Kao i većina, zadovoljan sam prijelaznim rokom. Jednostavno i pametno, riješili smo se viška, ciljano doveli gdje je šta trebalo, tako da izgleda da ulazimo u nastavak prvenstva jači nego što smo bili, a očito se razmišljalo i unaprijed, prema narednoj sezoni, onoliko koliko je to moguće za naše uslove. Uz sve to, velika utakmica juniora protiv Atletika... Ne znam jeste li gledali film "Muškarci ne plaču". Na kraju, poslije svih tegoba, pojavljuju se djeca u Željinim dresovima, kao obećanje bolje budućnosti. Plus, vijest o pravljenju terena na ljeto, što je sigurno događaj u rangu pravljenja tribine... Imamo mnogo razloga za optimizam, ali jedno po jedno.
**** se sada opet prebacuje na prvenstvene utakmice prvog tima, pa brzo potom i kup, u borbi za trofeje koji nam trebaju, kao još jedan, već zasluženi dokaz dobrog rada. Pripremne utakmice nisu bile na nivou onih sjajnih partija sa kraja jeseni, što je normalno i očekivano, mada je baš šamar bio onaj težak poraz protiv Ukrajinaca. Na hajr, nikad nije loše spustiti se opet malo na zemlju, iako imamo pravo da se nadamo i duploj kruni, mnogo je još posla pred nama, i do trofeja, a pogotovo do Evrope.
Liga 6 će biti još zahtjevnija ove sezone, zato što je sad tu i Široki za razliku od prošle godine. Imamo već u ovom kolu lijepu priliku da napravimo još ozbiljniju prednost u odnosu na Široki ili pitare, ili oba tima ako odigraju neriješeno, što bi moglo biti baš značajno. Uz uslov, naravno, da dobijemo sutra Krupu. A ja sam optimističan, vazda bio, to nije sporno.
Falio mi je ovaj osjećaj, vikend posvećen Želji...
Za zagrijavanje, odoh pogledati naš pregled polusezone.
