Mozda bi bilo najbolje da malo spustimo loptu, ohladimo, par puta duboko udahnemo i shvatimo da smo svi
mi prije svega NAVIJACI Zelje, da je to ono sto nas okuplja i cini porodicom, rajom, bracom....Stranice i stranice su
ispisane danas, a sve me to podsjeca na situaciju kada zelis proslaviti rodjendan, okupiti drago drustvo, sjetiti se
starih dana i uspomena, svih onih zajednickih derneka i akcija, zajednickih radovanja i tugovanja, evocirati proslost,
planirati zajednicku buducnost, ali, umjesto toga oni se napiju, posvadjaju, potuku, polome sve oko sebe i razidju ljuti,
iznervirani, natakareni, a da su i zaboravili koji je danas dan...I, nakon svega, svako ce misliti isto ono sto je mislio i
juce. Ne treba nam to, ne treba nam nikada, narocito ne danas....
Bitno je da sutra pobijedimo, bez obzira kojim rezultatom, da malo prosirimo roster dajuci priliku i onima koji u posljednje
vrijeme ne igraju cesto, da se sacuvamo od povreda, pa da u slijedecem kolu protiv Radnika, u jednoj izuzetno vaznoj
utakmici, ponovo budemo onaj Zeljo kao u derbiju....Radnik nam je veliki duznik i motiva ne bi smjelo nedostajati, ali ih
definitivno ne smijemo podcijeniti, jer su pobijedili i Zrinju i Tuzlu....Idemo skupa, svi zajedno, kao jedan....
Naprijed, Zeljo, ljubavi moja !!!!!