ned feb 04, 2018 1:30 pm
Ne mogu vjerovati da se ložimo na ove tuče, i poistovjećujemo sa seljačinama, debilima i primitivcima. Sarajevski derbi, kako se ta utakmica nekada zvala, kao i navijači oba kluba su bili nešto o čemu se pričalo. Ponos grada. Nezapamćeno je da dva brata navijaju za dva najveća rivala bio gdje osim ovdje u ovom gradu, i ovoj državi. Svugdje gdje su veliki rivaliteti, gradovi su podjeljeni, porodice su podjeljene na jedne ili druge. Samo kod nas je drukčije. Kad se samo sjetim koliko smo puta u periodu 92-95 u rovovima, mrklim noćama i hladnoćama zajednički evocirali uspomene, utakmice, poteze, šale, naravno i zajebancije je bilo, zdrave, da se bar na tren opustimo i zaboravimo svo sranje u kojem smo. Molili smo se zajedno da preživimo, i da ponovo gledamo utakmice naših klubova, da se družimo, vratimo osmjehe na lica, budemo nekada sretni,nekada tužni, ali uvijek zajedno. Piva prije tekme, ubijanje rakijom poslije, tako je krenulo iza rata. Niti tampon zona, niti broja karata, zajedno po kafanama, sa šalovima, kapama, zastavama. Međutim nekako vremenom, prvo je kvalitet nogometa i izvedbi naših ljubimaca padao drastično, onda je uslijedila naša dominacija, i zavist i ljubomora su proradili, a onda mozak nema pravih rezona. Na sve njihove ublehe i podmetanja, mi smo se primili, i to traje godinama, iz dana u dan je sve gore, iz tekme u tekmu je sve više tenizija. Daj Bože da na hajr i na dobro izađe, strah me da ko neki derbiji u okruženju ne završimo, a blizu je čini mi se.
Može li se to promjeniti? Teško. Ova raja koju sam spominjao ranije, je otprilike digla ruke od derbija. Ili ne idu, ili rijetko idu, ili se uz meze kod kuće gleda. Nove mlade generacije su u skroz nekom drugom filmu i furci, i mnogo ovoga što sam naveo, ništa im ne znači. Poštujem i to, ali malo dobrog nam može donijeti, i veliki sam pesimista oko dešavanja prije u toku i poslije nekada najvećeg dogođaja bosanskog nogometa.
Zato sam pristalica onih čuvenih 5% za gostujuće navijače, sve dok se odnosi ne promjene, situacija ne smiri, razum ne prevlada agresiju. To je na žalost, bar po meni, jedina vrsta prevencije koja je moguća trenutno. Nadam se da će suprotno od navijača bar izvedbe na terenu biti bolje, atraktivnije, gledljivije, i prebaciti **** sa tribina na teren. Zadnji derbi je na tom tragu, a u proljetnom dijelu očekujem još više. Ekipe se pojačavaju, spremaju, kvaliteta je u ekipama više, i trebalo bi na bolje krenuti. Siguran sam da povratak "sarajevskog derbija" mora krenuti sa terena. Bez kuhinja sa savezom, mađarima, lišticom, i ostalim dušmanima, **** na igru i teren, pa ako nas nadigrate, siguran sam da ćemo prvi pružiti ruku i čestitati. Ovako...situacija je sve lošija i lošija, i dok ne padne glava neće se smiriti. Sabura nam treba, nema nas puno...i jednih i drugih...u pamet svi zajedno...
Samo 5% i ni stolice više!!!!