Spoiler:
U potpunosti se slažem da se ovo višegodišnje odsustvo trofeja ne može uopće porediti sa tim sličnim višegodišnjim odsustvom prije desetak godina. Takve paralele može povlačiti samo neko ko taj prethodni period nije ni osjetio na vlastitoj koži, ili je iz nekog razloga, namjerno ili nenamjerno, skroz zaboravio koliko je tad zaista bilo loše. Baš kako je u ovom citiranom postu rečeno, tu nikome nisu padali na pamet trofeji, jer su bili nedostižno daleko, a puno je bliže bilo ispadanje iz lige. Čitave sezone bez pobjede u gostima. Postali smo u neko doba ekipa kao što je Travnik nekad bio, svakoga si mogao dobiti kod kuće, ali na strani nikoga. Ekipe koje su ispadale na kraju sezone, imale su upisane domaće pobjede protiv nas.
Kad već spominjem Travnik, jako dobro se sjećam jedne gostujuće utakmice u Travniku u tom mračnom periodu. Sad sam mahsuz proguglao, to je bio kraj 2008. godine, zima, pa utakmica odgođena zbog snijega, prebačena za drugi dan, pa opet odgođena, i onda iz trećeg pokušaja odigrana. I, naravno, zijanili smo. I to vodili 0:2, pa zijanili 3:2. E tad sam bio na tom prvom terminu, kada je prvi put odgođena utakmica. Sudija i kapiteni na terenu bacaju loptu, Travničani sa tribina psuju kapitenu Sarajki da ne baca loptu u lokvu, jer tu ne može sigurno odskočiti, raja hoće da se utakmica igra. Došli i Manijaci iz Sarajeva, povlače se igrači u svlačionice, a gostujuća svlačionica odmah tu pored naših navijača. Ja stojim na tribinama odmah pored tog dijela, pa čujem kako neki od naših navijača sa tribine pita igrače tu u tunelu: "Hoćete li igrati?", pa onda odmah poslije toga dodaje razočaran: "Ne morate ni igrati više nikako." To je meni slika tog perioda, ne ponovilo se. Koliko god bolni načini na koje smo mi ovih sad godina ostajali bez titule, to se jednostavno ne može porediti sa tim godinama kada se za titulu uopće nismo ni borili.
