čet sep 03, 2026 2:09 pm
“Ljudi u Željezničaru nikada nisu vjerovali u mene. Igrao sam dvije sezone za prvi tim. Nikada nisam osjetio da trener i stručni tim vjeruju u mene. Bio sam dijete kada sam ušao u prvi tim i znao sam nekada odigrati dobru utakmicu, znao sam nekada i podbaciti, ali mi nikad nisu pružili priliku da pokažem sve što znam. Nikada nisu sjeli sa mnom i rekli: ‘Dobro, dečko, odigrao si loše, ali nije kraj svijeta, biće bolje.’
Znao sam ući u igru na petnaestak minuta i odmah čuti prozivanja sa tribina, razne uvrede i poniženja. Niko ne može napraviti ništa za desetak ili petnaest minuta na terenu. Niko, pa ni najveći napadači na svijetu, a kamoli ja sa 18 godina. Niti jednu utakmicu, zbog pritiska koji sam osjećao od prvog dana, nisam odigrao onako kako znam da mogu. Nikada nisam bio opušten. Uvijek sam razmišljao šta će reći navijači ili struka. Kada sam otišao vani, shvatio sam da nije važno šta ko kaže za mene. Važno je samo ono što napravim na terenu”, priča Džeko
Ne kažem da su svi Edin i da trebamo šutiti i bodriti svakog mladog igrača koji zaigra na Grbavici, ali jbmu ne moramo ni ovo da radimo, a radimo već decenijama...