uto maj 23, 2017 1:04 am
Ja eto zamišljam posljednji sudijski žvižduk za kraj ove sezone na najljepšem mjestu na dunjaluku, poslije pobjede od 3:0. Puno sreće i ponosa, koji se ne primjete od nervoze, grickanja prstiju, pozivanja prijatelja, rodbine, masovnog paljenja 3G-a, pratnje reakcije naših na travnjaku, osluskujući posljednje minute ove sezone na drugom mjestu, mjestu gdje ne pripada trofej najboljeg za ovu sezonu. Rezultat 0:0, strijepnja, hiljade molbi ka Najvecem, samo da ostane tako.
Pa onda zamisljam trenutak mustuluka onome prvom ko javi da je zavrseno..
Zamisljam prvo sebe, suze i smjeh, skačem po drugovima, po znanim i neznanim u zagrljaj, svoj pogled ka ostatku stadiona, pa pogled ka terenu i reakciju igrača. Ne znas sta bi od sebe, hiljade misli ti u glavi od razdraganosti i srece, u stotinki pomislis da se zaletis prema onoj ogradi ispred Juga i da preko onih siljaka preskočis, izderes pantalone i koljena samo da bi usao na teren i onako u delirijumu pretrcao ga cijelog dok ne naidjes do prvog igraca i zagrlis ga iz sve snage.
Taj prvi pogled, gdje vidis kako nase dijete Vedran trci prema Jugu da te prve trenutke provede sa nama, kako Zeba pada na travu i sa suzama u ocima gleda u svoju kapitensku traku i tek tada bude svjestan koji teret i cast nosi na sebi. Vidis Sinisu kako srcano trci ka Markovicu i obara ga na zemlju. Vidis osmijeh na Mirinom licu, koji ti mnogo toga kaze.
Pa zamisljam Fatu, koja suze ne krije, suze radosnice i ceka da jos jednu sampionsku generaciju izljubi i isprati kako dolikuje.
Zamisljam hiljade Manijaka kako izlaze iz kuće samo sa jednim ciljem.. "Da je kako preveslati onog levata na ulazu da me pusti da proslavim ovu titulu".. Pa onda druga misao: "Neka me i ne pusti kad sam budala, svog Zelju zaboravio kada mu je najpotrebnije".
Zamisljam ljude "preko bare" kako preko streamova prate, te one "sretne" koji imaju MojuTV kod kuce.. Njihovu ceznju da su sada sa nama da ovaj dan ostane im upisan kao jedan od najljepsih u zivotu.
Zamisljam i likove onih koji su zivjeli za ovakve dane, a nisu tu. Na nekom boljem mjestu. Ponosni, gledaju novu sampionsku generaciju.
Ali to ja samo "zamisljam".. Valjda na to imam pravo, jer sam navijac velikog kluba kakav je Zeljo. Nama je u genima to.. Prije rodjenja zapisano da imamo to sampionsko srce. Jos samo kad bi ga mogli darovati onima na terenu...
Babukini moleri !
AMAR AMAR OSIM OSIM !!!