Tri žanra upriličena na utakmici između Sarajeva i Zarije, koju na Koševu neće pamtiti po dobru, vratila su nas generalno dva mjeseca unatrag, kada su se lomila koplja oko novoga prvaka i osvajača Kupa. U kontekstu navijača podsjetila na međusobna trvljenja koja su po pravilu uvijek besmislena. Krenimo od posljednjeg žanra. DRAMA Prije nekoliko godina, popularni komentator regionalnog TV emitera doveo je njemačku drugu Bundesligu na pijadestal popularnosti. Gledale su se utakmice Cvajte s većim žarom nego neke u Ligi prvaka. Kvaliteta je bilo - jača je Cvajta nego pojedine evropske prve lige - no više nego kvalitetom utakmice su obilovale dramatičnošću. Dakle, da bi nešto bilo zanimljivo ne mora biti kvalitetno. Brutalna potvrda toga jeste i završnica prethodne sezone Premijer lige, kao i utakmica koja nas na završnicu podsjeća. Uporedivši dva revanša sarajevskih timova iz prvog pretkola Evropske lige, ona sa Koševa za razliku od one iz Podgorice doimala se poput svemirskog broda. Sve što se na jednoj utakmici može vidjeti, bilo je viđeno. Početna furiozna igra domaćina, tri gola, odbranjen penal, crveni karton, stotinjak pogođenih prečki...i sve to u izuzetnom ambijentu. Da li je bilo kvaliteta? Nije! TRAGEDIJA Kada igraš, igraš da ljudi to pamte, parafraza je izjave najvećeg fudbalskog filozova s ovog podneblja Ivice Osima. Nažalost, neke se utakmice pamte po tome da ste «razvalili» protivnika, i na kraju teren napustili pognute glave. Videoton je najveća tragedja bh. klupskog fudbala, na osnovu koje je, metafizički, Željezničar sebi priskrbio neke kasnje uspjehe. Kao što po lošem pamte Videoton, zaljubljenici u plavu grbavičku boju po dobru pamte 5. juni 1998. i trijumf nad Sarajevom u finalu play offa za prvaka države. Sarajevo je «razvalilo», ali avaj... Sarajevo je razvalilo i Zariju, dva su to svijeta bila različita, no 36 upućenih udaraca prema golu, nije doprinijelo postizanju makar dva postignuta gola iz igre. Je li bordo tim zaslužio prolaz? Možda bi konačno trebali biti pragmatičniji, pa razmišljati na način da nije. Ako iz 36 šuteva ne postigneš tri gola znači da si bio dobar, ali da to nije dovoljno. Možda bi da su opucali još 36 puta bilo više no dovoljnih 4:1. Ko zna. U kontekstu navijača: «Ispali ste od Zarije jer nas niste pustili da osvojimo titulu, pa vas stigla kazna» rekao bi navijač Željezničara svome rivalu sa suprotne strane. Zašto bi Sarajevo trebalo pustiti Željezničar? Ako nisi u stanju odigrati nerješeno u utakmici koja ti znači titulu, nisi je ni zaslužio. KOMEDIJA Neprikosnoven je sarajevski duh. Kao što su uživali navijači navijači Sarajeva provocirajući Željine nakon što su izabranici Slavka Petrovića ispustili već osvojenu titulu (primjeri s Lendrićem koji poziva pred Vječnu vatru), tako sada likuju na Grbavici. «Motaj kablove», «Treba Koševo negdje izmjestiti», «Reklame su uvijek lutrija» (aludirajući na sada već antologijsku omašku tokom prijenosa utakmice revanša finala Kupa iz Širokog), proizvodi su istog onog duha kakav čuči u navijačima Sarajeva i za kojim će posegnuti kada dođe prva zgodna prilika. Zaključak: «Karma is a bitch». Ili u prijevodu: Samo nam je to ostalo, da se naizmjenično šprdamo jedni s drugima, jer kvaliteta na mapi nema.