sub jul 13, 2019 1:45 pm
Željo...a kojom drugom rječju početi rečenicu kada se govori o ljubavi. Željo...to su generacije znanih i neznanih koji su pohodili Dolinu ćupova. Približavanjem stadionu mijenja se stanje uma, srce drugačije kuca, drugačiji je pogled...korak Sve je nekako drugačije, a opet isto. Željo...put popločan iskušenjima. Put, kojim koračaš gordo, prkosno, ponosno. Poklekneš, pa ustaneš i ideš naprijed...korak po korak...uvijek naprijed...obložen ushićenjem. Neobjašnjivo.
Željo...rijeka koja ima izvor, ali nigdje ne uvire. Beskrajna rijeka, koja je sebi napravila korito i teče...teče. Nekada mirna i tiha, pa iznenada podivlja i melje...nosi sve pred sobom. Potom se smiri...utiša...da je suncem okupa plavetnilo neba. Da oslušne poj ptica, da napoji žednog i nahrani gladnog iz svojih njedara punih ljubavi. Neobjašnjivo.
Željo...to su dobri ljudi, koji pokloniše sebe njemu. Željo...to su dobri ljudi koji pomogoše da se ranjena Grbavica obnovi, uljepša, sagradi. Željo je ljubav. Koliko ljubavi, danas ima u Želji? Jesmo li došli u situaciju da su unutra neki, kojima je bitniji sopstveni, od interesa Želje? Da. Tako je bilo odvajkada i takve će Željo da odbaci. Uz Želju uvijek ide riječ - Neobjašnjivo.
Dok istina obuje cipele laž je već obišla cijeli svijet.