procitah clanak vezan za Ivana.
cudom se ne mogu nacuditi kako jedan novinarcic ima obraza prozivati covjeka koji je prije dvadeset godina kao djecak sa devetnaest godina imao jednogodisnji angazman u fudbalskom klubu Obilic koji je, usput receno, tih godina harao Srbijom.
nista mi ne bi bilo cudno da taj isti novinarcic godinama ne prima platu radeci za seljaka iz Berana, inace jednog od najvecih ratnih profitera, lopova i kriminalca protiv kojeg se trenutno vodi i sudski postupak. za mene je to primjer licemjerstva u svom najcistijem obliku.
dalje citam komentare. pitari se digli pa nas optuzuju da smo ovakvi i onakvi. ne sjecaju se divovi svog kapitena Vuleta koji je takodjer nastupao za Oblic a brzo su zaboravili i mijanmarsku varalicu inace svog dojucerasnjeg trenera Jesica. o Ljupku Petrovicu necu trositi rijeci.
u svemu ovome me najvise nerviraju ovi, nazovi, nasi. patriote. prvoborci i njihova djeca. i njima je problem sto je Ivan igrao u Obilicu i slikao se sa Cecom. nije njima problem sto svake subote u Barlotiju size pijani prisjecajuci se "lepog groma"....
ludilo!
puna podrska Upravi i Ivanu bez obzira kako se zavrsila ova nasa prica oko izbora trenera!!!
zbijte redove drugovi, oni nece prestati sve dok se i posljednji od njih ne uvjeri da je suludo udarati glavom od armirani beton!

Jedan život, jedna ljubav, jedan klub.
Željezničar za život cijeli!