Brkoo je napisao/la: ↑uto jun 27, 2017 3:34 am
Na pocetku smo jednog puta koji znaci jak klub u svim segmentima. Finansije smo uredili. Prodje mi kroz glavu u kakvoj smo samo euforiji bili kada smo gradili svoj dom, svoj stadion. Ljudi su tad bili motiviraniji, prkosniji, pametniji, tad srce lupa ko ludo, adrenalin je na vrhuncu. Tad sam i suzu pustio jer mi je u jednom trenutku kroz glavu prosla slika zapaljene Grbavice i nakon toliko godina Plava familija gradi nas dom. Nesto neopisivo. Treba ustrajati na duze staze u tome, to je najteze, ustrajati. Ako ustrajemo na dobrom smo putu. Nas cilj je jako blizu, ali zapamtite da to nece niko napraviti umjesto nas, to moramo MI uraditi.
Zanemarite sad pricu o tituli koju smo nes(p)retno izgubili. Zanemarite i pricu o golovima i nasim trofejima. Sve je to super, Željo je fudbalski klub i zbog toga i postoji. Često zaboravimo jer smo kao narod skloni zaboravljanju da je Željo svoje najvece pobjede ostvario van fudbalskog terena i da nikada nije izgubio utakmicu koja je stvarno bila bitna.
Klub su osnovali radnici iz Zeljeznicke radionice na inicijativu Dimitrija Dimitrijevica(Hvala ti Dimitrije sto mi od Zelje nema nista bitnije). Kao jedini u to vrijeme radnicki klub medju ostalim nacionalno orjentisanim klubovima susretali smo se sa brojnim problemima.
Klub je odbio igrati ligu tzv. NDH, gospodo Mi smo Zeljo, nismo ni fasisti ni nacisti. Nek tu ligu igraju neki drugi klubovi, Mi necemo.
Nakon sto je formiran udbaski klub torpedo, nasi su igraci dekretom natjerani da predju u taj jadni klub. Jedan od njih, Josko Domorocki je to odbio i izgovorio historijsko NE, pa makar i platio zivotom nije zelio da predje u taj klub. Ponudili su mu uslove koje bi gotovo svi prihvatili, u tadasnje vrijeme tesko se zivjelo, hrane i vode je bilo u malim kolicinama, bilo je pitanje hoces li to dvoje imati za taj dan. Josko je ipak odbio tu ponudu.
Dugo sam razmisljao zasto su to uradili?Samo potpisom pera ljudi koji su tad bili u klubu bi dobili sve sto pozele da su prihvatili da klub igra u ligi ndh, obezbjedili bi i sebe i svoje porodice, ista je stvar i za Joska. Shvatio sam da je Željo to dao svom gradu, drzavi, svima nama, citavoj nasoj plavoj porodici.
To su utakmice koje Želju cine klubom. To je identitet naseg kluba.
Stanimo svi kao štit Željin, ne da se sakrivamo jedan iza drugog ili jedni iza drugih, nego da jedni druge jacamo, a tako cemo jacati i nas klub.
Imao bih jos mnogo toga da napisem (ali mi je baterija na mobitelu skoro pa prazna) o periodu nakon ovog zadnjeg rata, o velicanstvenim pobjedama, o ljudima koji su klub spasili uprkos svemu, o jednoj fudbalskoj utakmici u kojoj su ucestvovali sa jedne strane dezerteri koji su sirili istinu o Bosni po stranim drzavama, koji su jeli najskuplja jela po bijelom svijetu, koji su trenirali u normalnim uslovima a sa druge strane Zeljini momci koji su casno i posteno branili svoju domovinu, koji su dijelili sudbinu svih obicnih ljudi, jeli ono sto su i ostali borci jeli, kasnije nakon rata bez razmisljanja zaigrali i za nasu ljubav. Trenirali su u nemogucim uslovima ali se kasnije to isplatilo. Zuban je to najbolje objasnio u onoj recenici da se u toj utakmici sve vratilo.
Raspisao sam se puno, nemojte mi sta zahatariti, pucaju me emocije, nakon toliko godina evropske utakmice igramo opet na Grbavici. Jos malo je ostalo do toga, jedva cekam ako Bog da..