uto dec 25, 2018 12:33 pm
Nekoliko pitanja za razmišljanje, za svakog iskrenog navijača FK Željezničar.
- Da ste na mjestu gospodina Misimovića, da li biste vi došli na skupštinu?
Bez obzira da li su bile uključene neke prijetnje ili ne, ja ne bih. Ključno pitanje je šta bi taj dolazak donio našem klubu? Otvorenu diskusiju - da, svađu - vjerovatno, dobro našem klubu - ne. Narušio bi se mir u kući, vjerovatno bi se mnogo toga moglo reći protiv čovjeka koji je preuzeo klub, o načinu na koji je gospodin A. Osim otjerao prethodnu strukturu itd. Međutim, šta bi Željo imao od toga? Očigledno se jedva skupila ova grupica ljudi, koja nije imala opoziciju u ovom izboru. Kada bi se reklo nešto protiv njih, ko bi onda preuzeo naš klub? Misimović je ipak pokazao da nije toliki egoista i vjerujem da i njega boli što nije mogao doći tu i reći šta ima, ali još jednom je stavio Željezničar i njegove navijače ispred sebe i dao im ono šta žele. Tražili ste - gledajte.
- Da li biste vi uspjeli ostvariti neke rezultate pored tolikih pritisaka na svlačionicu i pored sudijskih lakrdija?
Mislim da je to, ovdje, nemoguće. Svi znamo da su postojale razne ponude za namještanje i da je to odbijeno. Svi znamo kako su naši igrači iznenada zaboravljali trčati, igrati fudbal i izgledali kao amateri, pogotovo onda kada je najbitnije. U saopštenju je spomenut taj pritisak na svlačionicu, zapitajte se ko je taj pritisak pravio i koje je namjere imao. Da li je njemu Željezničar na prvom mjestu?
- Da li biste se vi upustili u otvoreni rat protiv gospodina A. Osima?
Koliko god toga da je urađeno, navijači FK Željezničar se, kanda, sjećaju samo titula. Uprkos tome što su nas te titule skoro dovele do stečaja. Nekoliko dana prije skupštine ti ta ikona svih navijača zada posljednji udarac, blokira ti sve račune kako bi imao argument više na skupštini i kako bi novoj upravi olakšao posao, jer sada imaju alibi za eventualni neuspjeh. Čak i nakon toga, navijači slijepo vjeruju gospodinu Osimu. Šta je gospodin Misimović trebao da uradi, da se hvali sa svojom hrpom betona?
- Da li smo zaslužili da nam bude bolje?
Kakvi ljudi - takva država, kakvi navijači - takav klub. Izdigli smo se po svemu iznad ostatka lige, u debelom minusu i sa tolikim dugovima smo uspjeli graditi. Postali smo trn u oku svima, jer smo bili nešto što ova država nema ni u jednom segmentu. Osvojili bismo čak i titule, barem jednu, da nije bilo pomenutih pritisaka na svlačionicu i da nekima vlastiti interesi nisu iznad interesa FK Željezničar. Sada ćemo se ponovo vratiti u našu realnost, doduše sivu, možda čak i crnu, ali kakva god da je - naša je. Predugo smo živjeli u nekim bajkama, koje su se, gle čuda, ostvarivale.
Vratimo se sada u vrijeme lopovluka, namještanja utakmica, u vrijeme dugova i zasvirajmo neke naše stare pjesme, idealno na violini, te uživajmo u onome za šta smo se toliko borili. Odnosno, 10% nas, što je očigledno, u Bosni, većina. Zvuči apsurdno, ali tako je.
I bajke o gradnji istoka i terena su zvučale apsurdno, ali su na kraju ipak ostvarene. Zašto bi onda iznad pobrojani apsurdi bili neostvarivi?!