(Priča o Wirsimu, Wolffu, Nicholasu, Prinzu, Frommu, Markusu...)
Ova priča je počela još nekog dana na ljeto 2010. godine. Mogao bih vam reći i tačan datum, koje slabo pamtim, koji motaju prebrzo, ali uz pomoć Google.
Opet mi je uspjelo ne sjećati se šta se dešavalo na terenu. Sjećam se suza svoga lijepog druga E. i remakea hita Nema Evrope, našeg jedinog T.
I dok sam razumio suze svog E., frenetičnost T. koji su dobili nagradu za, budimo iskreni period boli i anemične plave koje sam ja prilično propustio, pitao sam se do kada će taj period Amara Osima trajati. Lijepe priče u Bosni traju kraće i rijeđe su od ljeta.
Mrzim ponekad svoj osjećaj inituicije. Nisam ja neki Nostradamus, nego sam prilično naučen da u ovoj našoj zemlji narod ima talenta za radost, ali i za gadost.
Istorija Kluba
Spojio sam te dvije ljubavi, istoriju i sport. Vrlo je zahvalna disciplina istraživati o Željezničaru, zbog brđanskih piromana koji zametnuše preko 300 trofeja i dokumenata u par sati...
Prethodni autori knjiga o klubu, normalno periode dijele prema sportskim rezultatima, unutar dužih perioda selektiraju periode po određenim igračima ili trenerima (Ribarova era, Osimova era).
A između svega što radim, ja sam tražio dokaze da je Željina istorija u mnogome zavisila od prokletog gola u posljednjim minutama. Kad smo ga zabijali, slavilo se ko da se dijete rodilo. Kad bi ga primili, umiro nam je neko u familiji.
Bosanci su daleko od flegmana, da slovenačko i češko južnjaci za nas izgleda ko tepanje. Ovo je Grčka-Atina, i ludilo Južne Amerike bez mora i okeana. Tako da svaki sportski uspjeh pošalje sve na dobro ili na loše za dugo. Čuhai nas umalo posla u drugu ligu 92, a Zuban nas ponovo diže... I onda dođe par trofeja, pa sve mi to, onako kako se brzo zasitimo gotive, naviknuti na melanholiju, razbucamo (neću da psujem dok ovo pišem), zapalimo, popijemo i volimo se sjećati kako nam je dobro bilo.
Dakle, odgovorno tvrdim da je istoriju kluba tvorilo posljednjih 5 minuta plus sudijsko.
Svako tako malo poslije jednog takvog gola, trajao bio neki više-manje redovan period uspona i pada. Tako da mi je bilo logično čekati par godina patnje, dok se švabe ne pojaviše u klubu.
Jedno fuljeno inšAllah
Dvije kafe, jedna ostvarena i jedna neostvarena.
Dobar moj ahbab A. vodi borbu s vjetrenjačama ovog sistema. A. je prava ilustracija stanja u kojem se nalaze mladi. Visokoobrazovan, pošten, čestit, radoholik, sposoban... bez posla.
A. i ja smo isti kao svi. Donekle neostvareni, privatna maštanja i problemi, na putu onoga što želimo postati.
A. i ja smo ludi za Željom, naviknuti na tu dozu radosti na slamku što dolazi.
Malo nakon što smo završili kafu shvatim koliko u ovoj zemlji se zloupotrebljava inšAllah i ako Bog da. Češća je to riječ/fraza od praznih predizbornih obećanja. Izgovori je onaj koji ne shvati njenu težinu, a inšAllah je zamijenilo sve moguće rokove. InšAllah ti je ono, biće ako bude, da se oslobodiš truda, ali i obaveze.
Rokovi
Odslušao sam motivacioni govor na Skupštini FK Željezničar koja je održana ove subote. Ako nekog zanima, naći će ga na YT, jer se za skupštinskom govornicom pojavio govornik čija bi se predavanja, u bilo kojoj zemlji zapada plaćala.
Osoba švapske inteligencije i natprosječne dobrote. Razlog radi kojeg pišem ovaj tekst.
Elem, ovo nije priča o njemu samom, nego o timu ljudi. Bez njihovog odobrenja, malo obogaćena mojim alegorijama, mogla je donijeti par stvarnih činjenica, jer imam privilegiju lično ih sve poznavati. Neka je drugi iskoriste, ja neću.
Govornik me je potakao da pišem o njemu, jer se kod nas lako zaboravljaju kreatori i konstrukcionari. Npr. niko više ni ne spominje Antu Sučića koji je generalski vodio izgradnju sjeverne tribine. To je zato što se svako sjeti sebe u takvim momentima i uzdigne svoju ulogu do nebesa u takvim filmovima.
Njega sam u naslovu nazvao Wirsim.
U Bosni se slijepo vjeruje njemačkom kvalitetu i poslovanju.
Sada kada bih stvarno krenuo prevoditi ime govornika, spojio ga s arapskim značenjem i dobio njegov približni pojam u njemačkom, bilo bi prelako.
Ima nešto u tom SIM... oSIM, MiSIM. Lijepo li je. Pametno, strano, precizno, konkretno, korektno, maštovito, nadahnuto, naše a tuđe. Željino.
Impresivno je da bez jednog inšAllah sve treba biti završeno u roku. A. kažem kako je moj stari mišljenja da se bogomolje nisu trebale praviti u ovom broju po Bosni, zbog čega su ga izopćili iz zajednice. Stava je da novac treba podijeliti narodu, da narod napravi tu bogomolju kroz svoj rad i samodoprinos.
Meni se desilo da ponekad razmišljam tako i o izgradnji Grbavice. Sve bi bilo besmisleno da nisu ljudi učestvovali u izgradnji, da nekoliko stotina osoba kupovinom ulaznice nije obećalo ostanak u ovoj zemlji u narednih 10 godina, danas kada masovno svi odlaze iz nje. Onih 100.000 još uvijek čeka takav tim ljudi.
Svašta se pričalo o nijemcima iz naslova.
Ukratko, priče su za i protiv. Tuđe i domaće. Domaće ćemo preskočit. Evo par tuđih.
Sjedim tako na kafi sa ljudima koji baš ne vole Želju. I kažu mi nismo ni svjesni koliko tonemo. Ja kažem znam... Kad im demontiram lude skele u glavi, ide kultni odgovor na još jače pitanje.
To znam kažem i kada mi kažu da ne kontaju zašto ja koji nisam iz Sarajeva navijam za Želju.
Samo jedno obično znam. Znam koliko ne znate. Ukratko. Željo je željonim u domaćem jeziku, kužiš?
Epilog
Zbog onog obećanog juga osjećam potrebu pisati ovaj tekst, zapakovan i nadam se kristalno jasan onom koji ovo sve zna čitati. Ovaj tekst je podsjećanje da je ovo sve što danas posmatramo, gledamo, u čemu učestvujemo nevjerovatna privilegija naših života.
Pošto nisam siguran do kada će ovo sve trajati, jer naš talenat za upropaštavanje svega nikada nije izdao i mislim neće prestati djelovati, želim biti među prvima koji je složio par riječi zahvale nijemcima u Klubu, svjetskim, a našim... Samoupravljanje iz AU, u najboljem izdanju.
Jer, ako je moguće jug približiti 8 metara, sigurno ni najluđi evropski momenti iz osamdesetih nisu tako daleko.
Taman da oni koji ne kontaju ovo sve što napisah, navijaju za Real, Manchester, Barcelonu, Bayern itd. (dajte riječ za ove ljude), oni što ne kontaju stvarnu vrijednost fudbala, dočekaju svoj omiljeni klub pod svjetlima Grbavice. Da im se uštedi koji dinar.
I da skontaju šta propuštaju...
Danke!
12.02.2017.
Idemo ispočetka
