Plava Porodica je napisao/la: ↑

sub feb 25, 2017 10:05 pm

Laku noc raja.
Sutra 0-2
Vidimo se u Krupi!

arctg je napisao/la: ↑

sub feb 25, 2017 10:21 pm

Podjele, podjele, podjele. Skoro sasvim sam siguran da ne postoji skupina ljudi kao što smo mi, tako jedinstveni, a tako različiti između sebe. Dijelimo se po razmišljanjima, po stavovima, po godinama, po uvjerenjima, po idejama, po mjestu prebivališta, po svemu i svačemu. A opet, u isto vrijeme, sva snaga koju imamo kao jedna porodica, kao zajednica, je upravo u jedinstvu između nas, koje, nekako, baš kao u pričama za malo djecu, kao dobro pobjedi zlo. Nažalost, bili smo svjedoci podjela koje su za posljedice imale i ugašene živote, i skoro potpuno prazan stadion. Također, svjedoci smo podjela koje su neke osobe natjerale da odustanu od pisanja po forumima, odricanja bliskih osoba i tako dalje. Ja sebi, evo dobrih mjesec dana postavljam pitanje: čemu? Kakav je to Željezničar i kakvi su to njegovi navijači kada se ponašaju tako i gdje to sve vodi? Otkud da odjednom se diže glas jednih protiv drugih, pa i ruke? Naravno, teška srca sam morao da zaključim ono što je jedino logično i zdravorazumski: sujete stavljamo ispred zajedničkog cilja a sve različitosti između nas koje trebaju da budu najčvršći vezivni materijal, ustvari su ispale najveće prepreke da budemo skupa. Ali, iako se neko može zapitati kako je to moguće, to nije najveći problem. Najveći problem je što iz svega rijetko, rijetko kada izvučemo pouku i naučimo lekciju. Mi samo dopustimo da nas ponese euforija koja se stvori, bilo to oko igrača, trenera, stadiona. Ponašamo se onda kao da se ništa nije desilo umjesto da svako od nas, sam sa sobom, izanalizira svoje postupke i preispita svoju ljubav, da vidi dokle je spreman ići za svoj klub. Zar je stvarno potrebno da se dovede Stevanović i Zahirović, zar je potrebno da se vrati Amar Osim, zar je potrebno da se počne praviti tribina da se vratimo našem Željezničaru? Većina će reći da bi dala sve za Željezničar. Okej, iskrene namjere jesu lijepe. Ali to nije dovoljno. Odanost, vjernost, ljubav i privrženost se ne dokazuju drugim riječima do pjesmom na stadionu. Sve drugo jeste šuplja priča. Od silnih romana, tekstova, objava po forumima i društvenim mrežama, i nema neke fajde. Lijepo je na oko, ali... mi možemo i moramo mnogo, mnogo više u stvarnosti uraditi za Željezničar. Na koncu, zar je nama nešto važnije od Željezničara? Ne poznajem nekoga ko nije podredio nešto Željezničaru. Rizikuju se poznanstva, prijateljstva, veze, brakovi, škole, poslovi, zdravlje i još mnogo toga, samo zbog tih par sati kada imaš osjećaj da pripadaš nečemu i da nešto pripada tebi, bez koristi i foliranja. Ali, ja kao pojedinac niti znam, niti mogu, niti želim da sudim o ljubavi nekome. Hoću samo da kažem da smo iz ljubavi nastali, iz ljubavi opstali i iz ljubavi danas grabimo krupnim koracima naprijed. Iz ljubavi smo prebrodili krize, iz ljubavi osvajali i gubili, gradili i borili se da izgrađeno se ne sruši. Dali smo sasvim novo značenje riječi „ljubav“ kroz svih, evo sada će, 96 godina postojanja. Onoliko koliko smo mi spremni za našeg Želju, mnogi nisu spremni uraditi za svoju porodicu, prijatelje, vjeru, zemlju. Sada je to jako izraženo, pravimo sami sebi stadion, našu Grbavicu. Ej, pitam ja vas, gdje je to još zabilježeno? Gdje se, kada se i kome se desila ovolika sinergija, ovoliko zajedništvo i ovoliko odricanje za, laički gledano, malo betona i željeza? Započeli smo da pišemo jednu izuzetno lijepu stranicu, još jednu u nizu naše mnogo ljepše priče koja traje od 1921. Tu ljepotu smo svi između sebe prepoznali i doslovce grcamo u ponosu na nas same i na naša djela koja ostaju u amanet generacijama poslije nas. I oni koji nisu dio nas su prepoznali to pa na Želju se gleda jednim drugačijim očima, čak i od onih koji su do jučer istim očima gledali kroz prizmu zla. Tim ljudima odajem poštovanje a za sve one što bi najradije da nas nema i što se potajno pitaju kada ćemo da stanemo, mogu samo da dam kratak i jasan odgovor: NIKADA! Nakon što su svi koji nam žele zlo podmetali noge, udarali nas i ponižavali, ismijavali, nakon mučnih dana, sedmica, mjeseci i godina, možemo samo reći da je sada došao red da im naplatimo sve, pa i sa kamatama do 7%. A vi, koji se kunete u Želju i čija vjernost, barem na papiru, nema granica, morate da znate par stvari. Na tom putu kojim smo krenuli, ne da neće biti lahko, bit će vraški, vraški teško. Neće nas čekati rupe na putu, neće čak ni makadam, već će često se znati deseiti da puta više nema pa moramo ići preko trnja, kamenja, otpada i svega i svačega. Ali, uostalom, šta je to išlo lahko za onoga ko je uspio da postigne nešto, a šta je to, pogotovo nama, išlo lahko kroz našu slavnu i svijetlu historiju? Dalje, sve razlike, htjeli mi to ili ne, morat ćemo ostaviti po strani i držati se skupa kao nikada do sada. Moramo. Sada, više nego ikada, imamo dušmana kojima je mržnja prema nama sav posao u njihovim životima i neće stati sa kočenjem naše lokomotive. Sve ono što nas čini različitim jeste naše najveće bogatstvo i na to trebamo biti ponosni, iz toga učiti i sebe, i druge. Kao što jedna pjesma kaže: „Ja znam da ova pjesma nikada neće promijeniti svijet i isto tako znam da ovdje ljudi neće živjet bolje.“ Eh, tako bih i završio ovaj monolog, zbog čije dužine molim za vaš oprost. Znam da ove rečenice neće promijeniti nečije razmišljanje i da nikoga neće navesti na radikalne promjene u korist Željezničara. Zapravo, nije ni bitno što ja pišem ili bilo Na kraju krajeva, pisao li ja jednu ili 1001 rečenicu, isto je: mnogo napisano, ništa rečeno. Teško je ljubav prema Želji, njegovu filozofiju i put smjestiti, čak i u mnogo veće knjige. Koliko god pričali ili pisali, uvijek na kraju imamo taj osjećaj da se ništa nije reklo, a to je jedan od znakova ljubavi. Na kraju krajeva, sve će se samo reći sutra, kada nakon utakmice više stotina Manijaka pozove 11 plavih da skupa proslave još jednu pobjedu u nizu i još jedan korak ka sjaju, ka vječnosti. FORZA!

black64 je napisao/la: ↑

sub feb 25, 2017 10:34 pm

Uh koliko bitna utakmica sutra,moglo bi se reci u nivou vaznosti one u Mostaru ako ne i bitnija.U Mostaru igraci su sami sebi morali dokazati da vrijede kao pojedinci i da svoje pojedinacne kvalitete uklope u tim,sto su na kraju i ucinili.Sutra moraju poginutu na terenu,razlog kako bi se iskoristio kiks zrinskog,te ponovo se odvojiti od radnika na dva boda koji ima sledece gostovanje u Sirokom.Tu su i hahari i nihove dvije utakmice na samom kraju sezone u kojim ocekujem bar jedan kiks.Imamo igrace u cije kvalitete ne sumnjam i mislim da je kljucna taktika,fizicka sprema i vodjenje utakmice od strana klupe sa posebnim fokusom na Slavka Petrovica.

Model1964 je napisao/la: ↑

sub feb 25, 2017 10:40 pm

black64 je napisao/la: ↑

sub feb 25, 2017 10:34 pm

Uh koliko bitna utakmica sutra,moglo bi se reci u nivou vaznosti one u Mostaru ako ne i bitnija.U Mostaru igraci su sami sebi morali dokazati da vrijede kao pojedinci i da svoje pojedinacne kvalitete uklope u tim,sto su na kraju i ucinili.Sutra moraju poginutu na terenu,razlog kako bi se iskoristio kiks zrinskog,te ponovo se odvojiti od radnika na dva boda koji ima sledece gostovanje u Sirokom.Tu su i hahari i nihove dvije utakmice na samom kraju sezone u kojim ocekujem bar jedan kiks.Imamo igrace u cije kvalitete ne sumnjam i mislim da je kljucna taktika,fizicka sprema i vodjenje utakmice od strana klupe sa posebnim fokusom na Slavka Petrovica.

Koliko se sjecam ova je rijec zabranjena na ovom pdf

@ Reha1921
Mislim da se dva celavca nebi slagala. Oba su previše slicna jedan drugom. Svakom pojedinacno treba jedam brz suigrac koji ce im otvarati više mogucnosti.

strauss_1921 je napisao/la: ↑

sub feb 25, 2017 10:43 pm

kolika god se euforija dizala moraju svi ostati hladne glave do kraja, jer ovo ce biti zestoka borba.