Vala, najjednostavnije, najvažnije je sad da smo prošli. Ovo, naravno, nije nikakav veliki uspjeh, ali bi bio veliki neuspjeh da smo ispali. Danas bismo čitali tekstove kao ove za pitare, samo vjerovatno još žešće, a Petrović bi ili već bio bivši ili bi se čekao prvi sljedeći kiks za to. Ovako je ipak mnogo bolje, zaradilo se ono što se očekivalo, pritisak se malo smanjio, i za trenera i za igrače, a četvrtak je opet Evropa na Grbavici. Na terenu smo vidjeli svega i svačega, i nekih dobrih i nekih manje dobrih stvari, ovdje se na stotine stranica analiziralo sve što se moglo analizirati.

Svima nam je još uvijek svježa prokockana titula, tako da ovo nije bilo nimalo jednostavno ni za igrati ni za gledati, ja sam sinoć i kod 2:2 strepio, znajući da mi možemo naći način i to da useremo. Sreća je da je Zeta samo simpatična ekipa, i da smo i kilavi i još uvijek nespremni ipak bolji od njih.
I mene, kao i mnoge, najviše sikira vezni red, čak i više nego pitanje ko će i kako zamijeniti Lendrića. Čekam da vidimo i Ramovića, šta se s njim planira i bi li on šta mogao doprinijeti. I na Grbavici i jučer u Podgorici prečesto sam imao osjećaj kako nam fali u sredini još jedan igrač da bi to na nešto ličilo, i kad napadamo i kad se branimo. Sa svim svojim manama i vrlinama, za naše uslove solidni su igrači i Zeba, i Blagojević, i Marković, i Radinović. Ali ovdje su se često mogli pročitati komentari za neke od njih pojedinačno da nemaju s kim igrati. Najčešće im nedostaje da neko za njih trči, pa da oni mogu biti rasterećeniji u pokazivanju svojih dobrih strana. Drugim riječima, slabo se trči tu kod nas u sredini. Zato smo u organizaciji napada prespori, previše dodira s loptom prije pasa, niko se ne otvara, nigdje duplog pasa, lopta se ili vraća nazad ili besmisleno nabija naprijed, igrači se ukopaju na svom mjestu haman kao u onom stolnom fudbalu. Zapazio sam sinoć kako Petrović u neko doba pred kraj utakmice galami sa klupe: "Priđi mu jedan!" E to je to. Valjda će se nešto tu skontati i popraviti.
Ima ona fraza da se nešto pita i protivnik. Kad su timovi tu negdje u kvaliteti, relativno ravnopravni, onda se redovno zna desiti da onaj bolji vuče onog slabijeg da bude nešto bolji nego što jeste, a taj slabiji vuče boljeg da bude slabiji, ako me kontate.

Da smo zaista ubjedljivo bolji od Zete, mi bismo ovaj dvomeč riješili još na Grbavici, ali kod 1:0 mi oko 60. minute neko vrijeme nismo mogli više ni hodati, a Zeta je izgledala još gore od nas. Isto tako i jučer, kod 1:2 da smo drastično bolji od njih zabili bismo im još dva, a mi im umjesto toga poklonimo još jedan gol. Vidjet ćemo kako će to izgledati protiv Šveđana. Nadam se da bi to u najgorem slučaju moglo biti obrnuto u odnosu na ovo, da ćemo mi ovaj put biti ti slabiji koji ipak nisu autsajderi, tako da se možda protiv boljeg protivnika možemo napeti i izgledati bolje nego što smo ovdje izgledali.
Toliko, a odoh sad pregledati i izvještaj.
