Evo i ja da pozdravim plavu braću, drago mi je da smo opet pronašli put da ostanemo složni i svoji, bez obzira na pritiske i nepravdu koja nas okružuje. Tamo (na drugom forumu) sam rijetko pisao, ali sam redovno čitao i evidnetno je već da će kvalitet teme ostati nepromjenjen, zbog plave forumske elite koja se sjatila i ugnijezdila ovdje.
Što se tiče našeg Želje, treba biti svjestan da je mnogo novih igrača tu i da je vrlo teško uigrati ekipu za kratak period (čak i na FM-u, a tek uživo), da bi rezultat bio onakav kakav mi očekujemo, tako da ne treba dizati euforiju i očekivati neki svemirski fudbal. Mislim da je raja svjesna toga i da je ustvari pokretač euforije pozitivna atmosfera koja se dešava oko tima, tj. rad uprave koja nas, pored toga što je pokazala da finansijski mnogo bolje stojimo, kupuje i ovim sitnicama sanacije stadiona. Svi smo svjesni da naše vrijeme tek dolazi, bez obzira na rezultate u narednoj polusezoni. Zbog toga, ono što nas kao navijače treba da karakteriše u narednom periodu je sabur i podrška, a ostalo će doći samo po sebi...
28. februar 2016. godine, prelazak preko mosta na Socijalnom i približavanje najljepšem stadionu na svijetu. Vrijeme proljetno, neobično za ovaj dio godine i sve je spremno za pravi fudbalski rat. Dirigent našeg plavog orkestra je mnogo puta upotrijebio ovu tešku riječ, koja mi odjekuje po umnim zidovima i uz koju vežem onu staru izreku: "Bolje je vojska miševa sa lavom na čelu, nego vojska lavova sa mišem na čelu". Iako ne odiše bečkim manirima, naš general će na pravi način predvoditi ove plave vojnike, naše plave lavove. Približavam se stadionu. U zraku se osjeti naboj, ponos i pomalo straha. Mnogo plavih šalova kruži oko našeg fudbalskog hrama, uzdignutih glava, ponosnog pogleda i velike želje koja tinja u njihovim srcima, želje koja budi i one najsitnije motive koji grade put do sreće. Ta sreća je pripadnost najvećem i najtrofejnijem klubu u državi, najljepšoj igri i najboljim navijačima u državi. Ova želja da budemo sretni je ono što nas vuče prema epicentru plave porodice, prema našoj dolini ćupova. Spontano se predajem ovim osjećajima i puštam da me rijeka plave braće vodi do mjesta gdje je sve počelo i gdje sve završava - na jug. Naših 11 lavova izlazi na teren obavijen toplotom 10 000 plavih srca, koja kucaju za njih i čekaju da ponos ispuni svaku ćeliju u njihovim tijelima. Nostalgija, ponos, sreća, tuga i strast isprepliću se u jednoj pjesmi koja prati note blagog povjetarca. Dok su plavi dresovi ispunjeni lavljim srcem i pobjedničkim mentalitetom, a zrak ispunjen zvukom pjesme "I baš je dobro, vidjeti te opet...", čeka se prvi sudijski zvižduk koji će označiti početak naše borbe...