Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 3:26 pm
Radno pa nije pticja gripa da se krijem
forum sport1.ba
http://forum.sport1.oslobodjenje.ba/
FK Željezničar
http://forum.sport1.oslobodjenje.ba/viewtopic.php?f=51&t=800
Stranica: 4799/9480.
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 6:22 pm
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 7:09 pm
Evo pitanja.Ime igraca Memica koji je zabio drugi go i u koji klub je napravio transfer.Vazio za jednog od najtalentovanijih mladih igraca u to vrijeme,Zeljo uzeo odlicnu cifru za njega medjutim on nije nastavio pruzati igre koje su se od njega ocekivale i njegova karijera je samo išla silaznom putanjom.
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 7:15 pm
Cesto sam ko mladji smatrao da niko Zelju ne voli vise na svijetu od mene. Svako drugo razmisljanje bila bi mi uvreda. Trudio sam se da tako zivim,da zivim jednostavno Zeljeznicar.
Medjutim,kako sam lagano postajao zreliji,sve vise sam uvidjao more i more ljudi koji su radili slicne ili drugacije stvari iz ljubavi prema Zelji. Pa se postidis i zelis voljeti klub kao i oni .
Ja sam Zeljom okruzen i prati me od samog rodjenja,pa kroz citav moj zivot.
Kad sam se rodio,starom su iz bolnice javili da je Zeljo dobio golmana. Jer tad nisi mogao znati pol,a Bogami ni poziciju na terenu.
Mada sam cak i znao jako dobro da branim,i stari me naucio mnogim cakama na golu.
Ne sjecam se da me neko kroz odrastanje nagovarao da volim Zelju,iako me stara cesto pokusavala muntat da kazem da navijam za Sarajevo,da bi mi kupila nesto.
Pa imam jednu anegdotu iz tog nekog perioda kad jos nisam bas dobro znao za sebe. Kad je Cobo Janjus dosao kod stare u osiguranje,da osigura auto,i svi su znali da ja puno volim Zelju,a posto smo preselili na Ilidzu,ja sam ostao da idem u skolu u Hrasno,i cesto cekao da mama zavrsi sa poslom da idemo kuci,zovnuli su me da vidim Cobu.
I pita me Cobo za koga navijam,a stara mi je kao trebala nesto kupit. I ja reko kad sam sa starim navijam za Zelju,a kad sam sa mamom za Sarajevo.
Ja se toga ne sjecam,i mislim da je to pitarska podvala.
Sad malo kad pogledam na svoje djetinstvo prije rata,i kad pogledam cesto ovu danasnju djecu,bude mi fascinantno da sam ja sa 6-7 godina pratio Zelju na radiju,na Grbavici skoro svaku tekmu,iako nikad nisam gol ni jedan vidio,i to me pravo nerviralo ko dijete. Jer svi ustanu,i samo cujem galamu.
Sjecam se Zelje koji je cesto gubio vani,ali ja sam i dalje iz sedmice u sedmicu pratio te prenose.
Dalje mi je bilo fascinantno da sam u skoli,vodio rat pravi,jer je jako dosta djece navijalo za Zvezdu i meni to nikako nije bilo kao dijetetu normalno,da zivis u Sarajevu i navijas za Zvezdu.
Opet kazem niko me na to nije tjerao.
Plava boja mi je bila najdraza,Leonardo najdraza ninja kornjaca. Sve se nekako vezivalo za plavo.
Volio sam Zeljine igrace,napisah vec da sam imao srecu da me vozaju.
Bio sam ponosan,kad 90 pred svjetsko prvenstvo,na SA 3 televiziji,uzivo stari nazove Mesu,koji nije mogao igrat,i kad cujem da Mesa njega zna i pozdravlja,ili kada mi Baljic obeca dres Njemacke sa svjetskog,ili kad na Rimskom mostu,kupas se zajedno sa Gordanom Vidovicem,kojeg tada ni starijinod mene nisu znali da igra za Zelju,ali ja sam to ko dijete pratio,i meni je to bilo kao da sad upoznas Messija.
U glavi me je samo odzvanjalo,kad napunis 10 godina ides trenirati u Zelji.
Ja sam zivio za to.
Ja ne volim onu nasu klasicnu pricu bio sam najbolji ali sjebale me povrede.
Kao klinac sam bio pun samopuzdanja,jer sam dominirao u mahalama i skolama. Ali sam imao problem jer nisam bio bezobrazan i babin sin.A mogao sam vise nego svi ostali. Jedva sam cekao da dodjem u klub,a Zeljo me naucio mnogo toga u zivotu.
Bilo je tu svega i svacega,i dobroga i losega.
Zato sam i cesto pisao i davao svoje misljenje o mladjim kategorijama. Jer znam kakvih je igraca propadalo iz raznoraznih razloga. Dusa me zaboli,kakvi su igraci znali igrati za prvi tim,a kajvi su propali ili nisu dobili nikad priliku.
Ali ne bih sad o treniranju. Nadovezah se jer sam tada bio dio kluba. Znaci prosao sam i tu fazu.
Ali i kad si dio kluba,opet si prije svega navijac i neko ko voli klub.
Ja sam klub dozivljavao kao da mi treba biti cast sto sam dio njega. Mene je to ispunjavalo,ispunjavalo djecacki san. Mi se nismo furali Zeljom. Mastali smo zaigrati na Grbavici.
Sta sam sve prolazio zbog Zelje,i sta sam sve radio zbog njega,ne bi mi bilo dovoljno 2000 stranica da ispisem,a tako opet neko isprica jednu svoju,pa te odusevi kako Zeljo prica zivotne price.
Kad pogledam sa ove distance unazad,nije mi zao ni dana potrosenog na nas voljeni klub,niti bilo koje lose ili tuzne stvari.
Rasti uz Zelju je kao rasti u mahali,to nema cijenu. Naucis mnogo toga,to te nekako odgoji.
Ali jednu jako bitnu stvar sam naucio. Naucio sam da je Zeljo iznad svega,Zeljo nisu ljudi koji nesto obavljaju u njemu. Zeljo nije moj trener,koji je bio nekad nepravedean,Zeljo nije neki kloc koji te namjerno ukopava,da mu jarana ne izbacis iz ekipe,Zeljo nisu ljudi koji ti stvaraju losu sliku kluba. Zeljo je nesto sto imas u sebi,Zeljo ti je kao dijete koje moze imati 100 mana ali ga ti opet volis najvise,i tebi je najbolji. Zeljo nisu hinjski ratovi i podmetanja,Zeljo je ponos,pobjeda,zajednistvo i snaga.
Da samo znate kakav je osjecaj igrati protiv Zelje na Grbavici. Ja imam jednu zanimljivu pricu.
Igrali smo predigru,pred neku nasu tekmu na Grbavici. I igralo smo izmedju sebe. Jedni u plavim a drugi u bijelim dresovima. Nasi navijaci ,su poceli dolaziti u drugom poluvremenu,i nisu znali da su bijeli ustvari isto nasa djeca.
Kad su poceli navijati za plave. Nama bijelim su se noge odsjekle. Mi sto vise napadamo,oni sve vise navijaju.
Ne znas ni ono sto si znao,ne smijes da dignes glavu. I shvatis,koja je snaga taj nas huk sa tribina.
Znas da su tvoji,ali te opet strah te sile sa tribina.
Ja se nadam da ce i moji malci,bar u pola voljeti klub kao ja.
Da rastu uz klub i da ga istinski vole. Da jednostavno uzivaju na Grbavici.
Kad sam bio mali,nisam bas najbolje shvatao onu za Zelju se ne najvija,Zeljo se voli. Mislio sam da je to puko filozofiranje.Jer prvo sto kazes ko mali ponosno. Ja navijam za Zelju. Pa te zbuni to.
Ali kad odrastes i shvatis tu sustinu,nikakve okolnosti i ljudi te ne mogu udaljiti od kluba.
Shvatis da je to do samog kraja jednostavno tako.
Dva dana pisem. Vise ni ne znam sta sam napisao ni sta sam htio jos reci,ni gdje sam stao ,ovim malim Zeljovci pokazujem finte neke,pa ne znam gdje sam.
Medjutim,kako sam lagano postajao zreliji,sve vise sam uvidjao more i more ljudi koji su radili slicne ili drugacije stvari iz ljubavi prema Zelji. Pa se postidis i zelis voljeti klub kao i oni .
Ja sam Zeljom okruzen i prati me od samog rodjenja,pa kroz citav moj zivot.
Kad sam se rodio,starom su iz bolnice javili da je Zeljo dobio golmana. Jer tad nisi mogao znati pol,a Bogami ni poziciju na terenu.
Mada sam cak i znao jako dobro da branim,i stari me naucio mnogim cakama na golu.
Ne sjecam se da me neko kroz odrastanje nagovarao da volim Zelju,iako me stara cesto pokusavala muntat da kazem da navijam za Sarajevo,da bi mi kupila nesto.
Pa imam jednu anegdotu iz tog nekog perioda kad jos nisam bas dobro znao za sebe. Kad je Cobo Janjus dosao kod stare u osiguranje,da osigura auto,i svi su znali da ja puno volim Zelju,a posto smo preselili na Ilidzu,ja sam ostao da idem u skolu u Hrasno,i cesto cekao da mama zavrsi sa poslom da idemo kuci,zovnuli su me da vidim Cobu.
I pita me Cobo za koga navijam,a stara mi je kao trebala nesto kupit. I ja reko kad sam sa starim navijam za Zelju,a kad sam sa mamom za Sarajevo.
Ja se toga ne sjecam,i mislim da je to pitarska podvala.
Sad malo kad pogledam na svoje djetinstvo prije rata,i kad pogledam cesto ovu danasnju djecu,bude mi fascinantno da sam ja sa 6-7 godina pratio Zelju na radiju,na Grbavici skoro svaku tekmu,iako nikad nisam gol ni jedan vidio,i to me pravo nerviralo ko dijete. Jer svi ustanu,i samo cujem galamu.
Sjecam se Zelje koji je cesto gubio vani,ali ja sam i dalje iz sedmice u sedmicu pratio te prenose.
Dalje mi je bilo fascinantno da sam u skoli,vodio rat pravi,jer je jako dosta djece navijalo za Zvezdu i meni to nikako nije bilo kao dijetetu normalno,da zivis u Sarajevu i navijas za Zvezdu.
Opet kazem niko me na to nije tjerao.
Plava boja mi je bila najdraza,Leonardo najdraza ninja kornjaca. Sve se nekako vezivalo za plavo.
Volio sam Zeljine igrace,napisah vec da sam imao srecu da me vozaju.
Bio sam ponosan,kad 90 pred svjetsko prvenstvo,na SA 3 televiziji,uzivo stari nazove Mesu,koji nije mogao igrat,i kad cujem da Mesa njega zna i pozdravlja,ili kada mi Baljic obeca dres Njemacke sa svjetskog,ili kad na Rimskom mostu,kupas se zajedno sa Gordanom Vidovicem,kojeg tada ni starijinod mene nisu znali da igra za Zelju,ali ja sam to ko dijete pratio,i meni je to bilo kao da sad upoznas Messija.
U glavi me je samo odzvanjalo,kad napunis 10 godina ides trenirati u Zelji.
Ja sam zivio za to.
Ja ne volim onu nasu klasicnu pricu bio sam najbolji ali sjebale me povrede.
Kao klinac sam bio pun samopuzdanja,jer sam dominirao u mahalama i skolama. Ali sam imao problem jer nisam bio bezobrazan i babin sin.A mogao sam vise nego svi ostali. Jedva sam cekao da dodjem u klub,a Zeljo me naucio mnogo toga u zivotu.
Bilo je tu svega i svacega,i dobroga i losega.
Zato sam i cesto pisao i davao svoje misljenje o mladjim kategorijama. Jer znam kakvih je igraca propadalo iz raznoraznih razloga. Dusa me zaboli,kakvi su igraci znali igrati za prvi tim,a kajvi su propali ili nisu dobili nikad priliku.
Ali ne bih sad o treniranju. Nadovezah se jer sam tada bio dio kluba. Znaci prosao sam i tu fazu.
Ali i kad si dio kluba,opet si prije svega navijac i neko ko voli klub.
Ja sam klub dozivljavao kao da mi treba biti cast sto sam dio njega. Mene je to ispunjavalo,ispunjavalo djecacki san. Mi se nismo furali Zeljom. Mastali smo zaigrati na Grbavici.
Sta sam sve prolazio zbog Zelje,i sta sam sve radio zbog njega,ne bi mi bilo dovoljno 2000 stranica da ispisem,a tako opet neko isprica jednu svoju,pa te odusevi kako Zeljo prica zivotne price.
Kad pogledam sa ove distance unazad,nije mi zao ni dana potrosenog na nas voljeni klub,niti bilo koje lose ili tuzne stvari.
Rasti uz Zelju je kao rasti u mahali,to nema cijenu. Naucis mnogo toga,to te nekako odgoji.
Ali jednu jako bitnu stvar sam naucio. Naucio sam da je Zeljo iznad svega,Zeljo nisu ljudi koji nesto obavljaju u njemu. Zeljo nije moj trener,koji je bio nekad nepravedean,Zeljo nije neki kloc koji te namjerno ukopava,da mu jarana ne izbacis iz ekipe,Zeljo nisu ljudi koji ti stvaraju losu sliku kluba. Zeljo je nesto sto imas u sebi,Zeljo ti je kao dijete koje moze imati 100 mana ali ga ti opet volis najvise,i tebi je najbolji. Zeljo nisu hinjski ratovi i podmetanja,Zeljo je ponos,pobjeda,zajednistvo i snaga.
Da samo znate kakav je osjecaj igrati protiv Zelje na Grbavici. Ja imam jednu zanimljivu pricu.
Igrali smo predigru,pred neku nasu tekmu na Grbavici. I igralo smo izmedju sebe. Jedni u plavim a drugi u bijelim dresovima. Nasi navijaci ,su poceli dolaziti u drugom poluvremenu,i nisu znali da su bijeli ustvari isto nasa djeca.
Kad su poceli navijati za plave. Nama bijelim su se noge odsjekle. Mi sto vise napadamo,oni sve vise navijaju.
Ne znas ni ono sto si znao,ne smijes da dignes glavu. I shvatis,koja je snaga taj nas huk sa tribina.
Znas da su tvoji,ali te opet strah te sile sa tribina.
Ja se nadam da ce i moji malci,bar u pola voljeti klub kao ja.
Da rastu uz klub i da ga istinski vole. Da jednostavno uzivaju na Grbavici.
Kad sam bio mali,nisam bas najbolje shvatao onu za Zelju se ne najvija,Zeljo se voli. Mislio sam da je to puko filozofiranje.Jer prvo sto kazes ko mali ponosno. Ja navijam za Zelju. Pa te zbuni to.
Ali kad odrastes i shvatis tu sustinu,nikakve okolnosti i ljudi te ne mogu udaljiti od kluba.
Shvatis da je to do samog kraja jednostavno tako.
Dva dana pisem. Vise ni ne znam sta sam napisao ni sta sam htio jos reci,ni gdje sam stao ,ovim malim Zeljovci pokazujem finte neke,pa ne znam gdje sam.
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 8:09 pm
Jel ayayaya dobio vizu?
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 8:09 pm
Jel se zec povrijedio
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 8:10 pm
Jel stana egzistenciju rijesio?
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 8:23 pm
Kazu eto Bube na ljeto
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 9:01 pm
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 9:21 pm
Stevo Malinovic na pomolu povratka u klub!
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 10:18 pm
U Seharu sa tobom! Bravo.barbarez je napisao/la: ↑sri apr 01, 2020 7:15 pmCesto sam ko mladji smatrao da niko Zelju ne voli vise na svijetu od mene. Svako drugo razmisljanje bila bi mi uvreda. Trudio sam se da tako zivim,da zivim jednostavno Zeljeznicar.
Medjutim,kako sam lagano postajao zreliji,sve vise sam uvidjao more i more ljudi koji su radili slicne ili drugacije stvari iz ljubavi prema Zelji. Pa se postidis i zelis voljeti klub kao i oni .
Ja sam Zeljom okruzen i prati me od samog rodjenja,pa kroz citav moj zivot.
Kad sam se rodio,starom su iz bolnice javili da je Zeljo dobio golmana. Jer tad nisi mogao znati pol,a Bogami ni poziciju na terenu.
Mada sam cak i znao jako dobro da branim,i stari me naucio mnogim cakama na golu.
Ne sjecam se da me neko kroz odrastanje nagovarao da volim Zelju,iako me stara cesto pokusavala muntat da kazem da navijam za Sarajevo,da bi mi kupila nesto.
Pa imam jednu anegdotu iz tog nekog perioda kad jos nisam bas dobro znao za sebe. Kad je Cobo Janjus dosao kod stare u osiguranje,da osigura auto,i svi su znali da ja puno volim Zelju,a posto smo preselili na Ilidzu,ja sam ostao da idem u skolu u Hrasno,i cesto cekao da mama zavrsi sa poslom da idemo kuci,zovnuli su me da vidim Cobu.
I pita me Cobo za koga navijam,a stara mi je kao trebala nesto kupit. I ja reko kad sam sa starim navijam za Zelju,a kad sam sa mamom za Sarajevo.
Ja se toga ne sjecam,i mislim da je to pitarska podvala.
Sad malo kad pogledam na svoje djetinstvo prije rata,i kad pogledam cesto ovu danasnju djecu,bude mi fascinantno da sam ja sa 6-7 godina pratio Zelju na radiju,na Grbavici skoro svaku tekmu,iako nikad nisam gol ni jedan vidio,i to me pravo nerviralo ko dijete. Jer svi ustanu,i samo cujem galamu.
Sjecam se Zelje koji je cesto gubio vani,ali ja sam i dalje iz sedmice u sedmicu pratio te prenose.
Dalje mi je bilo fascinantno da sam u skoli,vodio rat pravi,jer je jako dosta djece navijalo za Zvezdu i meni to nikako nije bilo kao dijetetu normalno,da zivis u Sarajevu i navijas za Zvezdu.
Opet kazem niko me na to nije tjerao.
Plava boja mi je bila najdraza,Leonardo najdraza ninja kornjaca. Sve se nekako vezivalo za plavo.
Volio sam Zeljine igrace,napisah vec da sam imao srecu da me vozaju.
Bio sam ponosan,kad 90 pred svjetsko prvenstvo,na SA 3 televiziji,uzivo stari nazove Mesu,koji nije mogao igrat,i kad cujem da Mesa njega zna i pozdravlja,ili kada mi Baljic obeca dres Njemacke sa svjetskog,ili kad na Rimskom mostu,kupas se zajedno sa Gordanom Vidovicem,kojeg tada ni starijinod mene nisu znali da igra za Zelju,ali ja sam to ko dijete pratio,i meni je to bilo kao da sad upoznas Messija.
U glavi me je samo odzvanjalo,kad napunis 10 godina ides trenirati u Zelji.
Ja sam zivio za to.
Ja ne volim onu nasu klasicnu pricu bio sam najbolji ali sjebale me povrede.
Kao klinac sam bio pun samopuzdanja,jer sam dominirao u mahalama i skolama. Ali sam imao problem jer nisam bio bezobrazan i babin sin.A mogao sam vise nego svi ostali. Jedva sam cekao da dodjem u klub,a Zeljo me naucio mnogo toga u zivotu.
Bilo je tu svega i svacega,i dobroga i losega.
Zato sam i cesto pisao i davao svoje misljenje o mladjim kategorijama. Jer znam kakvih je igraca propadalo iz raznoraznih razloga. Dusa me zaboli,kakvi su igraci znali igrati za prvi tim,a kajvi su propali ili nisu dobili nikad priliku.
Ali ne bih sad o treniranju. Nadovezah se jer sam tada bio dio kluba. Znaci prosao sam i tu fazu.
Ali i kad si dio kluba,opet si prije svega navijac i neko ko voli klub.
Ja sam klub dozivljavao kao da mi treba biti cast sto sam dio njega. Mene je to ispunjavalo,ispunjavalo djecacki san. Mi se nismo furali Zeljom. Mastali smo zaigrati na Grbavici.
Sta sam sve prolazio zbog Zelje,i sta sam sve radio zbog njega,ne bi mi bilo dovoljno 2000 stranica da ispisem,a tako opet neko isprica jednu svoju,pa te odusevi kako Zeljo prica zivotne price.
Kad pogledam sa ove distance unazad,nije mi zao ni dana potrosenog na nas voljeni klub,niti bilo koje lose ili tuzne stvari.
Rasti uz Zelju je kao rasti u mahali,to nema cijenu. Naucis mnogo toga,to te nekako odgoji.
Ali jednu jako bitnu stvar sam naucio. Naucio sam da je Zeljo iznad svega,Zeljo nisu ljudi koji nesto obavljaju u njemu. Zeljo nije moj trener,koji je bio nekad nepravedean,Zeljo nije neki kloc koji te namjerno ukopava,da mu jarana ne izbacis iz ekipe,Zeljo nisu ljudi koji ti stvaraju losu sliku kluba. Zeljo je nesto sto imas u sebi,Zeljo ti je kao dijete koje moze imati 100 mana ali ga ti opet volis najvise,i tebi je najbolji. Zeljo nisu hinjski ratovi i podmetanja,Zeljo je ponos,pobjeda,zajednistvo i snaga.
Da samo znate kakav je osjecaj igrati protiv Zelje na Grbavici. Ja imam jednu zanimljivu pricu.
Igrali smo predigru,pred neku nasu tekmu na Grbavici. I igralo smo izmedju sebe. Jedni u plavim a drugi u bijelim dresovima. Nasi navijaci ,su poceli dolaziti u drugom poluvremenu,i nisu znali da su bijeli ustvari isto nasa djeca.
Kad su poceli navijati za plave. Nama bijelim su se noge odsjekle. Mi sto vise napadamo,oni sve vise navijaju.
Ne znas ni ono sto si znao,ne smijes da dignes glavu. I shvatis,koja je snaga taj nas huk sa tribina.
Znas da su tvoji,ali te opet strah te sile sa tribina.
Ja se nadam da ce i moji malci,bar u pola voljeti klub kao ja.
Da rastu uz klub i da ga istinski vole. Da jednostavno uzivaju na Grbavici.
Kad sam bio mali,nisam bas najbolje shvatao onu za Zelju se ne najvija,Zeljo se voli. Mislio sam da je to puko filozofiranje.Jer prvo sto kazes ko mali ponosno. Ja navijam za Zelju. Pa te zbuni to.
Ali kad odrastes i shvatis tu sustinu,nikakve okolnosti i ljudi te ne mogu udaljiti od kluba.
Shvatis da je to do samog kraja jednostavno tako.
Dva dana pisem. Vise ni ne znam sta sam napisao ni sta sam htio jos reci,ni gdje sam stao ,ovim malim Zeljovci pokazujem finte neke,pa ne znam gdje sam.
Re: FK Željezničar
Postano: sri apr 01, 2020 11:03 pm
Bravo Barba. Molim sve "veterane" da se ukljuce sa ovakvim pricama, jer je ovo ljepota citati, uljepšajte nam ove dane svojim anegdotama, dozivljajima i pricama o nasem Želji.
Volim te Željo!
Volim te Željo!
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 7:39 am
Kako je ovo mocan derbi bio...
Auuuuuu
Odista je tako vjerujte mi...
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 7:42 am
Kad stane srce moje
I Bog mi sklopi oči
Zakucat će bar još jednom
I s neba će za te doći
Mi smo Željini Željo je naš!
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 7:43 am
Jedna od rijetkih utakmica u kojima je Tašo zabio go.@Barbarez mozes li se sjetiti jeli bila jos koja u kojoj je Tašo bio strijelac.
Odista je tako....
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 7:50 am
Evo je jedna iz 1971.
Vojvodina.
Odista.
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 7:51 am
Partizan:Zeljo
1970 godina.
Odista.
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 10:21 am
Pa nije bas da je on rijetko bio stijelac. Imao je on preko 10 tak golova.Faca Sa Ulica je napisao/la: ↑čet apr 02, 2020 7:43 am
Jedna od rijetkih utakmica u kojima je Tašo zabio go.@Barbarez mozes li se sjetiti jeli bila jos koja u kojoj je Tašo bio strijelac.
Odista je tako....
A prije nego sam se rodio par godina,u jednoj sezoni je bio 3 stijelac ekipe,dao je 5-6 golova.
Nisam bas toliko star haha.
Kad smo kod tih tekmi. Ima jedna koja mi je ostala u lijepom sjecanju.
89 godine derbi na Kosevu.
Nisam je gledao,jer smo isli na vikendicu kod amidje.
I jedan rahmetli rodjak upalio u autu ispred vikendice radio i slusa prenos. I ja naravno pored njega. I ide javljanje sa Koseva u 2 minuti Sarajevo povelo.
Ja se naljutio,plus me moji zvali da idem jesti i da nesta radim.
I nisam nastavio pratiti. Taj se rodjak negdije izgubio nisam ga ni vidio vise. Jer nas je puno bilo.
Dolazim navecer kuci,sa pretpostavkom da je Zeljo zijanio.
Pitam komsiju koliko je Zeljo zavrsio. Kaze dobio 3-1.
Ja kontam zajebava me.
Pali tv cekaj sportski pregled. Kako sam se obradovao. Bas bi volio vidjeti detalje sa te tekme.
Pravo rijetko imamo detalje od tih prijeratnih tekmi sa derbija.
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 11:53 am
Sjecam se te utakmice bio prisutan.barbarez je napisao/la: ↑čet apr 02, 2020 10:21 amPa nije bas da je on rijetko bio stijelac. Imao je on preko 10 tak golova.Faca Sa Ulica je napisao/la: ↑čet apr 02, 2020 7:43 am
Jedna od rijetkih utakmica u kojima je Tašo zabio go.@Barbarez mozes li se sjetiti jeli bila jos koja u kojoj je Tašo bio strijelac.
Odista je tako....
A prije nego sam se rodio par godina,u jednoj sezoni je bio 3 stijelac ekipe,dao je 5-6 golova.
Nisam bas toliko star haha.
Kad smo kod tih tekmi. Ima jedna koja mi je ostala u lijepom sjecanju.
89 godine derbi na Kosevu.
Nisam je gledao,jer smo isli na vikendicu kod amidje.
I jedan rahmetli rodjak upalio u autu ispred vikendice radio i slusa prenos. I ja naravno pored njega. I ide javljanje sa Koseva u 2 minuti Sarajevo povelo.
Ja se naljutio,plus me moji zvali da idem jesti i da nesta radim.
I nisam nastavio pratiti. Taj se rodjak negdije izgubio nisam ga ni vidio vise. Jer nas je puno bilo.
Dolazim navecer kuci,sa pretpostavkom da je Zeljo zijanio.
Pitam komsiju koliko je Zeljo zavrsio. Kaze dobio 3-1.
Ja kontam zajebava me.
Pali tv cekaj sportski pregled. Kako sam se obradovao. Bas bi volio vidjeti detalje sa te tekme.
Pravo rijetko imamo detalje od tih prijeratnih tekmi sa derbija.
Nikola ih razbio tu tekmu...
Sto se Tase tice....sad evo vrtim film i upravu si...bilo je tasinih golova...
Mislim da imam negdje sliku sa te tekme pa je postavim cim je nadjem.
Re: FK Željezničar
Postano: čet apr 02, 2020 11:58 am
Naletih na neke slike iz 2006., na danasnji datum. Privatna arhiva:
Modrica:
2007., Septembar:
Modrica:
2007., Septembar: