Da imam vremeplov, tacno znam koji bi datum ukucao. 17. septembar 1921. Ranu zoru. Uklopio bih se, obukao nesto fino i otisao u staru zeljeznicku radionicu. I samo slusao i posmatrao. Gledao kakva je to zar bila, koji entuzijazam, kolika ljubav. Pitam se znaju li kakvog Giganta stvaraju. Znaju li da ce ih sve nadziviti, pa i generacije i generacije iza njih. Znaju li da ce ga svaka us koja zauzme vlast pokusati da ga srozaju, uspore, sruse, ugase i to samo zbog toga sto nije htio biti ni nacionalni, drzavni, partijski, stranacki... nego samo svoj. Znaju li da ce biti i na podu, ali da nece pasti. Znaju li da ce, kao i ovog dana prije 98 godina, uvijek biti okruzen ljudima koji ga vole, ljudima koji ce ga uvijek pricuvati i ne dati onim opasnim ko zmaj da uspiju u svojoj namjeri. Znaju li da ce zbog Njega ljudi jedva cekati sljedecu subotu ili nedjelju pa se opet lijepo i cisto obuku pa pravac tamo gdje je sve ljepse, gdje ti, kad si sam i ne znas gdje ces, uvijek bude fino, ili ce paliti svoje radio prijemnike/televizore/kompjutere/mobitele samo da cuju/vide ima li sta novo. Da ce im biti stil zivota i zivotna filozofija. Da ce sjest' na most u Hrasnom i samo o Njemu pricati, da ce zbog Njega i hapsani zavrsavati.
Ma mozda im ovo sve i ne bih ispricao. Znali su oni od pocetka sve...
SRETAN TI RODJENDAN GIGANTU!
