Leon_Professional je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 12:11 am

SIMA_SIMAU je napisao/la: ↑

sub sep 26, 2020 10:53 pm

Jedva cekam nasu sljedecu tekmu da vidimo naseg strucnjaka i zvijezde u akciji. Hoce li im Tuzla biti preveliki zalogaj ili su konacno "naucili" igrati.

Budućnost je prva?

SIMA_SIMAU je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 12:20 am

Leon_Professional je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 12:11 am

SIMA_SIMAU je napisao/la: ↑

sub sep 26, 2020 10:53 pm

Jedva cekam nasu sljedecu tekmu da vidimo naseg strucnjaka i zvijezde u akciji. Hoce li im Tuzla biti preveliki zalogaj ili su konacno "naucili" igrati.

Budućnost je prva?

Nemoj me zajebavati, necemo se valjda i s njima patiti.

NAVIJAČ je napisao/la: ↑

sub sep 26, 2020 11:43 pm

samo_da_repliciram je napisao/la: ↑

sub sep 26, 2020 10:26 pm

Stanje medju rajom je takvo da je hitno potrebno da nego odgovori na neka vrlo vazna pitanja, da li je moguce napraviti ozbiljan intervju sa nekim iz kluba, a da to nije Amar Osim?! Ljudi se kolju po forumima, drustvenim mrezama, vjerovatno bi i po ulici da se moze na utakmice, a svi šute. Evo npr i ovo oko te UEFA-ine inspekcije može biti jedno od pitanja, to uopšte nije zajebancija. Sad će oko toga da se mahala jeste nije jeste nije

Bice malo jasnije kad se oglase navijaci i kad saznamo stav skupstine, a ovo drugo nece uskoro. Forumi i drustvene mreze nisu mjerodavne apsolutno ni za sta ozbiljno sto se tice kluba. Pred zadnju skupstinu na poziv navijaca pojavilo se 200 ljudi, a na zadnjoj gostujucoj utakmici bilo je nesto vise od 100 ljudi. To pisem da napomenem ko je mjerodavan i ko se pita. Ovo ostalo je goli qrac...
Uglavnom, nesto ce se morati promjeniti. Ovako ne ide cak mislim da je proljece neizvjesno ako se nesto drasticno ne promjeni. Naravno i promjene i smjene i svaki naredni potezi se moraju vuci iskljucivo za dobrobit Zeljeznicara.

PlainOfJars je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 1:52 am

"...A Želјo? Želјo je moj tim. Osnovan početkom dvadesetih u okviru želјezničarskog saveza, Želјo je oko sebe okuplјao radničku klasu. Nacionalno je bio šaren, kao i radnici u to vrijeme. Činjenica da je dosta Hrvata radilo na želјeznici, kao kapacitet naslijeđen još iz Austrougarske, privukao je dobar dio tog živlјa da navija za ovaj klub. No, Želјo je, kao radnički klub, imao ton internacionalizma, koji je, svjesno ili nesvjesno, u Titovo doba privukao i veliki broj mladih, nacionalno neopterećenih Sarajlija svih nacionalnosti, jer je simbolisao ono što u fudbalu najviše volim. Mali klub velike istorije, prkosan i vedar, sa navijačima koji ga vole, ne samo zbog nasušne potrebe da se bude dio nekog tijela, gomile, ne samo zbog potrebe da se identifikuješ sa nečim, nego zbog čiste lјubavi, bez potrebe da se ta lјubav pokazuje drugom.

Želјo je prapočelo svega što se ne predaje, bunt, krik, matica svih individualaca, karavan-saraj na dugom i uzaludnom putovanju ka pravednom.

Nikad mi neće biti jasni lјudi koji navijaju za velike klubove. Oni su rasterećeni drame, slave titule kao rođendane, a broj tih slavlјa otuplјuje intenzitet uzbuđenja, njegovu jedinstvenost. Navijati za mali klub znači držati život u svojim rukama. Znati cijeniti svaku pobjedu, svaki remi. Suočiti se sa nevolјama i iz njih vaditi korisno. Navijati za mali klub znači uživati u trijumfu... I pričati o njemu godinama... do slјedećeg... vrijednost pobjede mjeri se sopstvenim suzama, vrijednost poraza ličnim očajem. Navijati za mali klub znači imati stav u životu, suočiti se s nevjerom, ne biti emotivno kastriran, već potentan i moćan. Navijati za veliki klub znači biti utoplјen u gomilu, biti emotivni evnuh, bizaran tip, dio gomile, bezličan, blijed. Neko ko se skriva iza mnogo poznatih boja.

Ajde, kako biste se vi ponašali prema nekome ko navija za Real iz Madrida? Ili za Bajern, ili za Mančester Junajted? Može li to biti ličnost? Naravno da ne. Liči vam na likove iz televizijskih reklama. A zamislite da upoznate nekoga ko navija za Kvins Park Rendžers. Pa da ga vodiš kući odmah!

Mali tim nosi sa sobom veliki san, a veliki tim snova nema... on ih je ostvario. Mali tim je uvijek na korak od ostvarenja sna, ali ga nikad ne ostvari, jer ostvarenjem sna čovjek izgubi smisao postojanja. Kažu, ostvario sam svoj san! Pa što se onda ne ubiješ, frajeru? Ispuniti san znači prestati postojati, jer postojanje je put do sna! Ako se san ispuni, pa zašto onda postoji raj!?

A Želјo je samo snio... I mi s njim...

Sanjali smo do Videotona... osamdeset pete... polufinale kupa UEFA... san je bio nadohvat ruke... I koliko je finalna utakmica svjetskog prvenstva između Mađarske i Nјemačke u Fasbinderovom filmu Brak Marije Braun predstavlјala buđenje jedne razorene nacije, dizanje feniksa iz pepela, toliko je Želјin poraz od Videotona predstavlјao kraj svake iluzije, poraz ideje, njen nestanak i sahranu. Poslije Videotona nema više zanesenjaka, njihova misija je završena, lјudsko biće gubi dimenziju tragača, u čovjeku ostaje samo spavač, onaj koji slijedi bespogovorno, drogiran i apatičan slušalac.

Želјin poraz bio je znak da uzalud sanjamo. Pad kule od karata. Najava kataklizme. A falilo nam je pet minuta. I malo spretniji napadači...
Ali uvijek je tako. Ispunjenje sna je samo na par koraka od vas, na sekund kasnije. San mora biti nadohvat ruke, inače se ne bi zvao san, zvao bi se noćna mora. Sanjar mora da bude blizu realizacije svog sna, ne zbog sebe, već zbog onih koji će naslijediti njegovo sanjarenje, a bez naslјednika nema ni svijeta ni sna. Blizina ispunjenja sna je to što motiviše nove sanjare, što im uliva nadu, tu sestru sna, da se san može ispuniti.

Svaki sanjar naslјeđuje nekog drugog sanjara. Nјegova je reinkarnacija. Da nas je Videoton pobijedio u prvom poluvremenu, niko više ne bi naslijedio naše sanjarenje. Ono bi bilo izgublјeno i zaboravlјeno kao što su milioni snova lјudskoga roda otišli nezabilјeženi, zaboravlјeni, sahranjeni i mrtvi. Da smo od Videotona izgubili glatko, svi bi rekli: ovi su pukli ko zvečke, šta sad mi treba da očekujemo?

Ali mi nismo pukli, mi smo bili blizu. Pet minuta do kraja. Tih pet minuta uliva nadu da je ostvarenje sna moguće. Mi ga nismo ostvarili, jebiga, ali je to znak da će se pojaviti neko iza nas, neko mlađi i neko luđi, koji će nastaviti da sanja naš san. Taj neko... sigurno... reći će: „Jebote, pa njima je falilo pet minuta... samo pet minuta i oni bi ostvarili san! Dakle, moram to da pokušam. Možda sam baš ja taj koji će ga otjelotvorit. Sad imam njihovo iskustvo, sad znam kako se to radi... znam kako da prejebem tih pet minuta." I... opet ukrug.
I taj sanjar će izgubiti na pet minuta do kraja. U to možete biti sigurni. Raspršiće se sva njegova ideja, pretvoriti se u balončiće od sapunice, ali otići će razočaran, sa dubokim saznanjem da mu je falilo pet minuta... Ta ideja o pet minuta postaje ideja vodilјa za svaku slјedeću generaciju sanjara. Život bez sna nema smisla. Bez sna život je opustošen i suv. Nema tih para, tog bogatstva, te zlatne žice koja može da zamijeni jedan običan lјudski san. On čovjeku daje smisao, odvaja ga od ostalog svijeta, daje mu integritet, ličnost, gura ga naprijed, sve do tih poslјednjih pet minuta, kada se mora raspršiti i nestati, jer na njega čekaju slјedeće generacije. I zato, sanjajte, kao što smo sanjali mi, da ćemo se popeti, osvojiti, uzeti, dići, razvaliti, urnisati... I sve je to bilo na korak od nas, dok Ferenc Čuhaj, lijevi bek Videotona nije neopaženo ušao u šesnaesterac Želјezničara, čiji su igrači već slavili dosegnuće sna, i u maniru iskusnog strijelca loptu poslao u nebranjeni dio mreže.

Naš san se raspršio... sad čeka vas. Ono što smo sanjali mi to sad sanjate vi!"

PlainOfJars je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 1:52 am

"...A Želјo? Želјo je moj tim. Osnovan početkom dvadesetih u okviru želјezničarskog saveza, Želјo je oko sebe okuplјao radničku klasu. Nacionalno je bio šaren, kao i radnici u to vrijeme. Činjenica da je dosta Hrvata radilo na želјeznici, kao kapacitet naslijeđen još iz Austrougarske, privukao je dobar dio tog živlјa da navija za ovaj klub. No, Želјo je, kao radnički klub, imao ton internacionalizma, koji je, svjesno ili nesvjesno, u Titovo doba privukao i veliki broj mladih, nacionalno neopterećenih Sarajlija svih nacionalnosti, jer je simbolisao ono što u fudbalu najviše volim. Mali klub velike istorije, prkosan i vedar, sa navijačima koji ga vole, ne samo zbog nasušne potrebe da se bude dio nekog tijela, gomile, ne samo zbog potrebe da se identifikuješ sa nečim, nego zbog čiste lјubavi, bez potrebe da se ta lјubav pokazuje drugom.

Želјo je prapočelo svega što se ne predaje, bunt, krik, matica svih individualaca, karavan-saraj na dugom i uzaludnom putovanju ka pravednom.

Nikad mi neće biti jasni lјudi koji navijaju za velike klubove. Oni su rasterećeni drame, slave titule kao rođendane, a broj tih slavlјa otuplјuje intenzitet uzbuđenja, njegovu jedinstvenost. Navijati za mali klub znači držati život u svojim rukama. Znati cijeniti svaku pobjedu, svaki remi. Suočiti se sa nevolјama i iz njih vaditi korisno. Navijati za mali klub znači uživati u trijumfu... I pričati o njemu godinama... do slјedećeg... vrijednost pobjede mjeri se sopstvenim suzama, vrijednost poraza ličnim očajem. Navijati za mali klub znači imati stav u životu, suočiti se s nevjerom, ne biti emotivno kastriran, već potentan i moćan. Navijati za veliki klub znači biti utoplјen u gomilu, biti emotivni evnuh, bizaran tip, dio gomile, bezličan, blijed. Neko ko se skriva iza mnogo poznatih boja.

Ajde, kako biste se vi ponašali prema nekome ko navija za Real iz Madrida? Ili za Bajern, ili za Mančester Junajted? Može li to biti ličnost? Naravno da ne. Liči vam na likove iz televizijskih reklama. A zamislite da upoznate nekoga ko navija za Kvins Park Rendžers. Pa da ga vodiš kući odmah!

Mali tim nosi sa sobom veliki san, a veliki tim snova nema... on ih je ostvario. Mali tim je uvijek na korak od ostvarenja sna, ali ga nikad ne ostvari, jer ostvarenjem sna čovjek izgubi smisao postojanja. Kažu, ostvario sam svoj san! Pa što se onda ne ubiješ, frajeru? Ispuniti san znači prestati postojati, jer postojanje je put do sna! Ako se san ispuni, pa zašto onda postoji raj!?

A Želјo je samo snio... I mi s njim...

Sanjali smo do Videotona... osamdeset pete... polufinale kupa UEFA... san je bio nadohvat ruke... I koliko je finalna utakmica svjetskog prvenstva između Mađarske i Nјemačke u Fasbinderovom filmu Brak Marije Braun predstavlјala buđenje jedne razorene nacije, dizanje feniksa iz pepela, toliko je Želјin poraz od Videotona predstavlјao kraj svake iluzije, poraz ideje, njen nestanak i sahranu. Poslije Videotona nema više zanesenjaka, njihova misija je završena, lјudsko biće gubi dimenziju tragača, u čovjeku ostaje samo spavač, onaj koji slijedi bespogovorno, drogiran i apatičan slušalac.

Želјin poraz bio je znak da uzalud sanjamo. Pad kule od karata. Najava kataklizme. A falilo nam je pet minuta. I malo spretniji napadači...
Ali uvijek je tako. Ispunjenje sna je samo na par koraka od vas, na sekund kasnije. San mora biti nadohvat ruke, inače se ne bi zvao san, zvao bi se noćna mora. Sanjar mora da bude blizu realizacije svog sna, ne zbog sebe, već zbog onih koji će naslijediti njegovo sanjarenje, a bez naslјednika nema ni svijeta ni sna. Blizina ispunjenja sna je to što motiviše nove sanjare, što im uliva nadu, tu sestru sna, da se san može ispuniti.

Svaki sanjar naslјeđuje nekog drugog sanjara. Nјegova je reinkarnacija. Da nas je Videoton pobijedio u prvom poluvremenu, niko više ne bi naslijedio naše sanjarenje. Ono bi bilo izgublјeno i zaboravlјeno kao što su milioni snova lјudskoga roda otišli nezabilјeženi, zaboravlјeni, sahranjeni i mrtvi. Da smo od Videotona izgubili glatko, svi bi rekli: ovi su pukli ko zvečke, šta sad mi treba da očekujemo?

Ali mi nismo pukli, mi smo bili blizu. Pet minuta do kraja. Tih pet minuta uliva nadu da je ostvarenje sna moguće. Mi ga nismo ostvarili, jebiga, ali je to znak da će se pojaviti neko iza nas, neko mlađi i neko luđi, koji će nastaviti da sanja naš san. Taj neko... sigurno... reći će: „Jebote, pa njima je falilo pet minuta... samo pet minuta i oni bi ostvarili san! Dakle, moram to da pokušam. Možda sam baš ja taj koji će ga otjelotvorit. Sad imam njihovo iskustvo, sad znam kako se to radi... znam kako da prejebem tih pet minuta." I... opet ukrug.
I taj sanjar će izgubiti na pet minuta do kraja. U to možete biti sigurni. Raspršiće se sva njegova ideja, pretvoriti se u balončiće od sapunice, ali otići će razočaran, sa dubokim saznanjem da mu je falilo pet minuta... Ta ideja o pet minuta postaje ideja vodilјa za svaku slјedeću generaciju sanjara. Život bez sna nema smisla. Bez sna život je opustošen i suv. Nema tih para, tog bogatstva, te zlatne žice koja može da zamijeni jedan običan lјudski san. On čovjeku daje smisao, odvaja ga od ostalog svijeta, daje mu integritet, ličnost, gura ga naprijed, sve do tih poslјednjih pet minuta, kada se mora raspršiti i nestati, jer na njega čekaju slјedeće generacije. I zato, sanjajte, kao što smo sanjali mi, da ćemo se popeti, osvojiti, uzeti, dići, razvaliti, urnisati... I sve je to bilo na korak od nas, dok Ferenc Čuhaj, lijevi bek Videotona nije neopaženo ušao u šesnaesterac Želјezničara, čiji su igrači već slavili dosegnuće sna, i u maniru iskusnog strijelca loptu poslao u nebranjeni dio mreže.

Naš san se raspršio... sad čeka vas. Ono što smo sanjali mi to sad sanjate vi!"

Plavi orkestar je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 11:48 am

Nisam procitao Fajront u Sarajevu.Procitao sam nekoliko odlomaka i shvatio da poslije rata,kojeg sam proveo u Sarajevu,nemam ni snage ni volje a ni zivaca da citam Neletove lazi i konstrukcije.Ima tu i istine koja je preuvelicana a koja tjera vodu na njegov mlin i samo zbog toga ju je i napisao.Veliki je Zeljovac i poslije rata je jednu moju kolegicu koja je i njegova kolegicu cesto zvao i samo pitao za Zelju.Eto to je Zeljo.To je taj mali klub kako ga Nele opisa.Taj mali klub je zbog mnogo cega bio omiljen u cjeloj Jugoslaviji,od Vardara pa do Triglava.Šta se desilo pa nije više tako ni u ovoj maloj zemlji,nije više ni u gradu u kojem je nastao,cak nije ni u krugu njegovih najvatrenijih pristalica.Odgovora je više a jedan nam sjedi u klubu.Nije to jedan covjek,više ih je od rata na ovamo koji su od Zelje napravili ovo.Ovo sad je da nismo ni veliki ni mali klub,Mi smo sad trenutno ništa.Ovi koji trenutno sjede i od Zelje prave ništa trebaju da znaju da kad neko ko nije zidar zida zid a taj se zid sruši,on ga ponovo ozida a on se sruši taj shvati da i ako ga slucajno ozida na taj nakaradan nacin postoji mogucnost da se cjela kuca sruši i on odustaje,ne rizikuje.Zašto Dzubur i kompanija ne odustaju?Zašto rizikuju da se Zeljo sruši ko kula od karata.

alombardo je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 11:52 am

Kao "aktivac" imovine spominje se vojovada boemi

alombardo je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 11:52 am

Kao "aktivac" imovine spominje se vojovada boemi

IlProfessore je napisao/la: ↑

ned sep 27, 2020 12:31 pm

Ma nele je smećar onaj pogani, neka mu kupi pun fanšop dresova, on je smeće ljudsko, odron i daBogda više ne vidio Sarajeva ni na slici.
Može li mi neko reći konkretno u čemu je razlika između situacije čelika i naše situacije, konkretno da li su oni već imali izgubljenih presuda po pitanju dugovanja, ili onih u postupku i koliko mi možemo preživjeti ovim životom od danas do sutra, gdje nam se ne nadzire stabilizacija u Klubu ni pod razno, osim eventualnom prodajom terena?