rios je napisao/la:Nikad necu zaboraviti,nekad iza rata pravo,mozda 97-98 godina,ne sjecam se vise tacno.Ja djecak,onako nekih 11-12 godina,svrljam sa rajom po kvartu..Malo lopte na male,sto bi se reklo kamen nam stativa,malo sjedi na haustor i mastaj o svemu i svacemu,onako tipicno djetinjstvo tih generacija,daleko od interneta i virtuelnog svijeta kako je to danas slucaj..Odjednom prostruji,ni sam vise ne znam kako i od koga,vijest da Ivica Osim sjedi u lokalnoj kafani.Ljeto je bilo,toplo pa se sjedilo u bastama kafana.Do tada sam ga poznavao samo iz prica svog oca i dajdze koji su bili veliki zaljubljenici u fudbal,iako ga nisam zapamtio kao trenera ni Zelje ni selektora Juge,znao sam da je veliki..I zaputimo se mi,onako prasnjavi od lopte,moguce i mrljavi oko usta,djeca prava,u tu bastu..Usput smo nasli nekakav papir,nije bilo puno pa smo dijelili na sitne komade da svako dobije nesto i pravo za njegov stol..Pitamo ga za autogram a on nam odgovori moze ali pod jednim uslovom..Mi onako stali,djecije izgubljeni,cekamo..Kaze Svabo,dobit cete autogram ako popijete po kolu..

Tako i bude,dobijemo mi po kolu i onako izgubljeni em sto pijemo kolu nakon toliko godina u kojima smo i vode sa slavine bili zeljni,emo sto smo upoznali Ivicu Osima.Pozdravimo se s njim,i trceci kuci,cvrsto cuvajuci taj komad papira,da prkosim starom jer sam ja,za razliku od njega,Svabu vidio i uzivo.Od tada mi se urezao u srce i sjecajuci se ove price dok sam gledao ovaj klip iz Graca postalo mi je jasno sto ga vole toliko..Zivio nam Osim dragi..
Jah,nazalost negdje sam izgubio taj papir sa autogramom vremenom,al nema veze,sjecanje ce uvijek biti tu.
