Predlazem svima da dobro procitaju ne samo pitarima :

Nedjelja kad je došao Vincent


Zvao me nekidan u dva iza ponoći Šahin da ispriča vic. Ima i on taj običaj, zovne u gluho doba noći s Boračkog jezera da ispriča vic.
Elem, malezijski milijarder Vincent Tan na rasprodaji kupio FK Sarajevo, pa okupio upravu kluba da ih pita što mu valja uraditi da Sarajevo bude šampion BiH. "Šampion BiH?!", iznenadili se na Koševu ambicioznošću novog vlasnika. "Da bi Sarajevo bilo šampion, morali biste napraviti isto što i s Cardiff Cityjem u Engleskoj: uložiti sto miliona eura, pa promijeniti klupski grb, boje, i na kraju ime kluba." "Pare nisu problem", odmahnuo je Vincent Tan, "šta s bojama?" "Pa, u Cardiffu ste tradicionalnu plavu klupsku boju promijenili u crvenu, ovdje znači obrnuto", odgovorili mu u upravi, "promijenite bordo u plavu." "A ime kluba?", pitao na kraju novi vlasnik. "Jebiga", rekli mu domaćini, "Željezničar."

Nisu ni do sad u FK Sarajevu previše držali do Božića, ali ubuduće će ga bogami slaviti: na Badnji dan pojavio se konačno na Koševu Djed Božićnjak i donio vreću para. Svi oni što su cijelo ovo vrijeme tvrdili da Vincent Tan ne postoji - da je djedica u crvenom, što se s vrećom na leđima noću uvlači u dječje sobice i klupske uprave, tek marketinška izmišljotina korporativnog kapitalizma - ugrizli su se za jezik. Na potpisivanju ugovora u Titovoj 38b navodno se dogodio i manji incident, kad su mu neki skeptici pokušali skinuti umjetne brkove, uvjereni da je djedica u crvenom zapravo prerušeni Nihad Imamović, ali bio je to zaista bogati vlasnik Cardiff Cityja: u crvenoj majici velškog kluba u utorak se pojavio na Koševu i otkupio većinski paket klupskih dionica.

"Vidiš dolje Chelsea?", rekao je, kaže legenda, Malezijac poslovnom partneru u počasnoj loži. "Istog takvog Želju ću da kupim, samo bordo."

Vijest da je malezijski milijarder Vincent Tan kupio FK Sarajevo izazvala je, jasno, neviđenu euforiju u bordo polovici grada, ali i šire: najzad se, eto, pojavio famozni "strani investitor", fantastično biće iz slavenske mitologije koje ulaže u propulzivne balkanske ekonomije, zapošljava desetine hiljada ljudi i pumpa nacionalni brutto dohodak. Već sutra, prošetat će bordo zeleni prvenstvom kao Ferhadijom i uzeti prvu titulu od Hidžre, neće možda u prvoj sezoni uzeti Ligu prvaka, ali nije ni Europska liga mala stvar, nepravedno je to potcijenjeno natjecanje, slit će se milijuni u klub, doći će atraktivna pojačanja iz malezijske Super Lige, procvjetat će Koševo.

"Poštovani gledaoci, šta je ovo, zumbuli i lale po celom terenu!", urlat će u mikrofon Marjan Mijajlović. "Eno ga i kapiten Junajteda Vejn Runi protestvuje kod sudije, od leptira uopšte ne može da se igra!"

Sve o cvjetanju kluba znaju, uostalom, navijači Cardiff Cityja. Prije tri godine Vincent Tan je kupio taj velški klub, sanirao mu dugove i doveo ga najprije u finale Liga-kupa, a onda - nakon punih pedeset godina - u prvu englesku ligu. Pa u prvoj domaćoj utakmici rezultatom 3:2 pobijedio moćni Džekin City. Sve je bilo kao u bajci o crvenom djedici, pa ipak sa tribina su spasitelju zviždali i pjevali uvredljive pjesme.

Vincent Tan je, naime, tu stvar s liberalnim kapitalizmom shvatio na način da sa svojim privatnim vlasništvom može raditi što god hoće. Što je, jasno, manji problem. Veći je problem što stvar s liberalnim kapitalizmom upravo tako i stoji. Prije godinu dana novom je gazdi tako palo na pamet da promijeni grb i boje kluba. Od 1908., kad je ustanovljen pod današnjim imenom, pune stotinu i četiri godine igrao je Cardiff City u plavim dresovima, s plavom pticom - Bluebirdom, simbolom kluba - u grbu, prije nego je "strani investitor" nešto malo razmišljao pa zaključio kako bi bilo bolje da budu crveni, i da im u grbu umjesto bezopasne ptičice bude strašni zmaj. Uprava se vrdala nemušto tumačeći crvenog zmaja simbolom Walesa, ali gospodin Tan nije imao problem s vrdanjem: jednostavno je objasnio kako crvena boja i zmaj u Aziji imaju snažnu simboličku vrijednost, što prevedeno na engleski znači "snažni marketinški potencijal".

Navijači mu, naravno, to nikad neće oprostiti, ali "strani investitor" se nije previše sekirao - Wales ima samo tri milijuna stanovnika, a sama Malezija deset puta više - pa je uskoro povukao još tri genijalna poteza: najavio je smjenu kod navijača omiljenog trenera Malkyja Mackaya, onda smijenio i sportskog direktora Iaina Moodyja, pa umjesto njega doveo potpuno nepoznatog Kazahstanca Ališara Apsalijamova. Što ne bi bio osobit problem da Apsalijamov nema dvadeset tri godine i nikad u životu nije radio ni u nogometu, ni u menadžmentu. Od kvalifikacija za sportskog direktora Cardiffa Kazahstanac, međutim, ima onu najvažniju: dobar je prijatelj Vincentovog sina, jednoga od njegovo jedanaestoro djece.

Neugodnu istinu korporativnog kapitalizma - da crveni djedica s poklonima u stvari ne postoji - navijači Cardiffa otkrili su tako na teži način. Do nesporazuma je došlo zato što navijače zanima samo nogomet i ništa ostalo, a vlasnika sve ostalo, sve zapravo osim rukometa. Dobro, nogometa, štogod, ista stvar. U stvarnom životu, naime, koncept božićne bajke je neznatno suprotan: ne kupuje Djed Mraz po Europi klubove njihovim navijačima, nego svojoj djeci.

- Šta je ovo? - vidno zbunjen odmotao je Vincentov sin maleni paket, umotan u sjajni zeleni papir na medvjediće.

- Paket dionica FK Sarajeva - odgovorio je otac veselo. - Klub jedan, iz Bosne i Hercegovine, bio dva puta šampion Jugoslovačke. Možeš se igrati s prijateljima, vidi: ovdje dođe sportski direktor, ovdje menadžer, a ovdje desni vratar.

- Sarajevo? - razočarano će mladac, rezignirano vrteći u rukama klub s Koševa. - Zayed je dobio Manchester City.

- Ne budi nezahvalan! - popizdio je na to Vincent. - Zayedov otac je šeik Mansour, zamjenik premijera i polubrat predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata! Sram te bilo!

Klub s Koševa, naime, u ovom trenutku - baš kao uostalom i nijedan klub iz bivše Jugoslovačke - na tržištu ne vrijedi jednog pfeniga. Sva je njegova vrijednost simbolička, jer iracionalni emotivni paket nema tržišnu cijenu: ima samo tržišni kapacitet. Vincent Tan s FK Sarajevom, ne znam smijem li to sad odati Benji, Durmi i ostalim navijačima, uopće nema ambiciju osvojiti Ligu prvaka: u boljem slučaju, njemu treba regionalni regrutni centar za trgovinu ljudima u Premiershipu, u gorem tek ulaz na tržište koje ga zaista zanima.

FK Sarajevo od toga neće imati baš ništa: pojavi li se sutra među zumbulima i lalama na Koševu desetogodišnji neki Ferhatović ili novi Safet Sušić, završit će već do nedjelje u kadetima Cardiff Cityja, pa na posudbi u Aberystwyth Townu, i nakon avantura na klupama Sweansea, Munchena 1860 i Trenkwald Admire karijeru završiti u malezijskom Selangoru.

Grubo će to biti triježnjenje iz božićne bajke o "stranim investitorima" sa šalovima lokalnih nogometnih klubova, željezara i drvnih industrija, gazdama što možda mijenjaju boje i grbove, možda i trpaju sav profit u svoj džep, ali zato zapošljavaju ljude. Nogomet je upravo metaforička ilustracija te bajke: od dvadeset osam igrača zaposlenih u ponosnom velškom "crvenom zmaju" iz Cardiffa, svega su tri Velšanina, od čega su trojica stabilne rezerve.

Niste, najzad, stvarno mislili da je nogometni klub u Sarajevu Vincent Tan kupio zato što je kao mali gledao rahmetli Haseta? Čovjek, podsjećam, ima jedanaestoro djece.

pile87 je napisao/la:Predlazem svima da dobro procitaju ne samo pitarima :

Nedjelja kad je došao Vincent


Zvao me nekidan u dva iza ponoći Šahin da ispriča vic. Ima i on taj običaj, zovne u gluho doba noći s Boračkog jezera da ispriča vic.
Elem, malezijski milijarder Vincent Tan na rasprodaji kupio FK Sarajevo, pa okupio upravu kluba da ih pita što mu valja uraditi da Sarajevo bude šampion BiH. "Šampion BiH?!", iznenadili se na Koševu ambicioznošću novog vlasnika. "Da bi Sarajevo bilo šampion, morali biste napraviti isto što i s Cardiff Cityjem u Engleskoj: uložiti sto miliona eura, pa promijeniti klupski grb, boje, i na kraju ime kluba." "Pare nisu problem", odmahnuo je Vincent Tan, "šta s bojama?" "Pa, u Cardiffu ste tradicionalnu plavu klupsku boju promijenili u crvenu, ovdje znači obrnuto", odgovorili mu u upravi, "promijenite bordo u plavu." "A ime kluba?", pitao na kraju novi vlasnik. "Jebiga", rekli mu domaćini, "Željezničar."

Nisu ni do sad u FK Sarajevu previše držali do Božića, ali ubuduće će ga bogami slaviti: na Badnji dan pojavio se konačno na Koševu Djed Božićnjak i donio vreću para. Svi oni što su cijelo ovo vrijeme tvrdili da Vincent Tan ne postoji - da je djedica u crvenom, što se s vrećom na leđima noću uvlači u dječje sobice i klupske uprave, tek marketinška izmišljotina korporativnog kapitalizma - ugrizli su se za jezik. Na potpisivanju ugovora u Titovoj 38b navodno se dogodio i manji incident, kad su mu neki skeptici pokušali skinuti umjetne brkove, uvjereni da je djedica u crvenom zapravo prerušeni Nihad Imamović, ali bio je to zaista bogati vlasnik Cardiff Cityja: u crvenoj majici velškog kluba u utorak se pojavio na Koševu i otkupio većinski paket klupskih dionica.

"Vidiš dolje Chelsea?", rekao je, kaže legenda, Malezijac poslovnom partneru u počasnoj loži. "Istog takvog Želju ću da kupim, samo bordo."

Vijest da je malezijski milijarder Vincent Tan kupio FK Sarajevo izazvala je, jasno, neviđenu euforiju u bordo polovici grada, ali i šire: najzad se, eto, pojavio famozni "strani investitor", fantastično biće iz slavenske mitologije koje ulaže u propulzivne balkanske ekonomije, zapošljava desetine hiljada ljudi i pumpa nacionalni brutto dohodak. Već sutra, prošetat će bordo zeleni prvenstvom kao Ferhadijom i uzeti prvu titulu od Hidžre, neće možda u prvoj sezoni uzeti Ligu prvaka, ali nije ni Europska liga mala stvar, nepravedno je to potcijenjeno natjecanje, slit će se milijuni u klub, doći će atraktivna pojačanja iz malezijske Super Lige, procvjetat će Koševo.

"Poštovani gledaoci, šta je ovo, zumbuli i lale po celom terenu!", urlat će u mikrofon Marjan Mijajlović. "Eno ga i kapiten Junajteda Vejn Runi protestvuje kod sudije, od leptira uopšte ne može da se igra!"

Sve o cvjetanju kluba znaju, uostalom, navijači Cardiff Cityja. Prije tri godine Vincent Tan je kupio taj velški klub, sanirao mu dugove i doveo ga najprije u finale Liga-kupa, a onda - nakon punih pedeset godina - u prvu englesku ligu. Pa u prvoj domaćoj utakmici rezultatom 3:2 pobijedio moćni Džekin City. Sve je bilo kao u bajci o crvenom djedici, pa ipak sa tribina su spasitelju zviždali i pjevali uvredljive pjesme.

Vincent Tan je, naime, tu stvar s liberalnim kapitalizmom shvatio na način da sa svojim privatnim vlasništvom može raditi što god hoće. Što je, jasno, manji problem. Veći je problem što stvar s liberalnim kapitalizmom upravo tako i stoji. Prije godinu dana novom je gazdi tako palo na pamet da promijeni grb i boje kluba. Od 1908., kad je ustanovljen pod današnjim imenom, pune stotinu i četiri godine igrao je Cardiff City u plavim dresovima, s plavom pticom - Bluebirdom, simbolom kluba - u grbu, prije nego je "strani investitor" nešto malo razmišljao pa zaključio kako bi bilo bolje da budu crveni, i da im u grbu umjesto bezopasne ptičice bude strašni zmaj. Uprava se vrdala nemušto tumačeći crvenog zmaja simbolom Walesa, ali gospodin Tan nije imao problem s vrdanjem: jednostavno je objasnio kako crvena boja i zmaj u Aziji imaju snažnu simboličku vrijednost, što prevedeno na engleski znači "snažni marketinški potencijal".

Navijači mu, naravno, to nikad neće oprostiti, ali "strani investitor" se nije previše sekirao - Wales ima samo tri milijuna stanovnika, a sama Malezija deset puta više - pa je uskoro povukao još tri genijalna poteza: najavio je smjenu kod navijača omiljenog trenera Malkyja Mackaya, onda smijenio i sportskog direktora Iaina Moodyja, pa umjesto njega doveo potpuno nepoznatog Kazahstanca Ališara Apsalijamova. Što ne bi bio osobit problem da Apsalijamov nema dvadeset tri godine i nikad u životu nije radio ni u nogometu, ni u menadžmentu. Od kvalifikacija za sportskog direktora Cardiffa Kazahstanac, međutim, ima onu najvažniju: dobar je prijatelj Vincentovog sina, jednoga od njegovo jedanaestoro djece.

Neugodnu istinu korporativnog kapitalizma - da crveni djedica s poklonima u stvari ne postoji - navijači Cardiffa otkrili su tako na teži način. Do nesporazuma je došlo zato što navijače zanima samo nogomet i ništa ostalo, a vlasnika sve ostalo, sve zapravo osim rukometa. Dobro, nogometa, štogod, ista stvar. U stvarnom životu, naime, koncept božićne bajke je neznatno suprotan: ne kupuje Djed Mraz po Europi klubove njihovim navijačima, nego svojoj djeci.

- Šta je ovo? - vidno zbunjen odmotao je Vincentov sin maleni paket, umotan u sjajni zeleni papir na medvjediće.

- Paket dionica FK Sarajeva - odgovorio je otac veselo. - Klub jedan, iz Bosne i Hercegovine, bio dva puta šampion Jugoslovačke. Možeš se igrati s prijateljima, vidi: ovdje dođe sportski direktor, ovdje menadžer, a ovdje desni vratar.

- Sarajevo? - razočarano će mladac, rezignirano vrteći u rukama klub s Koševa. - Zayed je dobio Manchester City.

- Ne budi nezahvalan! - popizdio je na to Vincent. - Zayedov otac je šeik Mansour, zamjenik premijera i polubrat predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata! Sram te bilo!

Klub s Koševa, naime, u ovom trenutku - baš kao uostalom i nijedan klub iz bivše Jugoslovačke - na tržištu ne vrijedi jednog pfeniga. Sva je njegova vrijednost simbolička, jer iracionalni emotivni paket nema tržišnu cijenu: ima samo tržišni kapacitet. Vincent Tan s FK Sarajevom, ne znam smijem li to sad odati Benji, Durmi i ostalim navijačima, uopće nema ambiciju osvojiti Ligu prvaka: u boljem slučaju, njemu treba regionalni regrutni centar za trgovinu ljudima u Premiershipu, u gorem tek ulaz na tržište koje ga zaista zanima.

FK Sarajevo od toga neće imati baš ništa: pojavi li se sutra među zumbulima i lalama na Koševu desetogodišnji neki Ferhatović ili novi Safet Sušić, završit će već do nedjelje u kadetima Cardiff Cityja, pa na posudbi u Aberystwyth Townu, i nakon avantura na klupama Sweansea, Munchena 1860 i Trenkwald Admire karijeru završiti u malezijskom Selangoru.

Grubo će to biti triježnjenje iz božićne bajke o "stranim investitorima" sa šalovima lokalnih nogometnih klubova, željezara i drvnih industrija, gazdama što možda mijenjaju boje i grbove, možda i trpaju sav profit u svoj džep, ali zato zapošljavaju ljude. Nogomet je upravo metaforička ilustracija te bajke: od dvadeset osam igrača zaposlenih u ponosnom velškom "crvenom zmaju" iz Cardiffa, svega su tri Velšanina, od čega su trojica stabilne rezerve.

Niste, najzad, stvarno mislili da je nogometni klub u Sarajevu Vincent Tan kupio zato što je kao mali gledao rahmetli Haseta? Čovjek, podsjećam, ima jedanaestoro djece.

Bravo pile sve ne na svom mjestu...

Poslano sa mog U7 PRO koristeći Tapatalk

Samo strani kapital...

pile87 je napisao/la:Predlazem svima da dobro procitaju ne samo pitarima :

Nedjelja kad je došao Vincent


Zvao me nekidan u dva iza ponoći Šahin da ispriča vic. Ima i on taj običaj, zovne u gluho doba noći s Boračkog jezera da ispriča vic.
Elem, malezijski milijarder Vincent Tan na rasprodaji kupio FK Sarajevo, pa okupio upravu kluba da ih pita što mu valja uraditi da Sarajevo bude šampion BiH. "Šampion BiH?!", iznenadili se na Koševu ambicioznošću novog vlasnika. "Da bi Sarajevo bilo šampion, morali biste napraviti isto što i s Cardiff Cityjem u Engleskoj: uložiti sto miliona eura, pa promijeniti klupski grb, boje, i na kraju ime kluba." "Pare nisu problem", odmahnuo je Vincent Tan, "šta s bojama?" "Pa, u Cardiffu ste tradicionalnu plavu klupsku boju promijenili u crvenu, ovdje znači obrnuto", odgovorili mu u upravi, "promijenite bordo u plavu." "A ime kluba?", pitao na kraju novi vlasnik. "Jebiga", rekli mu domaćini, "Željezničar."

Nisu ni do sad u FK Sarajevu previše držali do Božića, ali ubuduće će ga bogami slaviti: na Badnji dan pojavio se konačno na Koševu Djed Božićnjak i donio vreću para. Svi oni što su cijelo ovo vrijeme tvrdili da Vincent Tan ne postoji - da je djedica u crvenom, što se s vrećom na leđima noću uvlači u dječje sobice i klupske uprave, tek marketinška izmišljotina korporativnog kapitalizma - ugrizli su se za jezik. Na potpisivanju ugovora u Titovoj 38b navodno se dogodio i manji incident, kad su mu neki skeptici pokušali skinuti umjetne brkove, uvjereni da je djedica u crvenom zapravo prerušeni Nihad Imamović, ali bio je to zaista bogati vlasnik Cardiff Cityja: u crvenoj majici velškog kluba u utorak se pojavio na Koševu i otkupio većinski paket klupskih dionica.

"Vidiš dolje Chelsea?", rekao je, kaže legenda, Malezijac poslovnom partneru u počasnoj loži. "Istog takvog Želju ću da kupim, samo bordo."

Vijest da je malezijski milijarder Vincent Tan kupio FK Sarajevo izazvala je, jasno, neviđenu euforiju u bordo polovici grada, ali i šire: najzad se, eto, pojavio famozni "strani investitor", fantastično biće iz slavenske mitologije koje ulaže u propulzivne balkanske ekonomije, zapošljava desetine hiljada ljudi i pumpa nacionalni brutto dohodak. Već sutra, prošetat će bordo zeleni prvenstvom kao Ferhadijom i uzeti prvu titulu od Hidžre, neće možda u prvoj sezoni uzeti Ligu prvaka, ali nije ni Europska liga mala stvar, nepravedno je to potcijenjeno natjecanje, slit će se milijuni u klub, doći će atraktivna pojačanja iz malezijske Super Lige, procvjetat će Koševo.

"Poštovani gledaoci, šta je ovo, zumbuli i lale po celom terenu!", urlat će u mikrofon Marjan Mijajlović. "Eno ga i kapiten Junajteda Vejn Runi protestvuje kod sudije, od leptira uopšte ne može da se igra!"

Sve o cvjetanju kluba znaju, uostalom, navijači Cardiff Cityja. Prije tri godine Vincent Tan je kupio taj velški klub, sanirao mu dugove i doveo ga najprije u finale Liga-kupa, a onda - nakon punih pedeset godina - u prvu englesku ligu. Pa u prvoj domaćoj utakmici rezultatom 3:2 pobijedio moćni Džekin City. Sve je bilo kao u bajci o crvenom djedici, pa ipak sa tribina su spasitelju zviždali i pjevali uvredljive pjesme.

Vincent Tan je, naime, tu stvar s liberalnim kapitalizmom shvatio na način da sa svojim privatnim vlasništvom može raditi što god hoće. Što je, jasno, manji problem. Veći je problem što stvar s liberalnim kapitalizmom upravo tako i stoji. Prije godinu dana novom je gazdi tako palo na pamet da promijeni grb i boje kluba. Od 1908., kad je ustanovljen pod današnjim imenom, pune stotinu i četiri godine igrao je Cardiff City u plavim dresovima, s plavom pticom - Bluebirdom, simbolom kluba - u grbu, prije nego je "strani investitor" nešto malo razmišljao pa zaključio kako bi bilo bolje da budu crveni, i da im u grbu umjesto bezopasne ptičice bude strašni zmaj. Uprava se vrdala nemušto tumačeći crvenog zmaja simbolom Walesa, ali gospodin Tan nije imao problem s vrdanjem: jednostavno je objasnio kako crvena boja i zmaj u Aziji imaju snažnu simboličku vrijednost, što prevedeno na engleski znači "snažni marketinški potencijal".

Navijači mu, naravno, to nikad neće oprostiti, ali "strani investitor" se nije previše sekirao - Wales ima samo tri milijuna stanovnika, a sama Malezija deset puta više - pa je uskoro povukao još tri genijalna poteza: najavio je smjenu kod navijača omiljenog trenera Malkyja Mackaya, onda smijenio i sportskog direktora Iaina Moodyja, pa umjesto njega doveo potpuno nepoznatog Kazahstanca Ališara Apsalijamova. Što ne bi bio osobit problem da Apsalijamov nema dvadeset tri godine i nikad u životu nije radio ni u nogometu, ni u menadžmentu. Od kvalifikacija za sportskog direktora Cardiffa Kazahstanac, međutim, ima onu najvažniju: dobar je prijatelj Vincentovog sina, jednoga od njegovo jedanaestoro djece.

Neugodnu istinu korporativnog kapitalizma - da crveni djedica s poklonima u stvari ne postoji - navijači Cardiffa otkrili su tako na teži način. Do nesporazuma je došlo zato što navijače zanima samo nogomet i ništa ostalo, a vlasnika sve ostalo, sve zapravo osim rukometa. Dobro, nogometa, štogod, ista stvar. U stvarnom životu, naime, koncept božićne bajke je neznatno suprotan: ne kupuje Djed Mraz po Europi klubove njihovim navijačima, nego svojoj djeci.

- Šta je ovo? - vidno zbunjen odmotao je Vincentov sin maleni paket, umotan u sjajni zeleni papir na medvjediće.

- Paket dionica FK Sarajeva - odgovorio je otac veselo. - Klub jedan, iz Bosne i Hercegovine, bio dva puta šampion Jugoslovačke. Možeš se igrati s prijateljima, vidi: ovdje dođe sportski direktor, ovdje menadžer, a ovdje desni vratar.

- Sarajevo? - razočarano će mladac, rezignirano vrteći u rukama klub s Koševa. - Zayed je dobio Manchester City.

- Ne budi nezahvalan! - popizdio je na to Vincent. - Zayedov otac je šeik Mansour, zamjenik premijera i polubrat predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata! Sram te bilo!

Klub s Koševa, naime, u ovom trenutku - baš kao uostalom i nijedan klub iz bivše Jugoslovačke - na tržištu ne vrijedi jednog pfeniga. Sva je njegova vrijednost simbolička, jer iracionalni emotivni paket nema tržišnu cijenu: ima samo tržišni kapacitet. Vincent Tan s FK Sarajevom, ne znam smijem li to sad odati Benji, Durmi i ostalim navijačima, uopće nema ambiciju osvojiti Ligu prvaka: u boljem slučaju, njemu treba regionalni regrutni centar za trgovinu ljudima u Premiershipu, u gorem tek ulaz na tržište koje ga zaista zanima.

FK Sarajevo od toga neće imati baš ništa: pojavi li se sutra među zumbulima i lalama na Koševu desetogodišnji neki Ferhatović ili novi Safet Sušić, završit će već do nedjelje u kadetima Cardiff Cityja, pa na posudbi u Aberystwyth Townu, i nakon avantura na klupama Sweansea, Munchena 1860 i Trenkwald Admire karijeru završiti u malezijskom Selangoru.

Grubo će to biti triježnjenje iz božićne bajke o "stranim investitorima" sa šalovima lokalnih nogometnih klubova, željezara i drvnih industrija, gazdama što možda mijenjaju boje i grbove, možda i trpaju sav profit u svoj džep, ali zato zapošljavaju ljude. Nogomet je upravo metaforička ilustracija te bajke: od dvadeset osam igrača zaposlenih u ponosnom velškom "crvenom zmaju" iz Cardiffa, svega su tri Velšanina, od čega su trojica stabilne rezerve.

Niste, najzad, stvarno mislili da je nogometni klub u Sarajevu Vincent Tan kupio zato što je kao mali gledao rahmetli Haseta? Čovjek, podsjećam, ima jedanaestoro djece.

Jao Dežulovića od prije tri godine

Čovjek rek'o pa proreko..
Nije pile ovo pisao.

Pile

Zna Dežulović, zna


"Izjavio je da igrači koji su otišli nisu igrali zapaženu ulogu. Barić, Tatomirović i ja smo otjerani samo zbog njega i to bez razloga. Nikad nismo napravili nešto loše na treningu ili utakmici. On nas je otjerao da napravi prostor za svoje igrače. Nas trojica smo se dogovorili s klubom isključivo iz ljubavi prema FK Sarajevo, prijateljskih odnosa s direktorom i uposlenicima. Direktor Dino Selimović može potvrditi da smo oprostili dugove, a i prije dvije godine smo to činili. Niko se nije bunio, imali smo dobre igrače i dobru atmosferu koju niko nije mogao narušiti", rekao je tridesetogodišnji lijevi bek.


Okle sad dugovi kod divova

Grbavica je napisao/la:Zna Dežulović, zna


"Izjavio je da igrači koji su otišli nisu igrali zapaženu ulogu. Barić, Tatomirović i ja smo otjerani samo zbog njega i to bez razloga. Nikad nismo napravili nešto loše na treningu ili utakmici. On nas je otjerao da napravi prostor za svoje igrače. Nas trojica smo se dogovorili s klubom isključivo iz ljubavi prema FK Sarajevo, prijateljskih odnosa s direktorom i uposlenicima. Direktor Dino Selimović može potvrditi da smo oprostili dugove, a i prije dvije godine smo to činili. Niko se nije bunio, imali smo dobre igrače i dobru atmosferu koju niko nije mogao narušiti", rekao je tridesetogodišnji lijevi bek.


Okle sad dugovi kod divova

Laze Puzi

Sent from my LG-D802 using Tapatalk

U Sarajevu postoje dvije grupe ljudi, oni koji navijaju za Sarajevo, i oni koji ga mrze.

Po stoti put ponavljam, pojedose vas kompleksi, ovaj forum polahko postaje krucijalni dokaz toga.

vela46 je napisao/la:U Sarajevu postoje dvije grupe ljudi, oni koji navijaju za Sarajevo, i oni koji ga mrze.

Po stoti put ponavljam, pojedose vas kompleksi, ovaj forum polahko postaje krucijalni dokaz toga.

Jest a vi na derbiju umjesto udarnog imate MRZIM ŽELJEZNIČAR... Žale vas ljudi, šta ćeš mrziti goreg od sebe.

Puzigaća laže za bilo kakve dugove. Jedino ako ne misli onaj dio što je raskinuo ugovor za čiste papire pa da je to oprostio, ali to nisu i ne mogu biti njegove pare.

Btw. Audi Q7 nov kupio od minimalca

14.3.2016. Tan - pismo podrške
16.3.2016. Tan - noga Ješiću

avlami97 je napisao/la:
14.3.2016. Tan - pismo podrške
16.3.2016. Tan - noga Ješiću

Evo izaslo u medijima i drugo pismo od Tana gdje pise da Tan daje potpunu podrsku Dini Selimovicu i da njemu jedino vjeruje a da je nakon one blamaže protiv Slobode prestao da vjeruje Jesicu. U daljem tekstu stoji da je Tan rekao Kusturici da se dogovori sa Jesicem i da mu ni feninga ne isplati od skoro milionskog ugovora, a da je Jesic na to pristao jer od malih nogu navija za FKS..

I da je ljubav osjetio jos na aerodromu

Frajer veze nema u šta se upetljao. Tuhno bi on ovo bilo kome, ali gdje budalu naći.

Jesi potpisao na 27 mjeseci. Sa Stepanovom, Ikande i Alispahicem skoro milion bacili. Ono Kusturica neki faktor u Vakufskoj ?

Kupili smo Haseta, kupili smo Papeta, kupili smo titulu situacija je napeta
Kad je već takva jedna tema načeta, kupili smo puno Koševo protiv Junajteda
Kupili smo Horde i babuku istoga, poštenog ne znam nikoga i Pitare sa istoka
Kupili smo Levski, titule u jugi, i to dvije, poreć' ko to smije?
Kupili smo Benku, kupili smo Bekića, kupili smo pjesme od Stihomira Klepića
Uzeli smo na kilu jedno tonu tekmi, pa samim tim i tradiciju što bi rekli
Kupili reklame na radiju i telki, svi pošteno igraju, samo mi smo neki
Kupili Musemića i Biogradlića, samo reci šta ba treba, sve će kupit' amidža
Kupili koreografije i bakljade, joj šta sve Pitari ovi ne rade
Platili smo sudije, potkupili smo savez, ko god ima veze s nama treba u kavez
Kupili smo huk sa svih tribina, jel da? Kupili smo prvi gradski derbi - 6:1
Pa onda onaj poslije rata bješe prava fula i njega smo kupili, bilo je 5:0
Kupili smo čaršiju i zajednice mjesne i željine igrače '46-te
Kupili smo isto tako osvojene kupove, liga je poštena fakat, problem je u tome
Al' jedno kupit' niko bolan ne može, to je ona ljubav i kad igramo preloše
Ali jedno nikad niko imat' ne može, to je ona raja na Koševu i kad igramo preloše
Klubovi u Bosni za nas su mali sine, jer čim nema bodova nema ni tribine
E to se niđe burazeru ne plaća, kad se gube tekme nema ni navijača (3x)
Pa kaže, kupili smo isto tako najveću bakljadu, kupili smo nepravdu, kupili i pravdu
Kupili smo i onu prekinutu ligu, nama trofej pripao, kupili smo Sigmu
Kupili smo 3:3 sa Hamburger Sportverein, Selimović platio mi svaki ovaj lajk
Kupili smo Benju Isovića, a i Safeta, kupili smo Haseta, kupili smo Papeta
Kupili smo isto tako i da imam ovaj bon, kupili smo sve, al' ne i stadion
Kupili smo Vitez, za dva'es milja suca, samo đe su pare, pa...valjda kod punca
Ukrali smo i Elvira Baljića što je igr'o u Realu, kupio ga amidža
Kupili smo Maija, kupili smo publiku, Džineta i Poparu, kupili smo Zulciku
Kupili smo Delača i popularnost lige i da nas mlatne ko đe god stigne
Kupili smo sve, ali jedno nismo, na Koševu provedeno djetinjstvo
Boja fesa, boja dresa Za Koševo, za Sarajvo, za Horde zla sad pjevam ja, daj gol Sarajvo, nama više ne treba Đe god da krenem tebi se vraćam ponovo, ko da mi otme iz moje duše Koševo (2x)

https://www.youtube.com/watch?v=6XM-RdEK33s" onclick="window.open(this.href);return false;

Odavno ništa gluplje nisam pročitao. Mi smo divovi su San Remo za ovu budalaštinu. Ima li iko u ovom gradu da vam napiše jednu normalnu pjesmu a prošlo već 70 godina?

FK SLOBODA
Sarić Elvis (1607343)
Kostić Ivan (1608636)

Nema suspenzija osim ovih.

Inače, malo duža najava meča:

http://sport1.ba/derbi-kola-tuzla-s-nes ... ljeznicar/" onclick="window.open(this.href);return false;