ned jun 09, 2019 1:02 pm
Ovo saopstenje grupe i odziv nas navijaca na poziv da dodjemo na skupstinu je daleko najbolje sto nam se moglo desiti. Svaka cast i veliko hvala momcima na inicijativi i akciji.
Ne samo da su stali na crtu u momentu kada je klub bukvalno pred liticom i kada prihvatas svaku pruzenu ruku koja te spasava momentalnog pada, ne gledajuci cija je ruka. A nama su trenutno pruzene samo dobro prljave ruke. Pored ove velike koristi, grupa je saopstenjem jasno dala do znanja i buducim mesetarima da od stambenih zgrada na mjestu gdje smo nekada krvavih koljena trenirali na sljaci nema nista. Bravo momci!
A mi, navijaci, moramo svako sebi postaviti pitanje: Je li vaznije da osvojimo titulu i mezimo komsije ili je vaznije da nam sinovi i unuci mogu gledati Zelju. Ovog Zelju, starog, naseg. Ne nekog Royal Zelju. Naravno da je najbolje i ovce i novce. Ali ako jedna ili vise titula znace sudbinski rizik, onda meni titule ne trebaju.
Ja sam prije par dana napunio 40 godina. Moj sin zivi u Berlinu. Jednoga dana kada svoj zivotni zavjet budem njemu prenosio, kada moji roditelji, njegovi dedo i nana budu pod lijepom zemljom bosanskom, hocu da mu mognem reci: „Sine odi nekada u Sarajevo, pogledaj Zelju i obidji mi mezar.“