pon dec 31, 2018 5:28 pm
2018-ta godina za nas Zeljovce jedna od tuznijih.
Pocela je nekako uz euforiju, sportski rezultat je obiljezio remi u Mostaru 3-3 izgubljena titula i osvojen kup i za kraj godine ovaj rezultatski krah uz silnu stetu koju su nam nanijele sudije.
Koliko god cudno za Zelju to nije najveci neuspjeh ove sezone.
Tokom godine izgubili smo puno nasih drugova i brace koji su voljeli ovaj klub. Nek im je vjecni rahmet i pocivajte u miru.
Mi koji smo ostali smo nikad podjeljeniji. Jedni oza Misimovica jedni iza Amara, a malo nas je zivjelo tu iz ove perspektive ludu ideju da obojca budu u Zelji.
U novoj godini nam zelim da se konacno malo presaberemo i ujedinimo, i pocnemo navijati za Zeljeznicar. Da naucimo zivjeti i prihvatiti greske Senadove uprave takodjer da shvatimo da Amar nije bezgresan i da su u tom periodu napravljeni najveci dugovi.
Za kraj sjetite se rijeci naseg rahmetli brata
"Svi nešto slave… Zrinjski što će ponovo biti šampion, Sarajevo što to neće biti Željo, Čelik opet što ostaje u društvu najboljih! Samo mi ne slavimo… Ne slavimo čak ni što ćemo ove godine nakon punih 13 godina evropske utakmice gledati na našoj Grbavici, a ne u nekom ukletom lavoru. Ne slavimo jer smo svjesni da smo to ove godine zaslužili najviše, ne zbog njihove igre na terenu, koliko zbog naše pjesme i zajedništva na tribinama… Zbog ljubavi u Dolini i oko nje, zbog ljubavi u svim djelovima grada od Mahale do Dobrinje, pa daleko i šire…
A kada si najbolji, najveći i najtrofejniji onda su i kriteriji visoki. Nama je neuspjeh biti drugi, treći, ne podići jedan pehar, tako je i uvijek će tako i biti!
"Samo je od toga veći neuspjeh kada mi nismo skupa, kada nismo jedna porodica… Gledao sam Fatu dan poslije derbija kako plače. Sjedila je sama i plakala, kao da je sva ova sezona iza nas stala u te njene suze, koje su na kraju trebale biti radosnice… Danas opet želim da je vidim onako krezavu kako se smije, želim opet da vidim i Šemsu koji je i ovaj put autostopom iz Donjeg Vakufa došao da gleda svoju najveću ljubav. Želim da vidim svoju braću i drugove prije tekme. Onako jedni će na Jug, drugi na Sjever, Istok, Zapad… na sve strane našeg hrama. Grbavica je nama naša Meka i Medina, naše Međugorje, naša misa i naša teravija… Zajedno ćemo osluškivati rezultate s drugih terena, smijati se i pjevati, tugovati pa i bolovati opet ako treba, nije to ništa novo za nas…
Sve je laške kada smo skupa, kada smo svi tu, jer danas nam igra Željezničar!
I kada dodju losi rezultati, budala ova nece prestat da te prati!