Svi mi ovdje znamo i slazemo se oko toga sta nama nedostaje i sta bi nam sve trebalo da se
vratimo tamo gdje smo nekada bili i da nas Zeljo ponovo bude onaj stari Zeljo. Znamo da nam
je potreban kvalitetniji strucni stab, znamo da trenutno u rosteru imamo previse igraca koji ne bi
trebali da budu tu, znamo na kojim pozicijama nam najvise skripi, znamo da bi morali imati dva
brza i prodorna krila koja znaju centrirati, znamo da bi morali imati barem jednog napadaca koji
bi bio sposoban te centarsuteve pretvoriti u gol, znamo da ce uskoro poceti prelazni rok i sto je
najgore, znamo da smo u istoj finansijskoj dubiozi kao i pred pocetak ove sezone, a, nazalost,
znamo i sta to znaci...Vrlo cesto smo raspameceni, isfrustrirani i ljuti zbog onoga sto gledamo na
terenu, pa u afektu mislimo rijesiti problem na najjednostavniji i najlogicniji nacin : sve ovo treba
nabiti nogom i rastjerati, ovo nije kvalitet ni za Federalne lige, a kamoli za Zelje. Nazalost, to je
tacno, ali, sta onda ? Koga dovesti, kako se pojacati, kako uskladiti zahtjeve u smislu kvaliteta
sa praznim dzepom ? Niko jos nije izmislio vruci led, ni hladnu vatru, pa necemo ni mi. Prema tome,
za sada, dok se finansijska situacija ne promijeni, mi, jednostavno nismo u poziciji da tjeramo ili
otpustamo bilo koga, bez obzira na njegov kvalitet, jer cemo tesko, vrlo tesko naci nekoga boljeg
za platu koju mu mozemo omoguciti. Strah me je i pomisliti koliko imamo igraca kojima u junu
istice ugovor i kako cemo rjesavati njihov status. Ali, eto, uvijek je dobro u zivotu biti optimista i
nadati se najboljem. Eto i naseg dragog Stoleta proglasise mrtvim, a covjek jos uvijek ziv, ja ga
otplakao i ozalio, dodje mi da u zemlju propadnem ... Sta da se radi, bice to sve dobro.