će trener biti, ko će vodu nositi ili ko će travu kositi. Znam da ću ja tu biti.