sub avg 06, 2016 12:01 pm
Ovako nekako je to pocelo, 7 godina mi je bilo, prva utakmica na Grbavici te godine poslije rata...Dijete ko dijete veze nemam ni o cemu, stojim u tom famoznom redu i cekam da udjem...Dedo me vodi na utakmicu prvi put u zivotu...Ulazimo na taj razruseni stadion, gledam u teren i vidim nesto a vise osjetim, to nesto sto ce mi obiljeziti zivot...odrediti me ko i sta trebam biti u zivotu, ucrtati mi putanju...i prolaze godine lagano, umire i taj moj dedo a u amanet mi ostavlja Zelju, i prolazi jos godina, prolazi osnovna skola pa srednja, a Zeljo jos uvijek tu...pa pocinju i te ljubavi, prolaze i one Zeljo opet tu...Dobija se posao, pa se dobije i otkaz Zeljo opet tu...I mnogo toga me joa ceka u zivotu i sve ce proci al Zeljo nikad!! Zeljo me nikad nije napustio i ostavio, pa sam duzan bar toliko da odem svaku utakmicu dok sam ziv i u mogucnosti...
Ajdeeeee Zeljooooooooo!!!
P.S. ako neko nema za kartu, hranu, pice nek se javi u pm, da pomognem koliko mogu, bice mi zadovoljstvo!
Ovdje znaju reci da svaka pizda s brda moze zapaliti Sarajevo, medjutim samo ga Zeljeznicar moze pobjediti!
Zeljeznicar za zivot cijeli!